Konferencija Novog lista pod nazivom KVARNER 2030. – energetsko čvorište Europske unije održana je u hotelu Četiri opatijska cvijeta, gdje su sudionici kroz dva stručna panela na temu sadašnjosti i budućnosti Kvarnera kao energetskog čvorišta čiji značaj sve više prelazi granice Hrvatske i regije te raste unutar EU, kao i o budućnosti energetike, posebno u smislu tranzicije ka održivim izvorima energije.

U uvodu konferencije je istaknuto kako su geopolitička zbivanja, potaknuta prije svega ratom u Ukrajini i nestabilnostima na Bliskom istoku stavila u prvi plan, možda više nego ikad, energetsku sigurnost, stabilnost opskrbe i potrebu za osiguravanjem što više razine energetske dostatnosti iz vlastitih izvora.

Također je naglašeno da je Kvarner, u takvim okolnostima, u poziciji profilirati se kao središnji segment transformacije Hrvatske u moderno i održivo energetsko čvorište za širu regiju.

Kruljac: Sigurnost i razvoj

Na početku konferencije sudionike i uzvanike pozdravila Ankica Kruljac, predsjednica uprave Novog lista koja je istaknula da su se u proteklih deset godina Rijeka i Kvarner pretvorili u veliko energetsko čvorište zahvaljujući proizvodnji i transportu prirodnog plina, dizela i nafte. Također, dodala je i da Kvarner ima veliki potencijal u novim tehnologijama obnovljivih izvora energije.

Ankica Kruljac, predsjednica Uprave Novog lista / Foto: V. KARUZA

– Vodik je energent budućnost koji bi trebao donekle zamijeniti korištenje prirodnog plina. Kvarner i Rijeka jako su dobro pozicionirani kao energetsko čvorište u Europskoj uniji zahvaljujući LNG terminalu u Omišlju.

On je u vrijeme energetske krize i rata u Ukrajini osigurao stabilnost i opskrbu plina za naše domaće tržište i za tržište u okruženju. Svakako valja spomenuti da je naša regija bitna i kao transportno čvorište i tu treba spomenuti veliku investiciju u plinovod gdje će se proširiti kapacitet s 2,9 na 6,1 milijardi kubika godišnje, rekla je Ankica Kruljac.

Podcrtala je i velika ulaganja INA-e, najveća dosad, kojim će se osigurati prerada teških ostataka nafte, što će INA-u pozicionirati na puno većoj ljestvici proizvodnje. Dodaje kako su tu i druge investicije, prošle i one koje tek stižu, te sve to pozicionira Kvarner i Rijeku kao energetsko čvorište na karti Europske unije.

– Investicije planirane do 2030. godine svakako će omogućiti da osiguramo, ne samo Hrvatskoj, nego i zemljama u okruženju, čvrstu energetsku sigurnost, stabilnost privrede i razvoj naše zemlje te zemalja naše regije. Hvala svima i puno uspjeha u budućim investicijama u našoj regiji, poručila je predsjednica Uprave Novog lista.

Održiva energetska budućnost

U prvom panelu, na temu “Održiva energetska budućnost – od fosilnih goriva do goriva budućnosti”, sudjelovali su Stjepan Adanić, predsjednik prave JANAF-a, Dalibor Sokolović direktor Novih i održivih biznisa u Ini, Sanja Jelačić, voditeljica Posredničkog tijela Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Marijan Krpan, predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike.

Dalibor Sokolović, u uvodnom je dijelu, na pitanje o remontu i modernizaciji Rafinerije nafte Rijeke, istaknuo važnost rafinerije za čitavu Hrvatsku i susjedna tržišta, te najavio kako će uskoro započeti rafinerijska prerada, nakon završenog velikog remonta, započetog još prošle godine.

Dalibor Sokolović direktor Novih i održivih biznisa u Ini / Foto: V. KARUZA

– Upravo je završen remont velikog opsega, vrijednosti preko 40 milijuna eura. Uz remont odrađeno i devet projekata usmjerenih na energetsku učinkovitosti rafinerije, čija je vrijednost preko 60 milijuna eura. Ovaj tjedan smo počeli s pokretanjem i testiranjem postrojenja tako da će sve biti spremno uoči sezone. S modernizacijom će se povećati količina visokovrijednih proizvoda, isplativost proizvodnje, kao i energetska učinkovitost, a postići ćemo i smanjenje emisija CO2, kazao je.

