Gordana Deranja: Brine me javna objava da neće biti reformi i promjena

Problemi se u državi prebacuju kao vruće kestenje, iz mandata u mandat. Treba jasno reći – za ovu situaciju nije odgovorna samo ova, već i prethodne vlade

Predsjednica Uprave pulskog Tehnomonta, Gordana Deranja, prva je žena na čelu Hrvatske udruge poslodavaca. Ova nagrađivana menadžerica i dosadašnja članica Izvršnog odbora HUP-a na toj je funkciji za iduće dvije godine zamijenila Ivicu Mudrinića.

   U razgovoru s novom predsjednicom HUP-a pokušali smo doznati mogu li se i koje promjene očekivati u radu ove krovne udruge poslodavaca, koje su njezine prve poruke Vladi i sindikatima te što će biti u fokusu njezinog djelovanja.

Izbor Gordane Deranje zanimljiv je i iz razloga što dolazi iz metalne industrije i usko je vezana uz brodogradnju koja, najblaže rečeno, baš i nije bila popularna branša za koju su se zalagali i borili njezini prethodnici.

   Na koji ćete način pokušati pomoći domaćoj brodogradnji i u kojem vidu mislite da će ta industrija opstati?

   – Mislim da su se sve naše vlade maćehinski odnosile prema nekadašnjoj izvoznoj perjanici. Nerazumna smjenjivanja uprava, trošenje subvencija bez kontrole, neprovođenje restrukturiranja, čast izuzecima, i dolaskom krize našli smo se u neobranom grožđu. I onda, da bi se riješila problema, Vlada u vrijeme najveće krize u brodogradnji provodi privatizaciju navoza. Ni stav Europske unije nije bio ništa bolji prema brodogradnji. Navest ću primjer Njemačke koja se u krizi odrekla svoje brodogradnje, ali je zato snažno stala uz autoindustriju. Naša Vlada u krizi nije stala niti iza jedne industrijske grane. Činjenica da se industrijska strategija donosi 2014. godine dovoljno govori sama za sebe. Napravio se propust i brodogradnja ne dobiva status strateške djelatnosti. Propustilo se vidjeti da brodogradilišta u najkraćem roku mogu zaposliti veliki broj ljudi i da mogu biti jak čimbenik izvoza. U Europskoj uniji polako se mijenja odnos prema brodogradnji i tu HUP vidi priliku, da prateći mjere koje su u najavi i koje bi se trebale usvojiti, inzistira da se usvoje i kod nas. Hrvatska brodogradnja će sigurno opstati ako se orijentira na gradnju sofisticiranih brodova, brodova za opskrbu naftnih platformi, jaružara… U brodogradnji ima dosta domaće pameti i vrhunske radne snage tako da se ne bojim za njenu budućnost.

Koja je vaša zamjerka i poruka sindikatima u GSV-u?    – Postoje teme koje su od šire društvene važnosti i socijalni partneri bi trebali promatrati događaje u širem kontekstu, a ne isključivo iz svoje perspektive. Kriza je u Hrvatskoj toliko velika da nam svima prioritet moraju biti rješenja koja pomažu sveukupnom izlasku iz ekonomskog mrtvila. Svi znamo da smo u krizi i svi znaju da oko toga treba nešto raditi, ali kada dođemo do promjena onda smo protiv toga. Naši kolege sindikati prečesto su u ovoj krizi, na trgovima naših gradova, javno bili protiv bilo kakvih promjena. Tvrdoglavo inzistiranje na čuvanju statusa quo sve nas skupo košta. I sindikati, osobito oni u javnom sektoru, moraju shvatiti da su reforme nužne. Moramo razgovarati i raditi promjene.

   Kakve se promjene mogu očekivati vašim dolaskom na čelo HUP-a?

