Postoji velika opasnost da LNG terminal u Omišlju uopće neće biti realiziran, jer se u nedalekom Tršćanskom zaljevu intenzivno gradi LNG terminal, što ministra Vrdoljaka izgleda ne zabrinjava, a Vladin posao istraživanja podmorja Jadrana s norveškim Spectrumom smatramo veleizdajom
Interpelacijom kojom će u Saboru zatražiti raspravu o odgovornosti Vlade, prvenstveno ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, u dodjeli koncesija za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu, ORaH Mirele Holy počinje kampanju »Reci NE nafti u Jadranu, reci DA održivom razvoju« kojom će, kaže Holy u razgovoru za naš list, građanima nastojati dati što više informacija o ovom, za Vladu trenutačno najvažnijem gospodarskom projektu. Nekadašnja ministrica zaštite okoliša je uvjerena kako ovdje nije riječ o čistim poslovima, štoviše, smatra da se radi o »veleizdaji«.
Što očekujete od interpelacije, odnosno što ona, nakon saborske rasprave, može iznjedriti, Vrdoljakovu ostavku? – Vlada je obavezna raditi u javnom interesu, a u provedbi ovog projekta niz stvari upućuje na to da se u javnom interesu ne radi. Premijer koji govori da mu je moral u politici jako važan, mora reagirati na ovo, i tražiti Vrdoljakovu ostavku. Sumnjam da će se ona uistinu i dogoditi, zbog toga što je HNS izuzetno važan koalicijski partner, imaju velik broj mandata u Saboru, i premijer sigurno neće riskirati nesuglasice s partnerima. To je, međutim, i jasan pokazatelj koliko je premijeru, Vladi, stalo do javnog interesa. Interpelacija donosi niz informacija potrebnih kako bi javnost doznala o čemu se ovdje radi. Znam da se informacije o proceduri mogu činiti dosadnima, no procedura je čuvar demokracije. U ovom slučaju nije poštovan ni minimum zakonskih instrumenata, sve se lomi preko koljena, na silu.
Bez natječaja
U nekoliko ste navrata spomenuli da iza projekta dodjele koncesija na Jadranu stoji, moguće, i kaznena odgovornost. Čija? – Vladin posao s norveškim Spectrumom doista se može smatrati veleizdajom. Odgovorne države svoje strateške energetske podatke ne ustupaju privatnim tvrtkama, koje će s njima dalje komercijalno raspolagati. Spectrumu je, bez natječaja, Vlada dala posao 2D seizmičkog snimanja Jadrana kao alibi da bi im, u stvari, mogla ustupiti seizmičke podatke koje je INA Naftaplin s partnerima dobio na temelju desetljeća istraživanja, i na čiju je izradu tada državna kompanija potrošila oko milijardu dolara. Spectrum s tim podacima sad može slobodno trgovati, jer mu je to Vlada omogućila. U projekt su zato ugurali Ministarstvo znanosti koje je od Spectruma zatražilo »znanstveno« istraživanje, za koje nije trebalo biti natječaja, a zapravo je riječ o istraživanju koje treba poslužiti komercijalnoj djelatnosti, prodaji podataka koncesionarima.
O tome sam prvi put progovorila u listopadu 2013. Od siječnja 2014., kad je Vlada napokon odgovorila na moje pitanje o Spectrumu, počele su mi se javljati druge multi-client tvrtke koje su bile zgrožene time što Vlada nije provela javni natječaj, jer se za ovakve poslove uvijek provodi natječaj. Mislim da su neke od tih kompanija čak uputile pritužbu Europskoj komisiji.
Građani neinformirani
Teško je, međutim, oteti se dojmu da u Hrvatskoj malo koji energetski projekt može dobiti zeleno svjetlo javnosti. Mi bi se grijali uz otvorene prozore, do kioska odlazili u autima, imali upaljene žarulje po cijeli dan, ali energiju ne bi proizvodili u vlastitom dvorištu, već bi je radije jako skupo uvozili. – Možda kad govorimo o nekim projektima, primjerice o nuklearki, termoelektranama na ugljen, to ne nailazi na razumijevanje javnosti. To je razumljivo kad se radi o potencijalno opasnim projektima. Ali kad su u pitanju obnovljivi izvori energije, to baš i nije tako.
Ali mi se protivimo i hidroelektranama, glasamo i protiv vjetroelektrana jer nam »nagrđuju krajobraz«, »previše buče« itd. – Očito da neki projekti nisu bili dovoljno kvalitetno prezentirani javnosti. Općenito kod nas ne postoji prava želja investitora i tijela javne vlasti da kvalitetno informiraju građane o koristima i mogućim štetama nekog projekta. Ne postoji projekt koji ne utječe na okoliš, neki to čine više od drugih, no zato je potrebno detaljno proučiti i izvagati je li utjecaj nečeg na okoliš veći od njegove očekivane koristi.
