U Hrvatsku su se vratila 22 pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja koji su sudjelovali u devetnodnevnoj dramatičnoj akciji spašavanja američkog speleologa Marka Dickeyja, kojem je 2. rujna pozlilo u turskoj jami Morca. Ostao je na čak 1.000 metara dubine s abdominalnim krvarenjem.

“Nadrealan osjećaj zaista, nismo mogli dočekati da se vratimo kući iako smo zadnji dan u Turskoj lijepo proveli opuštajući se s obzirom na to da je sve lijepo i uspješno proteklo”, rekao je za RTL Direkt Marko Rakovac, speleolog i pripadnik HGSS-a.

On navodi kako je situacija na terenu ispočetka bila totalno hektična i kaotična.

“Nije bio postavljen stožer spašavanja, nije bilo prave organizacije u stručnom smislu i, ako možete zamisliti zagrebačku katedralu koja ima 108 metara, ovaj speleolog se nalazio na 1040 metara dubine, znači to je 10 zagrebačkih katedrala vertikalne i pritom još uračunajte uske prolaze, vertikalne prostore, meandre tzv, protok vode, uska mjesta i 5 dana se u takvim uvjetima morate hranite i spavati i raditi. I u jami je bilo više od 85 spašavatelja iz osam zemalja, a 22 iz Hrvatske”, prepričava Rakovac, navodeći da su hrvatski spasioci jedini bili od početka do kraja akcije uz Dickeyja.

Unesrećenog speleologa, kaže, osobno poznaje, jer je s njim sudjelovao na nekoliko speleoloških istraživanja, od kojih su neka bila i u Hrvatskoj.

“Prava je sreća da je Mark stvarno dobar spelolog koji je navikao biti u nosilima i što je snažan i jak i što je izdržao taj transport. Da budem iskren, od početka su prognoze bile loše. Netko tko ima to unutarnje krvarenje u želucu, sigurno ne može govoriti o zlatnom satu, nego o zlatnom danu. A kad govorimo o Turskoj koja je 2300 kilometara udaljena od Zagreba, gdje morate sletjeti avionom pa se osam sati voziti 300 kilometara, govorimo o zlatnom tjednu. Prognoze nisu bile dobre, ali s obzirom da se time bavimo, znamo što možemo, dali smo sve od sebe da tamo dođemo što brže. Prioritet je bio njega stabilizirati i tek onda krenuti s transportom. Kad su ga liječnici stabilizirali, transport je krenuo. Kad je to krenulo, više nije bilo stajanja. Danonoćno se radilo, podijeljeni smo bili između više ekipa. Kad bi predali drugoj ekipi, imali smo dva-tri sata da se odmorimo. Bio je jedan trenutak u jednoj dionici na 800 metara dubine, došao je poziv od kolega spašavatelja da on u nosilima krvari tijekom transporta. To je nemoguća situacija jer ako je s nosilima negdje visoko u vertikali, liječnica se nalazila niže, nastaje usko grlo i morate brzo doći do njega. To je bio trenutak kad smo pomislili to je to, gotovo je, umrijet će nam u nosilima. Srećom, uspjeli smo ga brzo evakuirati na jedno ravno mjesto te ga je liječnica uspjela stabilizirati”, prepričava Rakovac.

Za kraj je rekao da speleolozi podzemlje doživljavaju kao osmi kontinent, nešto što je još osim Svemira jedino neistraženo.

“Kad idemo tamo jako je dobar osjećaj znati da imamo kolege na površini ako nam se nešto i dogodi koji mogu doći do nas. Ali to je prije svega istraživački žar, istraživački poziv i naravno dobro društvo s kojim provodite slobodno vrijeme”, zaključio je Rakovac za RTL Direkt.

REUTERS/Umit Bektas

REUTERS/Umit Bektas

REUTERS/Umit Bektas