ZAGREB – Poznato je da mnogi porezni obveznici izbjegavaju državnom proračunu plaćati svoje obveze, ali malo je tko vjerovao da su razmjeri utaje tako veliki. Zbog nenaplaćenog poreza Hrvatska godišnje gubi oko 3,5 milijarde eura proračunskih prihoda, ili oko 26 milijardi kuna, prema najnovijem istraživanju Europskog parlamenta.

Slikovito rečeno, naša zemlja zbog izbjegavanja plaćanja poreza ili zbog njegove utaje godišnje gubi novac koji prelazi vrijednost proračuna za zdravstvo. Državni proračun ima oko 136 milijardi kuna prihoda, a rashodi za zdravstvo iznose oko 23 milijarde kuna svake godine.

Očito je da bi Hrvatska mogla znatno povećati svoje prihode za javne potrebe, kada bi porezna tijela radila učinkovitije. U tom slučaju, mogla bi i smanjiti porezno opterećenje građana i gospodarstva, počevši od PDV-a. Međutim, lavovski dio poreza vlastima promiče ispod radara, a slično je i u ostalim članicama EU-a.

Veliki porezni jaz

Ukupni porezni gubitak u državama članicama Europske unije godišnje iznosi fantastičnih 825 milijardi eura, prema studiji pod naslovom »Europski porezni jaz«, koja je šokirala čak i njezine naručitelje – grupaciju socijaldemokratskih stranaka u Europskom parlamentu. Radi se o procijenjenom iznosu koji se u stvarnosti može kretati od 750 do 900 milijardi eura, prema istraživanju Richarda Murphyja, glasovitog poreznog stručnjaka i profesora na Sveučilištu London. Njega ne začuđuje što su parlamentarci ostali zapanjeni.

– Ako pogledate cijeli porezni jaz, odnosno ukupni neplaćeni porez za koji vlade misle da treba biti plaćen, očito je da je porezna utaja daleko najveći problem – rekao je u tom povodu Murphy. U mnogim članicama EU-a, dodaje, »postoji značajan kapacitet da prikupe više zakonski određenog poreza, nego što to sada čine«.

Državnim tijelima porezni prihodi uvelike izmiču iz ruku zbog dvaju razloga. Građani i firme nastoje nastoje izbjeći plaćanje poreza korištenjem rupa u zakonu kako bi umanjili svoju poreznu obvezu (tax avoidance), što može biti protuzakonito, ali i ne mora, prema Murphyju. Drugi razlog je utaja poreza (tax evasion), a to je nezakonito izbjegavanje prikazivanja prihoda, najčešće u sivoj ekonomiji.

Porezni jaz najmanji je u zemljama poput Švedske, Austrije i Njemačke, a među najvećima je u Italiji i Rumunjskoj, gdje vlasti propuštaju naplatiti triput više poreza nego u učinkovitim državama. Mnoge će ugodno iznenaditi podatak da Hrvatska ovdje ne pripada najgorima. Naprotiv, prema učinkovitosti prikupljanja svih poreza smjestila se negdje na sredinu europske ljestvice.

Rekordan PDV

Štoviše, prema prikupljanju PDV-a Hrvatska se nalazi u samom vrhu europske učinkovitosti, što se može pripisati fiskalizaciji izdavanja računa, uvedenoj prije nekoliko godina. Prosječni gubitak od nenaplaćenog PDV-a u Europskoj uniji iznosi 12,3 posto, a najveći je u Rumunjskoj (35,9 posto), Grčkoj (29,2) i Italiji (25,9). U Hrvatskoj taj gubitak iznosi samo 1,15 posto, a manji je samo u Luksemburgu i Švedskoj – prema istraživanju Murphyja, koji je za svoje procjene koristio i podatke Eurostata.

Pitanje je, međutim, je li socijalno opravdano da PDV bude glavni izvor državnih prihoda. Tako je barem u Hrvatskoj, u kojoj se od PDV-a prikupi 5,7 milijardi eura, čime se popuni oko 35 posto proračuna, prema podacima za 2015. godinu. To je rekordna visina u Europi, jer se u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji prihodima od PDV-a pokriva upola manji dio proračuna, samo 15 do 20 posto.

Oslanjanje vlasti na PDV kao glavni izvor proračunskih prihoda nije uputno, jer se na taj način ne smanjuju sve veće imovinske i socijalne razlike među građanima. PDV u jednakom prostotku plaćaju starice s 1.600 kuna mirovine, koje jedva spajaju kraj s krajem mjeseca, kao i milijunaši. To neizravno pridonosi povećavanju nejednakosti. Da bi se zadovoljilo temeljno načelo, prema kojem se porezi plaćaju prema ekonomskoj snazi, država treba uzimati više poreza od bogatih. Dosadašnje hrvatske vlade i političke stranke nisu se na tom području junačile. Trebale bi se, očito, okrenuti najimućnijima, ponajprije putem poreza na dohodak.

Gubici i veći

Primjerice, Francuska, Njemačka, Italija i Švedska daleko više prihoda ubiru od bogatih građana, jer porez na dohodak kod njih popunjava 20 do 30 posto državnog proračuna. Hrvatska, zajedno sa Slovačkom, po tome se nalazi na dnu europske ljestvice, jer od poreza na dohodak ubire samo 1,6 milijardi kuna, što pokriva manje od 10 posto proračunskih prihoda. Ako vlasti izbjegavaju zahvatiti porez kod najbogatijih, ne preostaje im drugo nego nametanje što većeg poreza na potrošnju svim građanima, jer znaju da svi moraju kupovati. Tako je najlakše prikupljati poreze, a to je zasigurno jedan od razloga zašto je PDV u Hrvatskoj među najvišima u Europi.

Murphy smatra da procjene poreznog jaza, koje je naveo, nisu pretjerane. Vjeruje da su gubici poreza i veći, jer je u izračun uključio samo dio procijenjene sive ekonomije i samo poreze koje države ubiru unutar svojih granica. U ovaj izračun nisu uračunani gubici poreza na međunarodne korporacije, koje velik dio svojih zarada premještaju u matične zemlje, ili u porezne oaze. Te je porezne gubitke daleko teže procijeniti i oni nisu bili predmet njegova istraživanja.

Međutim, prema prijašnjim procjenama Europskog parlamenta, zbog međunarodnih korporacija koje izbjegavaju plaćati obveze na području EU-a godišnje se gubi poreza u vrijednosti od 50 do 190 milijardi eura. Ukratko, ako se gubicima država na domaćem terenu pribroje i gubici zbog međunarodnih kompanija, države članice EU-a godišnje gube oko 1.000 milijardi eura prihoda za svoje javne potrebe – za financiranje zdravstva, obrazovanja, mirovina, znanstvenih istraživanja i sličnog.

Usprkos svemu tome, vlasti u Hrvatskoj i ostalim članicama EU-a naveliko su se bavile proračunskom štednjom. Stezale su stanovništvu remen i ograničavale javnu potrošnju, osobito u godinama recesije. Tvrdile su da nema dovoljno novca. Ako ponovno izbije kriza, smatra Murphy, vlade bi se trebale uzdržati od novog vala stezanja proračuna te potražiti drugi izvor prihoda. Očito, trebale bi uzeti novac tamo gdje ga ima.