Analiza

Hotelijeri su lani digli cijene za 20 posto u odnosu na 2019. godinu, ali se žale da im je dobit pojela – inflacija

Alenka Juričić Bukarica

Sve kategorije hotela u 2022. godini su povećale cijene i to više od 20 posto u odnosu na 2019. godinu / Foto GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

Sve kategorije hotela u 2022. godini su povećale cijene i to više od 20 posto u odnosu na 2019. godinu / Foto GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

Prošla je godina bila rekordna po prihodima hrvatskog hotelijerstva koji su bili za 6 posto veći i od onih iz 2019. godine, no unatoč rastu prihoda najvećih hotelskih kompanija, postotak profitne marže je u padu u odnosu na 2019. i 2021. godinu



RIJEKA – Lanjska je godina bila rekordna po prihodima hrvatskog hotelijerstva koji su bili za 6 posto veći i od onih iz 2019. Sve kategorije hotela povećale su cijene više od 20 posto u odnosu na 2019., no porast cijena je »pojela« inflacija. Dakle, lanjsko povećanje cijena je više odraz inflacije nego povećanja kvalitete proizvoda, pokazuje nova benchmarking analiza hotela, kampova i marina Turizam 2022. u Hrvatskoj koju su izradili Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu (FMTU) i BlueRock Consulting.


– Vratili smo se na stari model masovnog ljetnog turizma po višim cijenama, ali zarađujemo nešto manje. Zarađujemo manje jer su troškovi sustigli većinu hotelijera, a sustići će i sve ostale koji neće ulagati, ukazao je Emanuel Tutek, partner u BlueRock Consultingu, te naveo kako je ulaganje otežano jer više nema jeftinog novca, kamatne stope su više, a neizvjesnost je visoka za kratki i srednji rok.


Pokupili vrhnje


Prof. dr. Sandra Janković, dekanica FMTU-a, ukazala je i na zabrinjavajuću činjenicu da unatoč rastu prihoda najvećih hotelskih kompanija, postotak profitne marže ne raste, već je u padu. Naime, iako je bruto dobit u apsolutnom iznosu lani bila veća nego 2019. zbog rasta prihoda, kao udio u prihodu je u padu u odnosu na 2019. i 2021. To znači da rast prihoda nije uspio pokriti lanjsko povećanje praktički svih troškova. A tu je još uvijek visoka sezonalnost.


Cijena veza rasla 35 posto



 


Benchmarking FMTU-a i BlueRock Consultinga pokazao je i kako se lani nautički turizam također potpuno oporavio od COVID-krize te ostvario broj noćenja čak i jedan posto više nego 2019., uz 10 posto veće prihode. Marine su lani ostvarile čak 60 posto iskorištenosti kapaciteta na vezu u moru i suhom vezu, što je 5 posto manje nego u 2019. Lani je prosječna dnevna cijena veza bila 33 eura, što je porast od 28 posto prema 2019. i čak 35 posto u odnosu na 2021. pa je tako u prosjeku ukupan godišnji prihod po vezu u hrvatskim marinama lani bio oko 6.600 eura ili za 25 posto veći nego 2019.

Na pitanje znači li to da hotelski sektor u Hrvatskoj gubi na konkurentnosti, prof. dr. Janković kazala je kako podaci ukazuju da je lani lošije poslovao.


– Koliko god su prihodi rasli u svim segmentima, ipak su troškovi rasli više. Tu su sigurno troškovi energije i drugih inputa, a značajno su porasli i troškovi rada. Možemo li govoriti o padu konkurentnosti? Možda u kontekstu toga da će investitori radije investirati u nekoj drugoj zemlji jer su rezultati tu niži, kazala je prof. dr. Janković, te dodala kako rast troškova rada ukazuje da hotelijeri koliko-toliko višim plaćama zadnjih godina pokušavaju kvalitetnu radnu snagu zadržati u Hrvatskoj. Naime, troškovi rada ranijih su godina ustvari bili niži nego u drugim zemljama.


Nova analiza pokazala je kako je prosječna cijena sobe u hrvatskim hotelima tako lani bila 137 eura, ali uz nisku zauzetost od 42 posto. Pri tome su hoteli s 5 zvjezdica uspjeli postići prosječnu cijenu sobe od 258 eura, a hoteli s 4 zvjezdice 120 eura. Govoreći o doista velikoj razlici prosječne cijene sobe u hotelima s 5 i 4 zvjezdice, prof. dr. Janković je pojasnila da su hoteli s 5 zvjezdica u Hrvatskoj doista s pravih pet i uspjeli su pokupiti vrhnje, dok su hoteli s 4 zvjezdice nerijetko kvalitetom ustvari negdje između 3 i 4 zvjezdice, i teško da mogu održati cijenu ako se u takve objekte ne ulaže.


Ukazala je pritom na to da se ne smije dozvoliti da se ide na masovni turizam uz visoke cijene i rad samo u dva, tri ljetna mjeseca, što je potpuno u suprotnosti s održivim razvojem turizma.