Predsjedniku uprave Janafa, Stjepanu Adaniću postavljeno je pitanje kako se geopolitička situacija u svijetu zadnjih godina, prvenstveno rat u Ukrajini, odražava na poslovanje tvrtke.

Stjepan Adanić, predsjednik prave JANAF-a / Foto: V. KARUZA

– Janaf je u dobroj situaciji po pitanju geopolitičkih promjena, no one nisu dobre jer su poremetile lance opskrbe nafte i plina pa se traže alternative.

Za Janaf je situacija povoljna jer smo postali još važniji subjekt koji garantira energetsku neovisnost Hrvatske i okolnih zemalja, a dobili smo i na dodatnom značaju na europskoj razini. Vidimo i nove prilike, jer do rata u Ukrajini e velik dio nafte dolazio naftovodom družba iz Rusije, što je sad značajno smanjeno, a mi to koristimo, u interesu našeg gospodarstva i društva. Potpisali smo nedavno dva velika ugovora, Inom i S MOL-om.

Pregovori s MOL-om trajali su dugo, gdje su nas oni donekle ucjenjivali, tražeći niže cijene od komercijalnih. Mi smo usporedbom s okolnim zemljama ustrajali na tome da su naše cijene komercijalne i da ne diskriminiraju nikoga.

Potpisali smo i dvogodišnji ugovor s Naftnom industrije Srbije, za deset milijuna tona nafte. I oni su imali određenih kritika, ali mi se ponašamo onako kako to od nas zahtijevaju standardi Hrvatske i EU. Janaf je još više došao u žižu događanja sa sukobima u Gazi i napadima Hutista u Crvenom moru, jer mi možemo uvoziti naftu iz cijelog svijeta, s našim terminalom na Krku.

Da je Janaf u dobroj tržišnoj poziciji, pokazuju i nedavno objavljeni poslovni rezultati za prošlu godinu koji su na rekordnim razinama, odgovorio je Adanić.

Postavljeno mu je i pitanje o višemjesečnom sukobu s MOL-om, odnosno je li cijela priča bila oko cijena ili sredstvo pritiska da Mađari mogu nastaviti uvoziti naftu iz Rusije.

– To je bio način pritiska, da mi odustanemo od tog transporta. Mi smo jedna od rijetkih kompanija ove vrste koja je u vlasništvu države, većina drugih naftovoda je u vlasništvu rafinerija, odnosno naftnih kompanija, pa sami naftovodi ne ostvaruju neki profit, već se maksimalizira profit rafinerija. Mi nismo u takvoj situaciji i moramo prije svega misliti na interese tvrtke, kao i na interese naših vlasnika, odnosno Republike Hrvatske, rekao je.

Sanja Jelačić istaknula je rekordni osiguran iznos od 120 milijuna eura za energetsku obnovu obiteljskih kuća. Na poziv za financiranje energetske obnove obiteljskih kuća stiglo je 12 tisuća prijava te kaže kako Hrvatska brzo ulazi u zelenu tranziciju, prema cilju koji je postavila Europska komisija. Dodala je da je ruska agresija na Ukrajinu ubrzala iznimno bitne strateške projekte.

Sanja Jelačić, voditeljica Posredničkog tijela Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost / Foto: V. KARUZA

– Potpisan je ugovor s Plinacroom od pola milijarde eura. To je hvalevrijedno, i korisnik, i Fond i Vlada RH su prepoznali da se projekti takvog tipa razvijaju uz nacionalna sredstva. Vodimo i modernizaciju energetskog sustava, dekarbonizacije mreže pet jadranskih otoka ukupno u vrijednosti od oko 300 milijuna eura. Kad se sve zbroji, u Fondu govorimo o investicijskom ciklusu od 4,5 milijardi eura u više od tri tisuće projekata, rekla je Jelačić.

