HRT-u treba shema, kvaliteta, profesionalnost i neovisnost od politike / Foto Denis LOVROVIĆ
PR stručnjak Krešimir Macan ne dvoji da spas donosi samo kvaliteta – "čvrsta shema, kvaliteta, vođenje gledatelja, profesionalni pristup radu" – kaže Macan. Doajen TV posla Miro Lilić poručuje kako je nedopustivo što HTV već duže vrijeme luta s programskom shemom pa je nužno profiliranje programa
ZAGREB – Agencija za elektroničke medije na svojim internetskim stranicama objavljuje i podatke o mjesečnoj gledanosti televizijskih programa. Dragocjeno je to jer običan smrtnik do tih podataka što ih prikuplja Agencija AGB Nielsen dolazi teško ili nikako. Podaci su, naime, prije svega namijenjeni oglašivačima ne bi li lakše odlučili uz koji će kanal, uz koji format i za koliko novca vezati svoje kampanje. S druge pak strane, televizijski program se, makar teoretski, još uvijek radi za gledatelje, a oni još uvijek imaju nepogrešiv osjećaj što je gledanja vrijedno i na kojem kanalu im valja trošiti većinu od one 302 minute, koliko smo u prosjeku u prosincu proveli vremena pred malim ekranima.
Sve je očekivano
Rezultati za prosinac kažu da se u prvih deset najgledanijih emisija naguralo osam uradaka Nove TV. Na vrhu je »Tvoje lice zvuči poznato« s najgledanijom epizodom koju je pratilo 795.174 gledatelja. Slijedi Dnevnik Nove TV, zatim turska telenovela te »Farma«. No, ono što je zaintrigiralo javnost i više od spomenutog, valjda i zato što RTV pristojbu svi plaćamo javnom servisu, jest činjenica da HRT-a ne bi bilo nigdje na toj listi da nema onih uradaka iza Dnevnika u podne, »Vrijeme danas« i »Sport«.
S HRT-a su po objavi ovih rezultata, slučajno ili ne, priopćili da je HRT s prosječnim udjelom u gledanosti od 30,87 posto – kada se promatra zbroj sva njezina četiri televizijska programa – bio najgledanija nacionalna televizija u Hrvatskoj u 2016. godini. Podaci za prosinac nisu, međutim, HRT-u donijeli ni to zadovoljstvo da je najbolji i kad se posve neuobičajeno zbroje rezultati sva četiri programa, makar konkurencija imala koji program manje.
Elem, zašto HRT-u pada gledanost? Krešimir Macan, PR stručnjak, ne dvoji – sve je očekivano!
– To je očekivani rezultat lutanja. Kad nemate cilj, nemate ni shemu, ne znate što radite pa vam se svaki program ponaša sam za sebe. HRT ne mora juriti za gledanošću, ali mora voditi brigu o gledanosti i publici kojoj se obraća. Javni servis ima četiri programa i dužan je pokriti s ta četiri programa cjelokupnu hrvatsku populaciju. Na žalost, pretvorio se u televiziju za stariju populaciju, što na koncu vidimo po reklamama koje se vrte na njihovim programima – kazuje Macan.
Ali, i stariji bježe pa gledaju, recimo, »Tvoje lice zvuči poznato«!? To je zato, reći će Macan, što HRT dugo nije proizveo ništa od vlastite velike produkcije. Nema zvijezda koje pjevaju i plešu, showa poput »The Voice«, HRT-ova proizvodnja zabave ne postoji, a to se ne može nadoknaditi »Lijepom našom«.
Ideološko svrstavanje
Slaže se pritom Macan i da je neskriveno ideološko svrstavanje HRT-a u zadnjih gotovo godinu dana, također odbilo gledatelje.
Krešimir Macan daje i odgovor na pitanje je li ta gledanost baš toliko važna. Naime, a česta je navika programskih ljudi s HRT-a da nisku gledanost brane spomenom obveze HRT-a da ostvaruje zadovoljavajući doseg svog programa, ali i stvara program koji mora biti vrijedan za struku, pojedinca i društvo u cjelini.
– Gledanost je važna! Čemu javna telavizija koju nitko ne gleda!? Zašto je plaćamo da promovira neke vrijedanosti koje nitko neće vidjeti!? – kaže Macan.
– Ako se shema prilagođava dnevnoj politici i temama koje se žele silom nametnuti, ljudi bježe. To se primjerice dogodilo s Radio Sljemenom koji je promijenio uređivačku politiku i od gradskog radija postao ne znam ni sam što. To se događa i na radiju i na televiziji kad se zanemare gledatelji i slušatelji te pokušava gurati propaganda. To danas ne prolazi. Danas gledatelji imaju više nego ikada mogućnost izbora i ne moraju čekati Dnevnik u 19.30 sati. Nove generacije i ne znaju da ga je nekada u 19.30 i bilo – ističe Macan.
S HRT-a će se pohvaliti konstatnom dobrom gledanaošću »klasika« kao što su »Plodovi zemlje«, »More«, »Nedjeljom u 2« ili pak »Dnevnik u podne«. Macan će reći kako se radi o moći navike, a onda istaknuti nužnost vođenja gledatelja, vještinu koju je HRT posve zanemario mijenjanjući program iz dana u dan. Spas, ne dvoji, donosi samo kvaliteta.
– Čvrsta shema, kvaliteta, vođenje gledatelja, profesionalni pristup radu. Jer, ono što se definitivno može pripisati HRT-u u zadnje dvije godine je amaterizam. Postali smo taoci politike i nekompetentnosti – detektira Macan.
