»Neki dan blokiran mi je tekući račun. Otišao sam najprije u svoju banku da vidim tko mi je i zašto blokirao račun, a oni su me uputili u Finu. Od gospođe na šalteru doznajem da me je blokirala firma Abisal faktor iz Zagreba radi neke zadužnice iz listopada 2008. godine. Ne sjećam se ničeg takvog, kažem, pa mi je isprintala tu bjanko zadužnicu. Stojim ja tako i gledam taj papir kojeg se ne sjećam, prvi put ga vidim u svojim rukama i ponovno tražim da mi netko objasni o čemu je riječ. Gospođa sa šaltera sada provjerava u kompjutoru i sad se već i ona čudi jer tu moju zadužnicu, pod tim brojem, nije našla u Registru zadužnica.

Upućuje me kod javnog bilježnika kod kojeg je ovjerena, ali u njegovom uredu kažu mi da nemaju nikakve veze s tim, kao i da su oni zakonski dužni čuvati papire i dokumentaciju samo tri godine unazad. Upućuju me da zovem tu firmu ili da odem kod odvjetnika. Međutim, na internetu se ne može pronaći telefonski broj te firme, nema ga, navedena je samo adresa. Potegnuo sam ja i do Zagreba, ali firma na toj adresi jednostavno ne postoji, nema je – počeo je svoju priču, bolje rečeno agoniju, jedan naš čitatelj s Grobnika, čiji su podaci poznati redakciji.

Slični slučajevi

Angažirao je odvjetnicu i sada pokušava preko Općinskog suda u Rijeci osporiti i proglasiti ovu pljenidbu nedopuštenom zbog sumnji da je riječ o prevari i mogućem kaznenom djelu. To je i razlog zašto se obratio našem listu jer želi da se upozori šira javnost, tim više što je na Facebooku već »naletio« na iste ili slične slučajeve u kojima račune građana pokušava ovršiti firma Abisal faktor, koju je u svibnju ove godine osnovao bugarski državljanin Yordan Ivanov Yordanov. Uistinu, ni uz najbolju volju nismo mogli pronaći kontakt telefon te tvrtke, niti od Yordanova u Hrvatskoj, ali smo zato vidjeli u sudskom registru da je u tri mjeseca, otkad je osnovana ova tvrtka, već jednom promjenjena poslovna adresa. Prvotno se vodila na zagrebačkoj Novoj cesti, a potom u Porečkoj ulici u Zagrebu.

Zadužnica

O sličnim slučajevima sa bjanko zadužnicama građana već se pisalo i upozoravalo u medijima. U poplavi raznoraznih kreditnih ureda 2000-ih godina, koji su takozvane »brze kredite« nerijetko oglašavali na rasvjetnim stupovima i autobusnim čekaonicama, ljudi su pritisnuti nekom nevoljom, ili možda lakonski, uzimali takve kredite, unatoč vrtoglavim kamatama. Jedno od osiguranja plaćanja bile su i bjanko zadužnice.

Prijetnje telefonom

Jedan naš dnevni list ovog proljeća bavio se slučajevima u kojima su upravo tim ljudima, koji su uspjeli otplatiti te i takve kredite, sada, nakon devet godina, počeli stizati pozivi iz nekakve agencije za otpis dugova u kojima ih obavještavaju da imaju njihovu bjanko zadužnicu iz te i te godine te neka izvole platiti 185 kuna kako bi im je vratili nazad, u protivnom da će zadužnicu, s njihovim imenom i ovjerenim potpisom, dati na javnu dražbu.

Uznemireni građani, u strahu što bi ih iza svega toga još moglo zadesiti, često su išli linijom manjeg otpora i plaćali tih 185 kuna za taj ovršni dokument koji im je bivši kreditor, nakon što su isplatili svoja dugovanja, trebao vratiti. U krajnjem slučaju, trebali su ih oni sami zatražiti jer, kako ističe riječka odvjetnica Nela Šuša koja zastupa našeg sugovornika s početka priče, bjanko zadužnica instrument je osiguranja plaćanja i ovršna isprava koja je prenosiva, a zastarijeva tek nakon 10 godina. Drugim riječima, bjanko zadužnica može se prodati ili pokloniti, i u tome nema kaznenog djela.