Istaknula je kako je zadnji investicijski ciklus usmjeren na energetsku neovisnost te na dekarbonizaciju. Preko Nacionalnog plana oporavaka i otpornosti objavili su 17 poziva vezanih za energetsku obnovu zgrada javnog sektora s više od 400 milijuna eura. Tu su i višestambene zgrade, kulturne zgrade. Strategije Europske komisije je bila više usmjerena na zgradarstvo, kaže, dok je situacija u Ukrajini ubrzala strateške projekte.

– Imamo 25 milijuna eura s LNG terminalima, to je sve proces koji ide u tom smjeru, trudimo se, radimo, rekla je Jelačić.

Marijan Krpan je istaknuo da Agencija za ugljikovodike najviše ulaže u geotermalnu energiju, te su daleko odmakli, dobivši 55 milijuna eura iz NPOO-a.

Najavljuje četiri bušotine u nizu, Velika Gorica, Osijek, Vinkovci, Zaprešić te je ideja da se te bušotine, ako ispune geotermalni potencijal za koji vjeruju da ondje postoji, da će se centralni toplinski sustavi tih gradova spojiti na geotermalne potencijale.

Marijan Krpan, predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike / Foto: V. KARUZA

– Time idemo prema upotrebi geotermalne energije u toplinarstvu i to bi sigurno bio koncept koji bi se mogao primijeniti na cijelu panonsku Hrvatsku. To je sigurno ispred nas. Imamo i recentne primjere Bjelovara, gdje su dobiveni jako dobri rezultati, gdje će se sasvim sigurno vidjeti koristi u daljnjem razvoju grada Bjelovara. Isto tako situacija je još bolja u Križevcima.

Dakle to više nije potvrđivanje potencijala, to je ulazak u projekte koji imaju svoje vremensko trajanje, ali to je proces pred nama i upotreba geotermalne energije je najefikasnija supstitucija fosilnih goriva u panonskom dijelu Hrvatske, rekao je Krpan. Na Kvarneru, kaže, može se govoriti o vjetroelektranama.

– Talijani su pustili u pogon jednu te sad rade drugu, to je sigurno puno manje nego na sjeveru Europe. No, mi ovdje imamo situaciju da bi se iskustvo s plinom na Sjevernom Jadranu moglo koristiti dalje za implementaciju projekta izrade vjetroelektrana. Da se prostori gdje se crpio plin iskoriste za vjetroelektrane, budući da su eksploatacijska polja već ucrtana te poštuju maritimne i plovne putove. Time se ne bi gubilo vrijeme na zakonodavnu priču, kaže Krpan. Siguran je da će se u budućnosti napraviti zakon koji će se baviti procesom istraživanja potrebnim za otvaranje vjetroelektrana, gdje će se istraživati brzina vjetra te mogućnost postavljanja fiksnih vjetroelektrana s obzirom na kvalitetu vjetra.

– Taj bi proces trajao tri, četiri godine, pa faza razrade i faza proizvodnje. Da bi se ostvarila faza proizvodnje potrebno je angažirati velika sredstva da se “grid” dovede na pučinu. To je veliki višeresorni i višenacionalni projekt. Ideja bi bila u tome da se u budućnosti, kako se Plomin koji je na ugljen planira zatvoriti do 2032. ili 2034., da bi se potencijal od tih 500 megavata mogao definitivno supstituirati s “off-shore” vjetrom i nekim drugim tehnologijama, kaže Krpan.

Na pitanje kakvu će ulogu u budućnosti imati prirodni plin, što će biti s domaćom proizvodnjom te kako Ina vidi svoju ulogu u zelenoj tranziciji Hrvatske, Sokolović je odgovorio kako je Ina aktivna u proizvodnji i plasmanu plina na tržište, ali i da ulaže u obnovljive izvore energije.

– Ina je aktivni proizvođač, kao i aktivni sudionik tržišta plina. Proizvodnja na domaćim poljima se smanjuje, ali to ne znači da će Hrvatska ostati bez plina, jer imam LNG terminal, u kojemu Ina također aktivno sudjeluje.

