RIJEKA – Gorivo je od danas skuplje za sedam centi kada je riječ o eurosuperu, dok je osnovni eurodizel poskupio za 5 centi. Prema Uredbi o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, donesenoj na telefonskoj sjednici Vlade u ponedjeljak, opskrbljivači u maloprodaji sada mogu prodavati litru eurosupera za najviše 1,41 euro (10,62 kune) po litri, a eurodizel za 1,51 euro (11,38 kuna) po litri.

Nova najviša dopuštena cijena plavog dizela je 1,01 euro po litri (7,61 kuna), pri čemu je i kod ove vrste dizela cijena povećana za pet centi, dok je ukapljeni naftni plin (UNP) za spremnike osam centi skuplji nego u protekla dva tjedna, a sada stoji 1,38 eura, odnosno 10,40 kuna po kilogramu za velike spremnike, odnosno 1,95 eura (14,69 kuna) za UNP u boci.

Kristalna kugla

Povećanje cijena goriva, uoči stupanja na snagu europskog embarga na uvoz naftnih derivata iz Rusije koje stupa na snagu 5. veljače, bilo je očekivano, prema mišljenju većine stručnjaka za naftno poslovanje, javnost ga je, jednako očekivano, dočekala na nož, ali je ono manje od onoga što se predviđalo prije nekoliko mjeseci, kada su cijene nafte i plina »divljale«, osobito na području Europske unije. Blaga zima, usporeno otvaranje Kine nakon pandemijskih lockdowna, kao i usporen rast gospodarstva SAD-a, za sad pridonose relativno stabilnim cijenama naftnih derivata u Europskoj uniji, no što će se događati nakon 5. veljače zasad je teško, ako ne i nemoguće prognozirati.

Stručnjak za naftno gospodarstvo Jasminko Umićević ističe kako su cijene nafte prošlog tjedna neznatno varirale, što nije trebalo imati veće posljedice, ali su dijelom poskupjeli derivati, pogotovo dizel, dok je na maloprodajnu cijenu i dalje najviše utjecaja ima faktor neizvjesnosti.

– Prognoziranje cijena naftnih derivata u nekom duljem razdoblju je u ovom trenutku kao gledanje u kristalnu kuglu, teško je pouzdano predvidjeti što će se događati, posebno nakon 5. veljače. Cijene dizela su rasle, kao i cijene benzina, zadnjih dana, iako je benzin možda poskupio i više nego što bi to bilo očekivano u redovnim okolnostima. Problem je u tome što okolnosti nisu redovne. Na tržištu su najgori strah i neizvjesnost, a neizvjesnost je u ovom trenutku sveprisutna, kaže Umićević.

Ističe kako okolnosti visokih cijena derivata u Europi, apsurdno, idu na ruku sigurnosti dobave dovoljnih količina goriva, bez obzira na neizvjesne okolnosti na tržištu.

Napunjena skladišta

– Zaista zvuči apsurdno, ali visoke cijene znače da će Europa imati dovoljno goriva. Jednako je bilo s prirodnim plinom prošlog ljeta i dijela jeseni, kada su se cijene penjale na 350 do 400 eura po megavatsatu (MWh), da bi sada pale na pedesetak, velikim dijelom i zbog dosad vrlo tople zime, pa su skladišta napunjena, uz stalni dotok plina putem LNG-a. Visoke cijene derivata u Europi znače, koliko god bile nepopularne, da će se trgovci potruditi da opskrbe europsko tržište. Nedavno je u Litvu stigao brod s 80 tisuća tona dizela iz Kine. To je vrlo dug i skup transport, ali budući da Kina nije uvela sankcije Rusiji, od nje kupuje naftu po pedeset posto nižoj cijeni od tržišne pa im se isplati derivate izvoziti čak u Europu. Tu je i Indija, koja ima jednu od najvećih i najnaprednijih rafinerija u svijetu, iz koje već godinama izvozi derivate u Europu, s obzirom na to da ih ovdje može prodati po znatno većoj cijeni, dok domaće potrebe može zadovoljavati iz manje naprednih rafinerija, s obzirom na to da njihovo tržište ne zahtijeva tako visoke standarde kao ono u EU-u. Uz to, povećan je uvoz iz SAD-a i arapskih zemalja, što znači da će opskrba Europe derivatima vjerojatno ostati stabilna i da nestašice ne bi trebalo biti, iako ćemo i dalje plaćati visoke cijene goriva, kaže Umićević, dodajući kako rast cijena goriva u EU-u donekle ublažava i slabljenje tečaja dolara u odnosu na euro u zadnjih nekoliko mjeseci.

– To je još jedan faktor koji ograničava cijene. Da je dolar ostao iznad eura po vrijednosti, kako je bilo prošle godine, udar na cijene bi bio osjetno veći, zaključuje Umićević.

Dodatni problem Hrvatskoj za sad predstavlja i to što je u jedinoj preostaloj rafineriji, onoj u Rijeci, proizvodnja obustavljena od studenog prošle godine, a trebala bi ponovo biti puštena u rad tek u travnju ove godine, što znači da je tržište za to vrijeme u potpunosti ovisno o uvozu za koji Ina, kao najveći distributer, tvrdi da ima dovoljne ugovorene količine za navedeno razdoblje. No, i kad proizvodnja počne, do puštanja u pogon postrojenja za preradu teških ostataka nafte za dvije godine, riječka će rafinerija za proizvodnju dizela biti ovisna o uvozu vakuumskog plinskog ulja iz Rusije, za što je Hrvatska dobila iznimku od europskih sankcija, ali to ujedno znači da će domaća proizvodnja derivata ovisiti o ruskoj politici.