Nekadašnji dugogodišnji načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, general zbora Josip Lucić »zaprepašten je načinom na koji predsjednik Republike Zoran Milanović doživljava svoju funkciju Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga«.

– On zanemaruje način izbora načelnika Glavnog stožera generala Tihomira Kundida. Zaprepašten sam i slobodom govora i interpretacijom predsjednikovih savjetnika koji ni blizu nisu prošli proceduru izbora kakvu je prošao načelnik Glavnog stožera. On je prošao sve sigurnosne provjere. On je usto izuzetno hrabar čovjek koji je tijekom rata bio u ratnim postrojbama i zaslužio je mjesto načelnika Glavnog stožera. I zaslužio je poštovanje kao čovjek koji je bio u ratu i koji danas obnaša tu dužnost. On je prošao sve provjere da bi ga Vlada predložila za načelnika Glavnog stožera.

Pitanje istine

Prošao je ispitivanja na saborskom Odboru da bio dobio pozitivno mišljenje Hrvatskog sabora. I predsjednik Republike prihvatio je da on bude načelnik Glavnog stožera. Taj čovjek zaslužuje poštovanje s obzirom na njegov doprinos u Domovinskom ratu i stvaranju HV-a. A sada je doveden u situaciju da netko njemu zabrani nešto, rekao je Lucić u izjavi za naš list.

Dodao je da svugdje u svijetu osobe na takvim funkcijama u slučaju javnog istupanja imaju pravo istinito izložiti svoje mišljenje na koji način se ostvaruju određene aktivnosti unutar vojske.

– Ne da imaju pravo nego je to i njihova dužnost. Načelnik Glavnog stožera je prvi čovjek vojske. I on odgovara Vladi, odnosno ministru obrane kao predstavniku Vlade, odgovara Saboru koji je zadužen za građanski nadzor nad Oružanim snagama. I odgovara predsjedniku. Predsjednik se sada ponaša kao jedini autoritet. I on uskraćuje pravo javnog očitovanja načelnika Glavnog stožera. On naravno nije politička osoba i nema se pravo miješati u politički proces, ali je dužan govoriti istinu. I dužan je objašnjavati procese i procedure koje proizlaze iz našeg članstva u EU-u i NATO-u. Uskratiti pravo načelniku Glavnog stožera da pred saborskim Odborom iznese preciznu proceduru raspoređivanja pripadnika HV-a u odgovarajući stožer NATO-a je uskraćivanje informacija javnosti koja želi znati što se stvarno događa, smatra Lučić.

Dodao je da mu za vrijeme 20 godina koliko je proveo na najvišim položajima u Oružanim snagama »nikada nitko nije uskratio pravo, niti bi on to prihvatio, da brani Hrvatsku vojsku, procedure i nacionalne politike članstva u NATO-u i EU-u«.

– Tu nacionalnu politiku dosad su poštovali svi predsjednici otkad smo postali članovi tih organizacija. Iznosim ovdje svoja stajališta i moguće da će predsjednik imati svoj odgovor na to. On kao predsjednik ima slobodu reći što god hoće. A ja sam građanin i imam pravio reći što ja mislim. Nisam više djelatna vojna osoba. Obnašao sam najviše dužnosti u Oružanim snagama. Imam pravo i reći svoje mišljenje jer smatram da je naše članstvo u NATO-u omogućilo da izađemo iz mnogih problema i nasljeđa rata. Hrvatska pripada u društvo zapadnog svijeta, rekao je Lucić.

Dodao je da je do dolaska predsjednika Milanovića obrambeni sustav »relativno normalno funkcionirao«, te da je na djelu bila »raspodjela nadležnosti i odgovornosti koja je normalna u demokratskim državama«.

Nacionalna institucija

– Vojska je nacionalna institucija i nitko nema pravo ponašati se na način kao da je ona samo njegova nadležnost. Osim toga, predsjednik ima značajne mogućnosti kadroviranja. On je taj koji potpisuje činove što znači da on može promovirati najvišu strukturu vojske. Što se tiče njegovog korištenja vojnih resursa, on ih može uvijek koristiti, ali to ne znači da se u tome može pretjerivati. Vidimo sad da kada dođe do nekih situacija to postaje predmet sporenja. Podsjećam kada su problemi počeli, kada je brigadir Elvis Burčul trebao biti umirovljen. Svojevremeno je ministrica obrane Željka Antunović umirovila generale Petra Stipetića i Josipa Štimca. U njeno vrijeme umirovljeno je jedno desetak generala, preko 50 brigadira, i oko 200-300 visokih časnika. I to je prošlo. A da bi sada silni problem odjednom bio umirovljenje jednog brigadira. A svi zaboravljaju da je mene tadašnji predsjednik Ivo Josipović u sredini mandata umirovio bez ikakvog obrazloženja. Neki su pokušali da mi se pripišu određena inkriminirajuća djela njegovih najbližih suradnika, a koji su kasnije osuđeni za ta kaznena djela, rekao je Lucić.

Lucić smatra da nema nikakve potrebe za onemogućavanje odlaska petero časnika HV-a u Wiesbaden gdje bi u sklopu stožera NATO-a sudjelovali u inicijativi NSATU kojom zapadni vojni savez pomaže Ukrajini.

– Nema tu rasprave. Ja tvrdim da je i sadašnji načelnik Glavnog stožera predložio da oni normalno idu u misiju. To je čista politička zloporaba određenih vojnih procedura, zaključuje general Josip Lucić.

Misija u Njemačkoj nema veze s ratom

– Odjeknulo je da će predsjednik zaštititi naše časnike da ne odu u rat. A tko je uopće govorio da oni idu u rat, pita general Josip Lucić. I tko je uopće govorio da oni idu u državu gdje je rat? Oni su upućeni u Njemačku. Naši časnici se školuju u cijeloj Europi i u SAD-u već 20 godina. Sudjeluju u radu NATO-a i europskih stožera na puno pozicija. To je normalni proces vojničkog razvoja kako se napreduje. Odlazak ove dvojice časnika u Njemačku uopće nije sporan. I to nema nikakve veze s ratom. Iako predsjednik stalno spominje rat i tako plaši građane, kazao je Lucić.