ORaH podržava LNG terminal u Omišlju, dakle nije, kako se na prvu loptu čini, protiv svih »fosilnih« energetskih projekata? – Svjesni smo da ne možemo preko noći prijeći na korištenje isključivo obnovljivih izvora energije, i da ćemo morati proći kroz tranzicijsko razdoblje u kojem će plin biti tranzicijski energent. Da, potreban nam je LNG, kao i termoelektrane na plin, jedna neposredno uz taj terminal. Definitivno nam treba diverzifikacija energenata jer su obnovljivi izvori energije nestabilni. Elektrane na plin su, kao vršne elektrane, kompatibilne s obnovljivim izvorima, za razliku od TE na ugljen koje su bazne elektrane i koje ne možete isključivati i uključivati po potrebi, odnosno ovisno o količini obnovljivih.
Mi, osim toga, vlastitog ugljena, za razliku od plina, nemamo, Europa ugljenu okreće leđa, a mi forsiramo Plomin C na ugljen. Za LNG projekt je izuzetno važno da bude zaokružen, između ostalog, i u smislu ekonomske održivosti. Susjedne zemlje su prilično zainteresirane za njega, no treba paziti da se ne dogodi da realiziramo projekt od kojeg Hrvatska neće imati financijske koristi.
Velika opasnost
Ministar Vrdoljak stalno naglašava da LNG terminal niti ne treba nama, jer mi plina imamo dovoljno, nego drugima u Europi, i da će Hrvatska u terminalu imati udio od najviše 25 posto. – Postoji, prije svega, velika opasnost da LNG terminal uopće neće biti realiziran.
U edukativnoj kampanji »Reci NE nafti u Jadranu«, s kojom počinjete danas, imat ćete i neke »selebritije« koji se protive bušenju. Do sada su se, neovisno o vama, neki od njih već izjašnjavali na tu temu, a poznato je, istovremeno, da po Jadranu prometuju na luksuznim jahtama sa 600-litarskim »tankovima«. Ne bi li bilo pošteno da se na tu temu javljaju oni koji za sobom ostavljaju puno manji ekološki otisak? – Bilo bi lijepo kada bismo svi bili odgovorniji prema okolišu u svakodnevnom životu. Za to je potrebno osvješćivanje i edukacija i zato idemo u provedbu ove kampanje.
Zbog čega to mislite, pa Europa nam je već dala pet milijuna eura za dokumentaciju, projekt se nalazi na listi EU prioriteta? – Ministar se uopće ne zabrinjava zbog konkurentnog LNG-a u Tršćanskom zaljevu, na kojem se intenzivno radi. Ali ne bi ga ni trebao smatrati prijetnjom, budući da Europi, koja se želi riješiti ovisnosti o ruskom plinu, ne bi bilo dovoljno ni dvadeset takvih terminala da namiri svoje energetske potrebe.
– Da, ali ne u takvoj neposrednoj blizini, kao što su Krk i Trst. Dok je bio pomoćnik ministra zaštite okoliša, potpredsjednik vaše stranke i europarlamentarac Davor Škrlec je kao voditelj povjerenstva za ocjenu studije utjecaja na okoliš Plomina C na ugljen prije tri godine za takvu elektranu digao ruku. Kako to objašnjavate? – Meni je drago što kao ministrica zaštite okoliša nisam morala potpisati rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš za taj projekt jer bih ga nakon pozitivnog mišljenja povjerenstva morala potpisati.
Škrlecu bio sužen prostor
Zašto? – Zato što bi suprotno, bez obzira na moj stav prema tom projektu, bilo voluntarističko ponašanje, a ministri si ga ne smiju dozvoliti. Činjenica je da TE Plomin C na ugljen u smislu standarda zaštite okoliša predstavlja poboljšanje u odnosu na Plomin 1 i 2. Predložena tehnologija je na popisu najboljih raspoloživih tehnologija, pa je kolega Škrlec imao sužen manevarski prostor. Insistirao je na maksimalnom podizanju standarda zaštite okoliša u okviru predložene tehnologije, pa je zbog toga drastično podignuta visina dimnjaka i onemogućeno da za vrijeme privremenog dimnjaka paralelno rade TE Plomin 1 i 2, poboljšano je upravljanje vodama, određen je daleko stroži monitoring kvalitete zraka putem većeg broja mjernih stanica te monitoring temperature mora. Ključni problem s TE Plomin je u njegovoj ekonomskoj neopravdanosti, a na što kolega Škrlec kao predsjednik povjerenstva nije imao utjecaj.
Pretpostavljam da mislite na japanski Marubeni, s kojim će HEP upravljati Plominom C, a koji će svoju investiciju u gradnju elektrane namirivati obavezom HEP-a da po višoj cijeni od tržišne otkupljuje polovicu proizvedene struje? – Da, jer da bi taj projekt investicijskom partneru bio isplativ, HEP će mu za otkup proizvedene električne energije morati plaćati daleko veću cijenu od tržišne. Pregovara se o zajamčenoj cijeni od 70 do 120 eura po MW, a sadašnja cijena na tržištu je između 35 i 40 eura. Dakle, imat ćemo zagađenje, morat ćemo graditi novi dalekovod i plaćati visoku otkupnu cijenu struje. Ako se već ide na ugljen zbog diverzifikacije energenata, bilo bi puno prihvatljivije graditi elektranu s tehnologijom kombiniranog procesa integriranog uplinjavanja kojom se ugljen pretvara u sintetski plin iz kojeg se odstranjuju nečistoće prije izgaranja te se sve štetne emisije nastoji pretvoriti u koristan nusprodukt.