Vjerujemo da će potražnja za plinom stagnirati, a plin i dalje vidimo kao tranzicijski energent prema zelenim energentima. Ina ima nekoliko projekata zelene energije, pustili smo u pogon dvije solarne elektrane, radimo na istraživanju geotermalne energije.

U Rijeci razmatramo i proizvodnju zelenog vodika, dio potreba rafinerije može doći iz vlastite proizvodnje, kao i od partnera. Imamo i potrebe za prirodnim plinom, ali zelenim plinom tako da razmišljamo o pokretanju proizvodnje bioplina na lokaciji Rafinerije Sisak. Na srednji rok vidimo neki miks fosilnih i zelenih goriva s napredovanjem prema zelenima, rekao je Sokolović.

Na pitanje u kojoj mjeri će geotermalna energija biti zastupljena u Ininom energetskom miksu odgovorio je da Ina vodi istraživanja na dva polja.

– Ina je veliki potrošač energije, a ovo će pridonijeti miksu, no geotermalni potencijal nije dovoljan za zadovoljavanje Ininih potreba. Zato moramo govoriti i o solarima, kao i vodiku. Što se tiče geotermalne energije, da bi projekti zaživjeli potrebna je snažna suradnja s lokalnim vlastima i regulatorima, da bi sve funkcioniralo, kazao je direktor iz Ine.

I Janaf ima planove za ozbiljna ulaganja u “zelene” izvore energije, naglasio je Adanić, kazavši kako je u tijeku veliki ciklus ulaganja upravo u takve projekte.

– Uprava je temeljem energetske politike vlade napravila strategiju poslovanja, s više od 400 milijuna eura ulaganja u obnovljive izvore. Napravili smo dvije solarne elektrane, na Žitnjaku i u Sisku, a planiramo ih graditi i u Omišlju i na drugim našim lokacijama. S lokalnim samoupravama, te velikim kompanijama, ali i sami, namjeravamo ići u velike investicije u solarnu energiju, energiju vjetra, a posebno u geotermalnu energiju.

Jedna velika južnokorejska kompanija je također zainteresirana, pa ćemo s njima, ostalim partnerima, a na dijelu projekata i sami, svakako krenuti u ta ulaganja. Za desetak-petnaest godina nafte će, prema predviđanjima, biti manje, neće nestati, ali neće je biti dovoljno.

Zato moramo imati viziju što će se događati za deset, dvadeset ili pedeset godina, kako bi Janaf jednog dana ostavili budućim generacijama kao uspješnu i razgranatu tvrtku. Već ove godine ćemo krenuti u istraživanje geotermalne energije, što je vrlo važno jer je to područje koje može omogućiti značajne prihode i stabilnost opskrbe energijom.

Razmatramo i zeleni vodik, ali u primarnom fokusu su nam energija sunca, vjetra i geotermalna energija, rekao je.

O prenamjeni kapaciteta za skladištenje zelenih energenata, Adanić je odgovorio kako se postojeća skladišta nafte i derivata sigurno neće prenamjenjivati, jer potražnja za naftom i derivatima raste nakon Covida pa čak postoji i potreba za izgradnjom novih kapaciteta.

– Imamo projekcije za izgradnju još dva velika skladišta sirove nafte, u Omišlju, jer potražnja će rasti, a mi moramo osigurati dovoljne kapacitete za skladištenje i transport prema svim kupcima s kojima poslujemo. Razmišljamo da za svoje potrebe kroz nekoliko godina više ne kupujemo električnu energiju, jer mi trošimo velike količine. U iduće tri do četiri godine trebali bi sami proizvoditi dovoljno električne energije za svoje potrebe, a nakon toga i za plasman na tržište. Opet, ponavljam, tu su glavni planovi usmjereni na sunce, vjetar i geotermalnu energiju. Posebno u geotermalnoj energiji vidimo veliki potencijal koji namjeravamo iskoristiti, objasnio je Adanić.

Sanja Jelačić je dodala da je ugovor za geotermalnu energiju tripartitni, između Fonda, Ministarstva i Agencije za ugljikovodike. Također, kaže da su svi projekti od 4,5 milijardi eura zavrtjeli ogroman kotač u građevinskom sektoru i svim drugim sektorima koji sudjeluju u tom procesu.