Pokušaj zapljene

Našem Grobničanu dogodila se, po svemu sudeći, možda još i gora verzija jer s njegovog računa tvrtka Abisal faktor pokušava zaplijeniti 1.700 kuna

– Koliko me sjećanje služi, ja te 2008. godine nisam dao ni potpisao nikakvu bjanko zadužnicu. Prvi put sam vidio taj papir u rukama u Fini. Osim toga, da sam ostao nekome nešto dužan, pa da je taj netko prodao taj moj dug nekom drugom, valjda bi me od 2009. godine netko kontaktirao i pokušao to naplatiti. Međutim, nikakav račun ili opomenu ja u proteklih devet godina nisam dobio, a za ovu firmu, Abisal faktor, prvi put u životu sada čujem – veli naš sugovornik.

U prijedlogu riječkom Općinskom sudu da proglasi ovu pljenidbu nedopuštenom, osim osporavanja vjerodostojnosti sporne bjanko zadužnice, izražava se i sumnja da je riječ o počinjenju kaznenog djela prevare, pa se poziva Sud da po službenoj dužnosti to prijavi nadležnim institucijama. U medijski popraćenim slučajevima u kojima su se građani žalili na pozive za svojevrsnim »otkupom« svojih bjanko zadužnica, a zapravo bi se moglo govoriti o iznudi ako je tražbina u cijelosti podmirena, vlasnik agencije za otpis dugova također je tu svoju firmu osnovao neposredno prije nego što je krenuo s »radom« i pozivima građanima, i to sa 10 kuna osnivačkog kapitala. Prethodno je, vidljivo je iz sudskog registra, imao drugu tvrtku, i to sa sjedištem u Rijeci, u prolazu Marije Krucifikse Kozulić. Možda je indikativno što je tu tvrtku, do njezinog brisanja iz registra, također »vodio« jedan, opet, bugarski državljanin.

Bez provjere

Naš čitatelj s Grobnika najviše je, čini se, revoltiran time što je njemu istog trena čim je stigla bjanko zadužnica blokiran račun, bez obzira što nije bila zavedena u registru.

– Valjda bi u tom slučaju trebalo obaviti nekakvu dodatnu provjeru, tražiti da se dostave i drugi papiri koji će potkrijepiti navodni dug onoga kome se plijeni račun, a ne ovako, da sada ja moram dokazivati i istjerivati pravdu dok mi je za cijelo ovo vrijeme, dok Sud ne donese odluku, račun u blokadi. Pa za koga država radi, je li tu da štiti nas građane ili prevarante poput ovih – ljut je naš sugovornik.

Sustav je takav da Registar zadužnica vodi Hrvatska javnobilježnička komora i u njemu se nalaze sve zadužnice od 15. listopada 2012. godine. One starijeg datuma nisu u tom registru, ali su i dalje naplative, odnosno nisu izgubile svoj pravni učinak. Pojednostavljeno rečeno, Fina po tim bjanko zadužnicama i zadužnicama koje nisu zavedene u Registru, postupa kao sa zahtjevom za izravnu naplatu. To znači da Fina nalaže prijenos zaplijenjenog iznosa na račun ovrhovoditelja nakon isteka roka od 60 dana.

Zakonom je, dakle, prepušteno ovršeniku da, ukoliko smatra da mu se neovlašteno provodi ovrha na novčanim sredstvima, u tom roku ishoduje svoju pravnu zaštitu na sudu, ali mu je račun za to vrijeme pod blokadom. Ako je zadužnica zavedena u Registar, tu nema nikakvog roka od 60 dana niti mogućnosti ovršenika da intervenira i spriječi naplatu, već se odmah »skida« novac s računa i transferira na račun onog tko ga plijeni.