   – Naš fokus ostaje na promjenama koje je potrebno napraviti da bi u Hrvatskoj lakše poslovalo i bolje živjelo. I pritom, naravno, mislim na duboke i široke promjene. Problemi s kojima smo suočeni gomilali su se godinama i svjetska ih je kriza samo potencirala. Umjesto suštinskih reformi, pokušava se napraviti zaokret s nekim pojedinačnim mjerama i plitkim zahvatima. To, međutim, ne daje niti će dati rezultate. Koliko god pojedine mjere koje se poduzimaju bile dobre, one same nisu dovoljne jer su naši problemi preveliki. Dokle god Vlada ne pokrene potrebne reforme HUP će snažno ukazivati na njihovu potrebu.    Da se privatni sektor nije restrukturirao i prilagodio novim tržišnim okolnostima broj nezaposlenih bi još više rastao, a situacija s deficitom državnog proračuna bila bi još teža. Ni promjene koje su provele, i još ih provode, privatne tvrtke nisu bile lake i uključivale su gašenje radnih mjesta zbog krize i pada potrošnje. Dok se privatni sektor morao mijenjati da bi opstao, prilagođavajući se manjim prihodima, državna potrošnja se ne smanjuje, a deficit i javni dug rastu.   

Odavno upozoravamo

Od velikog broja malih i srednjih poduzetnika, kao i onih iz proizvodnje, mogu se čuti zamjerke kako se HUP u svom djelovanju uglavnom povodio za primjedbama i sugestijama koje su stizale od onih »velikih«, kao što su Agrokor, Atlantic grupa, Adris…? Planirate li spustiti tu razinu utjecaja unutar HUP-a kako bi se bolje artikulirali interesi svih članica, a time i gospodarstva u cjelini?

   – HUP zastupa interese svih svojih članica bez obzira na veličinu. U Hrvatskoj je 99 posto poduzeća u kategoriji malih i srednjih tvrtki koje sudjeluju s preko 50 posto udjela u BDP-u. Stoga je i u HUP-u zastupljenost malih i srednjih tvrtki preko 90 posto koje su organizirane kroz 29 granskih – industrijskih udruga. Odluke se donose prema onome što jedna industrijska grana ili sektor, odnosno njezini članovi i tijela, smatraju najboljim. U takvim procedurama ne dijelimo članove na velike i male. Rekla bih da svakodnevnu pomoć i podršku HUP-a u rješavanju njihovih problema više trebaju male i srednje tvrtke nego velike kompanije koje raspolažu daleko većim internim resursima i kojima su dostupnije usluge vanjskih eksperata. Udruga malih i srednjih poduzetnika provodi čitav niz aktivnosti kako bi osigurala da se njihov glas što više čuje. Jedan od njihovih dobro poznatih projekata je »Radni ručak« na kojem se poduzetnici susreću s ministrima i drugim predstavnicima regulatornih tijela i tako dobivaju priliku direktno iznijeti svoje probleme i tražiti odgovore na svoja pitanja. Prvi slijedeći takav susret bit će 20. listopada s ministrom financija, Borisom Lalovcem.

   Imamo loše vlade, lošu poreznu politiku, izostanak bilo kakvih ozbiljnijih reformi, nerazumne sindikate, lošu investicijsku klimu, skupu i loše strukturiranu radnu snagu. Na to se iz HUP-a godinama upozorava, kritizira, no ne mislite li da i Udruga poslodavaca snosi svoj dio krivice za krizu u kojoj se godinama utapa hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini? Nije baš da je HUP toliko bijel u sveopćem crnilu.  