– Poduzetnici su svjesni kako se održivost treba provoditi. Trebamo se prilagođavati da bismo bili uspješni. Želimo da svi projekti idu u pravom smjeru. Dolazi jedna nova generacija ljudi, djece, potrošača, poduzetnika, koji su svjesni što se događa na tržištu. Kako treba imati na umu zelenu tranziciju. Jer se ljudi žele poistovjetiti sa svojim brendom. Cijelo vrijeme nas se bombardira s klimatskim promjenama, poplavama, potresima, požarima na koje mi kao ljudi ne možemo utjecati. No, naša spremnost na zelenu tranziciju je sve veća. Pred dvije godine HGK je provela istraživanje među poduzetnicima i 60 posto njih nije bilo zainteresirano za zelenu tranziciju, bili su neutralni. Lani je njih 60 posto prepoznalo važnost zelene tranzicije, rekla je Jelačić.

Marijan Krpan smatra da će se globalni trendovi u energetici razlikovati na razini svijeta, od trendova u EU.

– Europska unija regulativom gura neke stvari koje su od njezinog interesa jer nema dovoljno nafte i plina kao goriva. Vidimo da nakon prestanka koronavirusa nije pala potrošnja nafte te je zapravo povećana. Troši se 2,5 milijuna barela više nego što je to bilo za vrijeme COVID-a, unatoč svim tranzicijama koje se događaju. Tako da će jedni procesi biti na globalnom nivou, a drugi na razini EU, kaže Krpan. Dodaje da centrali dio EU predvođen Njemačkom nema odgovor na geopolitičku situaciju, otkako im je zabranjen pristup fosilnim gorivima na određeni način, pa će zato sasvim sigurno forsirati vodik u budućnosti kao rješenje.

– Europska komisija donijela je regulativu o emisiji za teška vozila, kamione. Sve što ne može biti pogonjeno lako baterijama, kao što su gradska vozila, u kojima, ja bih rekao, struja dobiva bitku nad vodikom. Vozila na električni pogon postoje i u Hrvatskoj, a da ne govorimo o sjevernoj Europi, tako da će to biti jedan izuzetno težak zadatak za Europu, smatra Krpan.

Hrvatsku bi mogla definirati činjenica da je jedan projekt poput LNG-a usmjeren na vodik.

– Postoji ideja da se vodik dobavlja izvana negdje te da se on s Krka otprema u sjevernu Italiju ili Njemačku. Ili da se s lokacije Plomina otprema na iste prostore. Po meni će Hrvatska teško ići u razvoj vodika bez toga. Mi ćemo teško razviti proizvodnju ako ne budemo uključeni u proces velikih sila. Jer ako netko može pogurati vodikovu priču u Europi, to je Njemačka, a onda bi mi trebali iskoristiti svoju poziciju. Pa kad vodika već ima, kao što smo napravili s LNG-om, razvijati parcijalno u Hrvatskoj. To je dosta kompleksna projekta i njegova je realizacija višegodišnja i rekao bih višemandatna. Vidjet ćemo što će se događati u tom smislu, no Europa ulaže veliki trud da vodik postane gorivo budućnosti, rekao je Krpan.

Sanja Jelačić istaknula je kako će se u budućnosti ići u smjeru obnovljivih izvora energije te kako se to vidi i po pozivima koje raspisuje Fond. Ranije njihovi pozivi nisu bili specijalno prepoznati, a danas kad objave poziv, moraju povećavati alokaciju sredstava i vrlo je visoki postotak onih koji prepoznaju kako to treba funkcionirati i što mogu obnovljivi izvori energije.

– Fokusirano smo na kvalitetu život naših građana, ne samo u dijelu kućanstva, nego i u javnom sektoru. Poduzetnici moraju biti svjesni da i oni moraju krenuti u zelenu tranziciju. Ide ogroman poziv preko Ministarstva gospodarstva, 60 milijuna eura za mehanizaciju koja će se koristiti u raznim procesima. Svi znamo da je prihvatljivo samo ono što je zeleno. Nisu to samo zeleni strojevi, već se radi o cijeloj zelenoj tranziciji poslovanja. Od menadžmenta do brendiranja, govori Jelačić. Dodaje kako tržište ima najveći utjecaj, a zakonski okviri su samo smjernice po kojima treba ići. Također, kažu kako puno odlaze u vrtiće, osnovne i srednje škole te govori djeci o zelenoj tranziciji.

