RIJEKA – Nije se ni časa dvojilo. Onog trenutka kad se prihvatilo informaciju kako je Glasu Istre zbog nagomilanih problema u poslovanju stečaj jedini izlaz, Novi list se, na svim razinama – od Uprave, redakcijskog kolegija, vodećih ljudi tiskare kao i čelnika sindikata – složio: najznačajnija istarska medijska kuća ne smije nestati.

Ne smiju nestati novine koje su, prije punih osamdeset godina, 1943. objavile “Pazinske odluke”, jedan od najvažnijih dokumenata u sveukupnoj povijesti Istre.

Novi list, koliko možda razum govorilo drugačije jer cjelokupni je hrvatski tisak u velikim problemima, u Glasu Istre ne vidi poslovnog partnera, ne vidi materijalnu komponentu, ne – Glas Istre i Novi list dva su nedjeljiva segmenta hrvatske medijske scene.

Nemoguće je naprosto na domaćoj, pa i na inozemnoj je sceni jako teško, pronaći dva medija koji su se kroz svoju povijest, kroz svoj razvoj, kroz svoju borbu za ljudske i medijske slobode prošli toliko isprepleteni put kao što to desetljećima činili pulski i riječki dnevnik. Pa tako i u onim najtežim vremenima kad je rat prijetio ekonomskim uništenjem oba medija. Spasilo nas je i tada zajedništvo, spasila nas je sloga kao i razumno poslovanje.

Danas srećom nisu vremena rata, ali na medijskoj sceni živi se teške, po opstojnost opasne godine. Nama je u Novom listu poslovanje uspješno, sva se materijalna prava pravodobno provode, poštuju se svi elementi iznimno kvalitetnog kolektivnog ugovora. Zajednica je to u koju ulaze i zaposlenici Glasa Istre, svima koji su danas postati dijelom naše medijske grupe zajamčena su ista takva prava. K tome, u sadržajnom smislu, Glas Istre i tisuće njegovih vjernih čitatelja sada će svakodnevno dobivati i čitav niz tekstova najcitiranijih hrvatskih novinara, istinski kvalitetnih pera kojima su pravila zanata jedina misao vodilja u prezetaciji hrvatske stvarnosti.

Na žalost, poslovni model koji jedini u ovim vremenima jamči opstojnost prisiljen je na brojne racionalizacije, posebno u nekim segmentima nastanka tiskane dnevne novine. Iznimno nam je žao što se zbog toga Glas Istre mora oprostiti s nemalim brojem djelatnika, no mogućnost je naprosto bila samo jedna: umjetnost mogućeg nam je nalagala redakciju u Puli koja će imati isključivo novinare, fotoreportere, urednike i nekolicinu ljudi u marketingu. Zadržavanje punog broja ljudi do jučer zaposlenih u Glasu Istre, a treba istaknuti i to da se po istom modelu uspješno provodi i sanacija života i rada Zadarskog lista, bilo bi po opstojnost čitave grupe nemoguća misija. Naprosto, jedino ovakav model jamči da Glas Istre u, nadamo se bliskoj, budućnosti može povratiti svoju snagu te postati medijskom kompanijom koja će opet – zapošljavati. Možda i nekog od ljudi koji danas ostaju bez posla.

Znamo da ovo može zvučati patetično, pa i gadljivo za one koji su ostali u egzistencijalnom vakuumu, no držimo da je spašavanje jezgre Glasa Istre naprosto bila moralna, ljudska, kolegijalna, zanatska i svaka druga ne obaveza, nego naša, novolistovska potreba. Uostalom, pa i ne bi došlo do stečaja Glasa Istre da se nije predugo hinilo kako se može s brojem ljudi s kojima se dočekalo – ekonomski kolaps.

Glas Istre nastavlja život po modelu sličnom onom kojeg se mi najstariji djelatnici sjećamo, po modelu koji nije nikog favorizirao već se trudio od novinskih tekstova s “obje strane Učke” učiniti dvije samosvojne, raznovrsne – slične, a opet različite novine. Tako će biti i dalje. Na zadovoljstvo čitatelja, na zadovoljstvo Istre čiji je Glas jedan od najznačajnijh njezinih simbola.