– HUP i njene članice ne bježe od činjenice da su se tvrtke trebale ranije početi mijenjati i biti spremnije za krizu i Europsku uniju. Trebali smo se ranije ozbiljnije okrenuti tržištima izvan Hrvatske. No, rezultat tih grešaka poslodavci plaćaju kroz nestanak tvrtki ili značajno smanjivanje vlastitih poslovnih aktivnosti. Kontinuirana promjena, prilagođavanje i učenje jedini put je konkurentnosti i to mi, poslodavci i dalje učimo u ovoj krizi. I odgovorno tvrdim, tko se ne prilagodi i nije prilagodio, nestao je ili će nestati. I to je dio naše odgovornosti za koju smo i platili najveću cijenu. Međutim, i kada mi sve napravimo što je u našoj domeni utjecaja, za ozbiljan oporavak treba nam pomoć okruženja u kojem radimo. A zna se tko donosi odluke i odlučuje o tome hoće li se promijeniti okruženje. Mi smo odavno upozorili da oko toga moramo postići širi konsenzus jer će bilo koja vlada biti suočena s istim otporima kao i ova. Sa širim društvenim dogovorom promjene bi bilo lakše provesti. No, s njim ili bez njega u reforme ćemo u nekom trenutku ipak morati ići. Za sve nas bolje je da to bude što prije.

   Pitala sam vas to jer nije poznato da je HUP isključio ijednu svoju članicu zbog toga što, primjerice, svojim radnicima mjesecima nije isplatio plaće i premda to Statut Udruge predviđa kao mjeru?   – Velika većina poslodavaca uredno ispunjava svoje obveze prema zaposlenima i redovno isplaćuje plaće. To je činjenica koju potvrđuju brojke. U uvjetima u kojima se danas posluje to nije uvijek lako, osobito manjim tvrtkama. Naravno da neisplata plaća nije prihvatljiva i da je neupitno da radnike treba platiti. Međutim, ne radi se uvijek o tome da netko ne želi, već naprosto ne može, nema odakle isplatiti plaće. Zato svaki takav slučaj treba zasebno analizirati. Što je s tvrtkama koje trenutno ne mogu isplaćivati plaće zato jer im je država najveći dužnik i kasni s plaćanjem? HUP ne podržava niti jednu tvrtku koja ne poštuje zakone, koja posluje u zoni sive ekonomije i koja krši zakone prema zaposlenicima ili bilo kojim drugim dionicima. Institucije zadužene za nadzor trebaju reagirati na takve prakse i sukladno zakonom primjereno ih penalizirati. HUP nije represivno, niti inspekcijsko tijelo države i, ponavljam, HUP je protiv svakog nepoštivanja zakona i protiv nelojalne konkurencije.   

Nema popuštanja

Kako ocjenjujete rad ove Vlade, ako više uopće ima smisla postaviti takvo pitanje?   – Problemi se u državi prebacuju kao vruće kestenje, iz mandata u mandat. Treba jasno reći – za ovu situaciju nije odgovorna samo ova, već i prethodne vlade. Ali, sada je voda došla do grla. Očekivala sam da će aktualna vlast imati više hrabrosti za povlačenje teških i nepopularnih, ali zato nužnih poteza. Vjerujem da smo to svi očekivali. Potpuno sam svjesna težine tih poteza, ali oni koji žele voditi zemlju, a slijedeće godine su izbori, moraju na njih biti spremni. Bez reformi nema gospodarskog rasta i izlaska iz krize, a bez toga bilo koja vlada ne može dobiti prolaznu ocjenu. Ono što me posebno brine je sve prisutnija javna objava da neće biti reformi i promjena, što sigurno znači daljnje zaostajanje i propadanje.    Hoćete li zaoštriti stavove i retoriku u pregovorima s Vladom i sindikatima?  

– Retorika HUP-a se ne temelji na populizmu. Mi se sustavno zalažemo za konstruktivan socijalni dijalog. U tom dijalogu nastojimo argumentirano ukazivati na probleme i nuditi moguća rješenja da bi se pokrenulo gospodarstvo. I tu nema popuštanja, niti kompromisa, tu čvrsto stojimo na stavovima što se i koje promjene trebaju događati. No, istovremeno smatramo da se o tome prije svega treba argumentirano razgovarati za stolom, umjesto se nadvikivati i galamiti u medijskom prostoru s ideološkim demagogijama. I Vladu i sindikate zaista doživljavamo kao partnere, naročito u ovim teškim vremenima jer smo svi potrebni da izađemo iz krize. Zato nam treba otvoren i kvalitetan socijalni dijalog.