– No, nije to samo zelena tranzicija, već i gospodarenje otpadom, sve što je vezano uz zaštitu okoliša. To je proces, prvo treba puzati pa hodati pa trčati, kaže Jelačić.

Na kraju je Marijan Krpan rekao da se bez trajnog zbrinjavanja CO2 neće dostići “net-zero” ciljeve do 2050. godine. Također, cementna industrija ne može preživjeti penale za CO2 koji su planirani, ako se ne krene u zbrinjavanje CO2.

– Rješenje je u zbrinjavaju CO2 u podzemne strukture, to je proces koji tek počinje na nivou Europe. No, Hrvatska je na određeni način predvodnik, mi smo jedina zemlja u Europi koja utiskuje CO2 u podzemne strukture. Mi ga trajno ne pohranjujemo, nego ga koristimo da povećamo iscrpak nafte, na primjer Ivanić i Žutica. Postoji veliko tehnološko iskustvo u primjeni toga, rekao je. Dodaje da su kao Agencija za ugljikovodike s NEXE-om napravili projekt utiskivanja viška CO2 te će ga spremati na lokaciji Bockovci.

– Isto tako u Mađarskoj, postoji cementara i te bi dvije cementare skladištile CO2 na lokaciji di smo predvidjeli. Taj projekt smo skupa s Mađarskom prijavili EU i on je prepoznat te stavljen na listu od strateškog interesa EU. Agencija za ugljikovodike sasvim sigurno vidi veliki potencijal Hrvatske i u tom biznisu jer imamo 57 polja koja će po iscrpljenju biti pogodna za utiskivanje i zbrinjavanje CO2. To može postati jedan novi biznis u Hrvatskoj. Na kraju krajeva nema smisle da cementara u Istri planira odvoz CO2 u Grčku, a tu pred vratima su plinska polja koja su pri kraju iscrpljenja, kaže Krpan. Govori kako za tri do pet godina na njima zapravo više i neće biti prirodnog plina, a postoji znanje i infrastruktura da se CO2 zbrine.

Prirodni plin

Drugi je panel održan je na temu budućnosti prirodnog plina kao goriva i tranzicije prema vodiku, a na njemu su sudjelovali savjetnik Uprave PPD-a Zvonimir Šibalić, pomoćnik članice Uprave Plinacra Robert Bošnjak, direktorica Sektora komercijalnih i financijskih poslova LNG-ja Hrvatska Danijela Šimović te dekan Tehničkog fakulteta u Rijeci Lado Kranjčević.

Zvonimir Šibalić, savjetnik Uprave PPD-a je, govoreći o kretanjima cijene plina, istaknuo da su visoke cijene u proteklom vremenu bile uzrokovane više strahom od nedostatka plina, nego samim nedostatkom plina.

Zvonimir Šibalić, savjetnik Uprave PPD-a / Foto: V. KARUZA

– Jednostavno je postojao strah korisnika da u nekom budućem periodu neće biti dovoljne količine plina i stoga je cijena reagirala i skočila u rekordne visine. Sada je došlo do smirenja cijele situacije, što zbog regulative i države koja je ušla u cijelu priču.

Ne samo Hrvatska, već i Europska unija donijele su mjere, ograničenja, recimo obavezno punjenje skladišta. To je smirilo situaciju, smirilo kupce i smanjilo cijenu plinu, kaže Šibalić.

Dodaje da su čak sad u situaciji zasićenja, sva su skladišta puna, a ide ljeto, znači sezona punjenja skladišta.

– Skladišta su puna, cijena je poprilično niska i stabilna i to očekujemo da će trajati cijelo ljeto i početak same zime. Što se tiče kratkoročne ili srednjoročne prognoze, ima nekoliko događanja koji će odrediti kretanje cijene nakon 1. siječnja.

