ZAGREB   Dan pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, 30. travnja 1671. godine, uskoro bi mogao, ostvari li se nakana Vladimira Šeksa koju je pismeno podržalo 25 članova HDZ-a, postati šesti spomendan. Spomendani su javnosti mnogo manje poznati nego li blagdani, jer spomendani, eto, nisu neradni dani. Prvi spomendan u godini obilježava se 9. siječnja, i tada je posebno svečano u Međimurju jer se obilježava Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države, događaj iz 1919. godine. U siječnju bilježimo još jedan spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja. Tome je prethodila agresija Srbije i JNA na Hrvatsku, a na taj dan Hrvatsku (i Sloveniju)  priznale su sve države članice Europske unije, tada njih 12, a do kraja dana pristiglo je 27 priznanja.

Dva su spomendana i u svibnju. Prvi je subota ili nedjelja najbliža 15. svibnja – dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost. Iza toga naziva krije se zapravo prisjećanje na žrtve iz svibnja 1945. godine, žrtve Bleiburga i križnoga puta. Pretposljednjeg dana svibnja jedini je spomendan koji je nekad bio blagdan. Dakle, 30. svibnja obilježava se kao Dan Hrvatskog sabora, a nekad se praznovao kao Dan državnosti. Riječ je o jednom od najvažnijih datuma moderne povijesti jer je tog datuma 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor izabran općim pravom glasa. Koalicijska vlada ukinula je taj datum kao praznik, a Dan državnosti obilježava se 25. lipnja zbog ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. 

Kao spomendan obilježava se i 25. rujna u znak sjećanja na Odluku o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadre i otoka s maticom zemljom Hrvatskom 1943. Pazinskim su odlukama, uz ostalo, ukinuti i talijanski fašistički zakoni, a promijenjena su, odnosno vraćena na staro i nasilno potalijančena prezimena.