– Zato su cijene vrlo bitne i oscilacije cijena u sezoni i izvan nje ne smiju biti tako velike, ukazala je dekanica FMTU-a te dodala kako su za ravnomjerniji razvoj vrlo važne investicije. Ilustrativno je, naime, da su hotelijeri koji su prije COVID-19 realizirali investicije, lani pokupili vrhnje, dakle, investicije su im se itekako isplatile.


Mobilne kućice skuplje od sobe u hotelu s 4 zvjezdice

 


Hrvatski kampovi su zasigurno izašli kao najveći pobjednici iz COVID-krize u Hrvatskoj, ostvarivši 11 posto više noćenja te 21 posto veće prihode u odnosu na 2019., pokazala je ova analiza. Naime, s prosječnom godišnjom zauzetosti kapaciteta od 30 posto i prosječnom cijenom svojih kapaciteta od 57 eura, ostvarili su godišnji prihod smještaja po jedinici kapaciteta od 6.205 eura. Cijene su u kampovima u odnosu na 2021. rasle 7 posto, a u odnosu na 2019. za 23 posto. Pri tome su mobilne kućice ostvarile i puno bolje rezultate od prosjeka, konkretno zauzetost od 33 posto i prosječnu dnevnu cijenu 139 eura. Cijena je tako zabilježila rast od čak 25 posto pa su lani mobilne kućice bile skuplje čak i od hotela s 4 zvjezdice koji su ostvarivali prosječnu cijenu od 120 eura. Ukupno gledano, mobilne kućice su lani donosile u prosjeku oko 16.000 eura prihoda.

Planirane investicije


– Objekti koje su hotelijeri podigli na 5 zvjezdica su najbolje radili, stoga sa svim onim investicijama koje su bile planirane, ali za pandemije odgođene, treba što prije nastaviti, ukazala je prof. dr. Janković.


Ono što je zanimljivo, jest činjenica kako u usporedbi sa zemljama na Mediteranu, hrvatski hoteli ipak još uvijek imaju niže prosječne cijene sobe u odnosu na svoje konkurente, a posebno u segmentu 5 zvjezdica. Naime, ostvarena prosječna cijena uglavnom je niža u mjesecima pred i posezone, dok je u glavnoj sezoni viša od Grčke, Italije, Portugala i Španjolske, ali još uvijek niža od Francuske. S time da prosječna cijena u hotelima s 5 zvjezdica pokazuje veće razlike, pa su tako ostvarene cijene sobe u hotelima s pet zvjezdica u Hrvatskoj znatno niže od Francuske i Italije tijekom cijele godine, a jeftiniji smo i od hotela s 5 zvjezdica u ostalim zemljama i u pred, i u posezoni.


– Za ispitivanje razloga svakako bi trebalo napraviti detaljniju analizu hotelskih proizvoda, no činjenica je da u Hrvatskoj svakako ima prostora za rast, naravno pod pretpostavkom poticanja investicija u hotelijerstvo visoke kategorije, a uvažavajući principe održivog razvoja. Po meni, dobrim dijelom tu nije stvar toliko samog hotela, koliko destinacije. Jasno je da hotel u Nici ili Cannesu ne mora biti ništa bolji nego hotel u Opatiji, međutim, pitanje je što sama destinacija nudi i kojeg gosta privuče Nica, a kojeg Opatija. Definitivno su u budućnosti u Hrvatskoj vrlo važna ulaganja u destinaciju i njezinu ponudu da bi se postigle cijene koje postižu druge zemlje Mediterana. Tu govorimo o elitnim destinacijama kakve razvijaju Rovinj, Opatija, Dubrovnik i koje su još uvijek cjenovno puno niže pozicionirane nego slične destinacije u drugim zemljama, istakla je prof. dr. Janković te dodala kako se za treba nadati da je ovo ipak put k turizmu više dodane vrijednosti, koji neće težiti samo povećanju broja noćenja i maksimalnoj iskorištenosti kapaciteta, posebice u vrijeme glavne sezone.


– Postavlja se pitanje na koji način ostvariti ciljeve zacrtane u Strategiji razvoja održivog turizma? Kako smanjiti sezonalnost i postići cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, turizam koji će očuvati okoliš, prostor i klimu, a koji će istovremeno biti konkurentan, inovativan i otporan na moguće krize? Vjerujem da će poslovni subjekti i turističke destinacije iskoristiti potencijal investicija koje im je Ministarstvo turizma i sporta osiguralo kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti i ostale izvore financiranja te u idućih 5 do 7 godina napraviti iskorak u pogledu kvalitetnije ponude smještajnih kapaciteta i odgovarajuće infrastrukture. Zasigurno će edukacije, ali i ukazivanje na primjere dobrih praksi, osvijestiti kod turističkih djelatnika potrebu mijenjanja dosadašnjih obrazaca poslovanja te će se održivost i cjelogodišnji turizam staviti u prvi plan, što će zasigurno pridonijeti i boljim financijskim rezultatima u budućnosti, zaključila je dekanica FMTU-a.