Ni Marija Terezija, ni Kraljevina SHS, ni kralj Aleksandar nisu zadirali u naše posjede i vlasništvo, samo komunisti i naša draga Hrvatska, uglas kažu ogorčeni Anton Petrinić i Antun Paparić
Kratica Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom ovih je dana jedna od najčešće spominjanih riječi na otoku Rabu, posebno u Loparu. Prema riječima pojedinih mještana Lopara koji tvrde da na Goli otok polažu vlasnička prava, Republika Hrvatska i DUUDI rade račun bez krčmara kada nude otok u zakup ili prodaju.
DUUDI je krajem srpnja objavio akciju »Projekti 100« kojom je krenuo u prikupljanje prijedloga, mišljenja i ideja kako staviti u funkciju stotinu nekretnina u državnom vlasništvu. Među njima je možda i najveću pažnju javnosti dobio Goli otok, na kojem je bio smješten zloglasni komunistički logor i koji se nalazi na području današnje Općine Lopar.
DUUDI nije specificirao na koji bi način državne nekretnine bile prepuštene zainteresiranima, navedeno je više mogućih pravnih rješenja među kojima i prodaja, što je izazvalo žestoke reakcije u Loparu. Postupak prikupljanja prijedloga za moguće buduće sadržaje završen je 15. rujna, nakon čega se u javnosti počelo raspravljati o pristiglim rješenjima, a najveću pažnju dobila je ideja Ekološko socijalnog foruma iz Rijeke da se Goli otok pretvori u destinaciju za gay populaciju. Premda ni na tu ideju ne gledaju blagonaklono, Loparani su se digli na noge prije svega zato što DUUDI-jevo posezanje za Golim otokom vide kao prijetnju svojim pravima. Već godinama u tijeku je sudski postupak oko vlasništva nad zemljištem na Golom otoku koji vode mještanke i mještani Lopara raspoređeni u 53 pojedinačna zahtjeva protiv Republike Hrvatske. A njihova noćna mora, kako ističu, traje već desetljećima.
Nervozni glas
Anton Petrinić iz Lopara javio se u našu redakciju pomalo nervoznim glasom na dan kada je u Novom listu izašao tekst o mogućim budućim sadržajima na Golom otoku. Spominjalo se tada više prijedloga i dojam da je riječ o »gotovoj stvari« natjerao ga je na reakciju.
Idejom da se Goli otok pretvori u svojevrsnu gay oazu, odnosno destinaciju za taj tip gostiju, Loparani nisu oduševljeni.
– Smatram da su u pozadini ideja kao što je gay destinacija udruge koje pod krinkom zaštite ljudskih prava ili ne znam čega sve, žele preuzeti zgrade na Golom otoku od kojih će sebi napraviti vikendice i dolaziti tu po mjesec dana ljeti na odmor. Ako će te udruge u prosincu, siječnju ili ožujku dovesti na Goli otok tisuću ljudi dnevno, onda ih podržavam. Ja nisam protiv gay prava, ali moram istaknuti da je to, realno, na granici normalnoga, odnosno suprotno katoličkom svjetonazoru. I kako će onda Loparani tamo raditi, a domicilno stanovništvo će svakako biti uključeno u sadržaje na Golom otoku. Osim toga, u nekim projektima nisam uopće vidio da se predviđa uključivanje domaćih ljudi, već se sve svodi na pretvaranje zgrada u nečije vikendice – rekao je načelnik Andreškić.
– Šutim već 30 godina i ne mogu više, rekao je i inzistirao na sastanku isti dan. Došao je u društvu Antuna Paparića, ukratko su obrazložili probleme koji ih tište u svoje i ime ostalih mještana koji su pokrenuli tužbu, napomenuvši da ih s Golog otoka nije tjerao nitko osim poslijeratne jugoslavenske i današnje hrvatske države.
– Ni Marija Terezija, ni Kraljevina SHS, ni kralj Aleksandar nisu zadirali u naše posjede i vlasništvo, samo komunisti i naša draga Hrvatska, rekli su Ante i Ante.
Ključ njihovog prava na vlasništvo nad parcelama na Golom otoku je, kako ističu, kupnja zemljišta do koje je došlo prije više od 100 godina.
– Goli otok su oduvijek koristili samo Loparani, a 1906. naši preci su dobili mogućnost da ga otkupe. To je i učinjeno, ljudi su otkupili pašnjake na Golom otoku, uzvisini Sorinj i otoku Sveti Grgur. Koristili smo Goli otok sve do Drugog svjetskog rata, nakon kojeg su ga, 1949. godine, preuzeli komunisti i tamo napravili logor. Zemljišne knjige su nestale, najvjerojatnije su odnesene u Beograd, ali mi imamo dokaze da su naši preci kupili parcele – kaže Petrinić, pokazujući kopiju vlasničkog lista iz 1954. godine u kojem pod »vlasništvo« stoji – »općenarodna imovina/bivše vlasništvo pastira Jerić Ivana i drugih«. Loparani objašnjavaju da je to vjerojatno bio predvodnik skupine, pa ostali nisu navedeni poimence. U rukama imaju i kopiju dokumenta koji, kažu, dokazuje da su njihovi preci platili zemljišta na Golom otoku.