I doajen televizijskog posla Miro Lilić, ponajprije će kazati kako HRT već duže vrijeme luta s programskom shemom što je nedopustivo.
– Druga stvar je profiliranje programa. Zna se da na Prvom možemo očekivati domaće emisije, serije, na Drugom filmove, sport. Treći program je bio onaj džoker program, izvrstan, ali je smjenom Deana Šoše posve urušen. Četvrti se od početka vodi katastrofalno i N1 je preuzeo vodstvo u informativnom programu – nabraja Lilić.
– HRT nema aktivnu ulogu, ono što je dobro ne prezentira se na pravi način, a makar je, prema Lilićevom mišljenju, Dnevnik Nove TV ušao u kliše, gledatelji su izgubili povjerenje u Dnevnik HRT-a. Sve se to može vratiti samo kvalitetom – smatra Lilić, uvjeren da bi v.d. ravnatelja programa Domagoj Božidar Burić mogao proces makar pokrenuti.
A je li gledanost važna!?
– Važna je! I lažno je to da javnu televiziju ne zanima gledanost. Za što onda trošimo pretplatničke novce!? – ističe Lilić.
HRT treba profesionalnu ekipu, a politika ne smije pritiskati HRT, smatra Lilić. Ali, HRT je uvijek bio odraz onog što se u državi zbiva, a Informativni program politika je vazda doživljavala tek kao dio izbornoga plijena, ne kao javni servis svih građana.
Recepta nema
Dugogodišnja novinarka i urednica Đurđica Klancir kaže kako smo snagu HTV-a uvijek mjerili prema informativnom programu, i to u onom dijelu koji nam se nudi u prime timeu na HTV 1.
– To je uostalom i najznačajniji i najdelikatniji segment javne televizije. Televizija je još uvijek najutjecajniji i najmoćniji medij, a informativni program javne televizije bi trebao jamčiti da će do hrvatske javnosti dopirati ono najbitnije, da će hrvatska javnost doista biti informirana o najvažnijim i ključnim potezima u ovoj državi. U trenucima kada su informativni programi komercijalnih televizija počeli biti nafilani histeričnim i bizarnim vijestima kako je netko vozio u suprotnom smjeru npr u Kaliforniji, a domaća politika se pretvorila u lov na doskočice, Dnevnik HRT-a je još uvijek mogao biti mjesto gdje se moglo vidjeti ono najbitnije što se tog dana zbilo, a bilo je i faza u kojima se HTV usudio i prvi postaviti u prvi plan ključne političke probleme – veli Klancir.
Da ništa nije slučajno, makar istina i bila da je HRT bolje od mnoštva europskih javnih sersvisa preživio dolazak konkurencije, mišljenja je i Dražen Rajković, član udruge obveznika RTV pristojbe Pretplatnik.
– Pad gledanosti i značaja javnog medijskog servisa u Hrvatskoj nije slučajan i proistječe iz imanentnih slabosti u samoj HRT, koja od osnivanja poslovično slabo i neodgovorno raspolaže povjerenim im javnim resursima. Pritom, informativni program je slab jer novinarski pogon do danas nije daleko odmakao od koncepta novinara kao društveno-političkih radnika. Glede kvalitete programa, HRT nakon odlaska prve generacije iznimno talentiranih televizijskih kreativaca – od Antona Martija, za zabavne formate, do Ive Štivičića, za dramske – unutar samog sebe nije bio u stanju iznjedriti iole značajne stvaratelje. Nažalost, čini se kako je u međuvremenu audiovizualna industrija stvorena po nekim netržišnim i nekonkurentskim kriterijima, jer ni pojačana dramska produkcija izvan kuće zadnje dvije godine jednostavno ne može proizvesti seriju gledaniju od 4 posto, a nitko mi ne može reći da Hrvati nisu talentirani za sapunice i TV-serijale – smatra Rajković.
I sama je, kaže, dugo davala prednost Dnevniku u pola 8 na HTV-u, jer je trajao kraće, nije imao nepotrebne zezalice i doskočice s Youtubea, a imao je sve najvažnije vijesti, i imao je pravu vanjsku politiku.
– Voditelji nisu iritirali, znali su izgledati i kao da im je stalo do toga što rade, Munižaba je baš postavljala prava pitanja političarima u Saboru, a nije im se dodvoravala, Ćurić ili Gojan su radili izuzetne preglede vanjske politike itd. Sada je Dnevnik HTV-a predug, umoran, besmislen, ustrašen. Znamo da HTV neće niti jedan problem otvoriti prvi, da će npr. u intervjuu s Plenkovićem izbjeći pitati pitanja koja nalaže novinarska čast, da intervjui uopće izgledaju kao natjecanje u snishodljivosti i dodvoravanju, da će prilozi o vremenu zauzeti dvije trećine programa, a da će o Ini biti nešto stidljivo i nejasno, da se urednici trude kopirati Novu TV ili RTL, da nam ne žele dati bitno, da ne žele ništa provokativno, da će se sve dogovoriti s PR stožerima svih koji se njima čine bitni, a taj se krug izgleda sve više širi i širi. Pretpostavljam da je problem u vodstvu kuće, u urednicima koji se ne osjećaju sigurno, a možda niti nisu kompetentni ili im nedostaje vizija ili razumijevanje ideje i odgovornosti novinarstva – veli Klancir.
Elem, shema, kvaliteta, profesionalnost, neovisnost od politike. Recept je to za bolje sutra javnog servisa, bio i ostao. Zvuči jednostavno!? Možda i jest, ali se, eto, uporno ne događa, baš kao da recepta nema.
