Goran Marić
Ministar će posebnim odlukama određivati i tko su osobe koje će procjenjivati vrijednost nekretnina. Državne nekretnine za strateške projekte moći će se prodavati i neposrednom pogodbom
ZAGREB Ministar državne imovine Goran Marić imat će čini se, kad je u pitanju raspolaganje državnom imovinom, ovlasti kakve dosad nije imao neki pojedinac koji se bavio tim poslovima.
Ako Vlada, pa na kraju i Sabor, prihvate prijedlog zakona o upravljanju državnom imovinom, koji je na savjetovanje s javnošću uputilo njegovo ministarstvo, Marić bi, a nakon njega i bilo koji drugi ministar, mogao raspolagati imovinom vrijednom do sedam i pol milijuna kuna.
Tako će ministar donositi odluke o raspolaganju dionicama, udjelima i nekretninama vrijednim ukupno milijun eura. Iznad tog iznosa Marić će morati tražiti odobrenje Vlade. Prema dosadašnjoj praksi dionicama vrijednim do milijun kuna mogao je raspolagati ravnatelj CERP-a, a za sve veće iznose trebao je odobrenje Upravnog vijeća, u kojem su bili i predstavnici sindikata i poslodavca. Sada će se to vijeće puniti samo ljudima iz ministarstva.
Nekretnine i dionice
Osim što ministar, čije je ministarstvo formirano tek nakon njegova ulaska u Vladu, dobiva veće ovlasti u upravljanju državnom imovinom, on će posebnim odlukama određivati i tko su osobe koje će procjenjivati vrijednost nekretnina. Zakon precizira da će se državna imovina, bilo nekretnine, bilo dionice, u ponovljenom pokušaju prodavati po 30 posto nižoj cijeni, ako se u prvom krugu za nju ne nađe vlasnik. Ako potraga propadne i u drugom krugu cijena se smanjuje za 50 posto, a nakon toga se može ići i na izravnu pogodbu. Državne nekretnine moći će se prodavati neposrednom pogodbom ako se radi o strateškim investicijskim projektima, ili ako nekom investitoru zatreba dio državnog zemljišta kako bi formirao građevinsku česticu, ali je uvjet da to državno zemljište ne čini više od petine novoformirane čestice.
U jednom od posljednjih članaka zakona iznenađuje odredba kakve dosad nije bilo ni u jednom zakonu o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom. Navodi se da »Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, donosi odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi s nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske«. Zanimalo nas je kako je zamišljeno provođenje te odredbe i je li doista plan da Vlada javnom dobru u općoj uporabi može ukinuti takav status i na koja se sve to dobra može odnositi, s obzirom da takav status u pravilu daje Sabor zakonom, a ne Vlada.
Iz Ministarstva na naš upit odgovaraju da se nikako neće raditi o slučajevima poput pomorskog dobra kao općeg dobra, niti o vodnom dobru, niti o cestama i željeznicama jer se skidanje statusa u zadnja tri nabrojena slučaja propisuje posebnim zakonima. Objašnjavaju da se, kod raspolaganje nekretninama, u praksi susreću s činjenicom da je na pojedinim nekretninama upisano javno dobro, opće dobro, javno dobro u javnoj upotrebi ili javno dobro u općoj upotrebi, koje u stvarnosti više nemaju taj status.
Nepricizna odredba
– Radi se o upisima u gruntovnicu. S nekretninom ne možemo raspolagati dok se god ne skine takav upis i ne upiše vlasništvo Republike Hrvatske. Naime, radi se o takvim upisima koji su na nekretninama koje u naravi ne predstavljaju javno dobro npr. zaostali putovi koji više to nisu u naravi prema očitovanju jedinica lokalne samouprave pa prema tome nisu njihovo vlasništvo. Takav upis može biti i na nekretninama, odnosno zgradama koje su nekad koristile tijela javne vlasti, ali ih za navedenu svrhu više ne koriste, a upis javnog dobra sprečava raspolaganje od strane ministarstva – pojašnjavaju iz Ministarstva državne imovine.
No, zakon nije tako precizan kao Ministarstvo u svom odgovoru, on samo propisuje mogućnost da se s nekretnina u vlasništvu države skida status javnog dobra u općoj uporabi. U samom zakonu se uz općenito navođenje da Ministarstvo upravlja nekretninama koje čine državnu imovinu, poimenice navodi da se to odnosi na građevinsko zemljište i kampove, neovisno nalaze li se u građevinskoj zoni ili poljoprivrednom zemljištu ili šumi. Tako je formulacija koja daje velike ovlasti Vladi u najmanju ruku nespretna i nitko ne može jamčiti da je netko neće poželjeti zloupotrijebiti, ako ne sadašnji ministar, onda neki njegov nasljednik.