Kako dodaju, 1953. su na otoku Rabu osnivane nove zemljišne knjige i obavljena parcelizacija po obiteljima, što je trebalo uključiti i Lopar.
– Drugi su mogli uknjižiti svoje vlasništvo, a mi nismo mogli Golom prići ni na 500 metara – rekao je Petrinić.
Povratak ovaca
Paparić se prisjetio kako je logor djelovao do pred kraj osamdesetih godina, nakon čega su se Loparani vratili na otok s ovcama.
– I od tada se nismo maknuli. Imperial je na otoku otvorio restoran, napravljena je ograda da se odijele pašnjaci i sve je dobro funkcioniralo do Domovinskog rata, nakon čega je otišlo u propast. Materijalna dobra s Golog otoka odvozila su se okolo kako je tko stigao, a sve su svalili na nas Loparane. Sve je devastirano – rekao je Paparić, tvrdeći da je u to vrijeme na Golom djelovao možda i najbolji restoran na Jadranu. No to je sada već davna prošlost.
– Želimo dokazati i Republici Hrvatskoj, i ministarstvima, i cijelom svijetu da Goli otok nije ni državna ni ničija prćija. Goli otok je naš, naslijedili smo ga od predaka i bez nas se tamo ništa neće raditi. Nismo protiv razvoja i ulaganja jer i mi želimo da nam mladi ostaju, a ne da odlaze, ali ne želimo biti robovi na našoj zemlji – rekao je Paparić.
Na Golom otoku trenutačno funkcioniraju restoran, suvenirnica, turistički vlakić, kino sala i muzej. Prema riječima direktora TZ Općine Lopara Marina Mušća, godišnje na otok dolazi oko 50.000 posjetilaca.
– S obzirom da Lopar godišnje ima oko 90.000 dolazaka, ispada da svaki drugi turist ide i na Goli otok, Mnogi naravno dolaze i iz Raba i s Krka, ali je svejedno broj posjetitelja velik s obzirom da stanje koje je tamo. Mi smo kao turistička zajednica radili studije i rezervirali zone kroz prostorni plan, a udruga Ante Zemljar ima želju staviti dio objekata u funkciju spomen područja. Mi smo označili neke zgrade, da se ljudi ne iskrcavaju a da ne znaju što je to niti što je tamo bilo. Predlagali smo recimo da cijena izleta ne bude 100, nego 150 kuna, pa da u njoj bude i vožnja vlakićem, piće, film, turistički vodič, da netko počisti za ljudima… Puno je želja, ali stanje je svaki dan sve gore, ističe Mušćo, dodavši da podržava svaku želju za stavljanjem objekata u funkciju, ali ne na način da se to radi »ad hoc«, bez kontaktiranja lokalne samouprave.
– Mi prirodno gravitiramo Golom otoku koji spada i u našu katastarsku općinu. Sve što se tamo bude događalo nezamislivo je bez domicilnog stanovništva. Kako će nekome biti isplativo dovoditi ljude izvana, a mi smo na dvije-tri nautičke milje od Golog otoka?
Načelnik Općine Lopar Alen Andreškić podržava svoje mještane. Kaže da u vrijeme kada u Slavoniji mještani kupuju čevorni metar po kunu, oni ne mogu dobiti vlasništvo koje su njihovi preci kupili 1906. godine.
– Bivša država Jugoslavija ga je 1949. oduzela, potjerala Loparane i odnijele zemljišnu knjigu i katastar. Do 9. srpnja 1949. mještani Lopara su bili i vasnici i posjednici koji su na Golom otoku pašarili sve dok UDBA i komunisti nisu odnijeli dokumente. Krajem osamdesetih sve je prepušteno Gradu Rabu, u sklopu kojega je tada bio i Lopar, koji prenosi upravljanje na četiri tvrtke – Imperial, Veterinarsku stanicu, Jedinstvo i Merkur. Na ostatak otoka vratili su se stanovnici koji su tamo nastavili pašariti. Nova nepravda učinjena je 2003. i idućih godina.
Bez dogovora ništa
– U ovom trenutku niti jedan projekt na Golom otoku neće zaživjeti bez dogovora između mještana Lopara, Općine Lopar i države. Smatram da je najbolje rješenje nagodba ovih strana, pa makar i ako dođe do toga da mještani moraju ponovo kupiti zemlju, ali za neki mali, doista simboličan iznos. Sklonost javnog mnijenja je da se manji dio Golog otoka uredi kao spomen-područje. To je oko 20 posto otoka i u tom dijelu treba jasno označiti da je to bio komunistički logor, odnosno zatvor. Ostali dio neosporno treba staviti u funkciju gospodarstva i privređivanja, ali svakako u suživotu s domicilnim stanovništvom.
U tom smislu, svaki prijedlog koji ovo bude poštovao, mi ćemo podržati. Od prodaje ne smije biti ni »P«, a ako projekt krene prije okončanja spora, dio prihoda od zakupa može se podijeliti po dogovoru, ovisno o troškovima. Ostalo neka se deponira, pa tko dobije spor, neka dobije i novce, predlaže Andreškić, koji ističe još nekoliko problema oko prenamjene Golog otoka, o kojima se u javnosti malo zna i govori.
DUUDI: Pristiglo 20 inicijativa
Iz DUUDI-ja ističu da je u programu savjetovanja »Projekti 100«, koji je završio 15. rujna, za Goli otok pristiglo više od 20 inicijativa, od memorijalnih, spomeničkih do turističkih prijedloga. Dodali su da imovinsko-pravni spor neće utjecati na projekt.
– Za Goli otok je u tijeku rješavanje imovinskopravnih odnosa koji se vuku godinama, a cilj je riješiti odnose na dobrobit svih zainteresiranih strana. Od svega skupa smo najzadovoljniji time da je ova inicijativa s mrtve točke pomaknula problem koji stoji još od kraja osamdesetih godina. Nastavno, niti za jednu nekretninu iz programa »Projekti 100« nije doneseno konačno rješenje jer je riječ o savjetodavnom karakteru programa, pa tako nije niti započet postupak privatizacije ili davanja u zakup Golog otoka. S te strane spor ni ne utječe na navedeni program »Projekti 100«, niti je uopće unaprijed određeno da Goli otok ide u zakup ili privatizaciju, ističu iz DUUDI-ja, dodavši da će upravo zbog velikog interesa javnosti i rješavanja imovinskopravnih odnosa po pitanju Golog otoka tijekom jeseni biti organiziran okrugli stol, kako bi se pronašlo konačno i najbolje rješenje za navedenu nekretninu.
– Prema sporazumu o razduživanju između Grada Raba i Općine Lopar, sve nekretnine na području Općine Lopar ostaju Općini. A Goli otok spada pod Lopar, to je bilo tako prije 1000 godina a bit će i sada. Grad Rab nikad nije vodio računa o našem prostoru, pa ne mora ni sada, rekao je načelnik Andreškić.
Gradonačelnica Raba Rosanda Krstinić Gušćić odgovara da u vrijeme izdvajanja Lopara iz Grada Raba 2006. godine nije nedvosmisleno utvrđeno teritorijalno razgraničenje između ove dvije jedinice na kopnu i na moru.
– Gradsko vijeće Grada Raba na 33. sjednici održanoj 26. veljače 2013. godine jednoglasno je donijelo zaključak o pokretanju postupka arbitraže. Napominjem da prema članku 2. Statuta Grada Raba područje Grada Raba uključuje i otoke Goli i Sveti Grgur, pa je budućnost Golog otoka očito tema o kojoj će se još morati razgovarati po završetku postupka arbitraže, kaže gradonačelnica.
Po pitanju postupka Grada Raba protiv RH, kaže da on neće bitno utjecati na na razvoj situacije.
– Bez obzira na to, DUUDI će vjerojatno zajedno i u suradnji s jedinicama lokalne samouprave donositi konačne planove za Goli otok, na kojem se, prema mojem mišljenju, mora urediti spomen područje, a svi ostali projekti ovisit će o atraktivnosti ponuda investitora, te trebaju biti u funkciji turizma, rekla je Krstinić Gušćić.
– U okrugli stol će biti uključeno i Ministarstvo turizma i Ministarstvo kulture te Grad Rab, kao i Općina Lopar, Udruga Goli otok Ante Zamljar, Documenta i ostali koji su poslali prijedloge za Goli otok u programu savjetovanja – ističu iz DUUDI-ja.
Napominju da je cilj projekta upravo stvaranje motora razvoja jedinica lokalne samouprave.
– Dakle, program »Projekti 100« je između ostaloga i poziv i proaktivnost države da se navedene nekretnine stave u funkciju na dobrobit građana i jedinica lokalne samouprave. Iduća faza projekta je ovisna o mogućnostima prema Zakonu o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH. Putem budućih javnih natječaja stavit će se u funkciju nekretnine, na način najma, koncesije, prava građenja, prava služnosti, prodaje, zakupa, korištenja i ostalih mogućnosti koje predviđaju pozitivni propisi RH te pristiglog interesa i adekvatnih rješenja za nekretnine iz programa – zaključuju iz DUUDI-ja.