Prije svega tu je prestanak ugovora o tranzitu plina, dio Mađarske, Slovačke i Italije, i ako se ne nastavi taj tranzit, to će utjecati na cijenu plina u regiji, što bi i nama mogli dignuti cijenu plina. Tu si i izbori za Europski parlament koji će nam odrediti daljnju politiku dekarbonizacije.

Vidimo već nekakve ciljeve zelenih koji su prilično ambiciozni. Tu su i predsjednički izbori u SAD-u, o kojima ovise razgovori i izvoz LNG-a. To bi isto tako moglo znatno utjecati na cijenu dobavljačima, kaže Šibalić.

Novi plinovodi koje gradi Plinacro povećat će sigurnost opskrbe, ali i omogućiti značajan izvoz plina preko LNG terminala na Krku.

– Plinovod Zlobin-Bosiljevo je najviše u fokusu javnosti, ali gradimo i produžetke tog plinovoda koji će omogućiti transport plina s LNG terminala, kada mu se poveća kapacitet na 6,1 milijardu kubičnih metara.

To će omogućiti apsolutnu sigurnost domaćeg tržišta, ali i udvostručenje kapaciteta transporta prema Mađarskoj, na tri milijarde kubičnih metara, te višestruko povećavanje prema Sloveniji, s više od milijardu kubičnih metara kapaciteta.

Plinovodi se i dalje mogu nadograđivati, čime bi bili u mogućnosti da transportiramo svih 6,1 milijardu kubičnih metara ili prema Sloveniji ili prema Mađarskoj, ukoliko bi bilo potrebno. No to nam nije u primarnom fokusu, sada radimo na 533 milijuna eura vrijednih više od 200 kilometara plinovoda, o kojima sam govorio. Prošli smo već jedan veliki investicijski ciklus, a sada smo u novom, generacijskom investicijom ciklusu, kakav se ne događa često na malim tržištima, poput našeg, rekao je Bošnjak.

Kapacitet LNG terminala na Krku bit će udvostručen do listopada 2025. godine, najavila je Šimović, dodajući kako sve pripreme idu prema planu.

– No povećanje kapaciteta bit će ponuđeno u dvije faze, kako Plinacro bude gradio nove kapacitete plinovoda. Nakon izgradnje plinovoda Zlobin Bosiljevo ponudit ćemo prvo povećanje, to će biti već u listopadu 2025. godine.

Ugradnja dodatnog modula na FSRU brod se izvodi odjednom, a sada smo u postupku nabave novog modula. Ugovor je potpisan, modul se gradi u Kini, a bit će dovršen do kraja godine, nakon čega će biti dopremljen na lokaciju na kojoj će biti ugrađen na brod. Ugradnja neće trajati dulje od 45 dana, koliko je maksimalno predviđeno vrijeme za prekid rada terminala u ovom projektu.

Lado Kranjčević, dekan Tehničkog fakulteta, kaže da u pogledu zelene energije slijede električna energija i vodik, zeleni i ružičasti, kao i u određenom postotku geotermalna energija. I to je to, nema drugog.

Lado Krnjačević, dekan Tehničkog fakulteta u Rijeci / Foto: V. KARUZA

– Vidimo da je situacija dosta konvergirala. Ako spominjemo ružičasti vodik, on u svom porijeklu ima nuklearnu energiju koja je isto jedan od značajnih čimbenika u Hrvatskoj u budućem periodu. Danas se nuklearna energija na razini Europe smatram u tom postupku zelenom. Da bi se sama energetska tranzicija dogodila, ona mora počivati na inovacijama i na znanstvenom istraživanju i tu fakulteti ulaze u igru, kaže Kranjčević.

Dodaje da Tehnički fakultet ulažu dosta napora u zelenu energiju, pogotovo na području Kvarnera te kaže kako se trenutno nalazimo u uzbudljivom razdoblju, pa čak i prekretnici.

– To je znanstvenoj zajednici novo zanimljivo područje za znanstveni rad i napredak. Vidimo čak da je, da citiram predsjednicu EK, koja kaže da smo mi na prekretnici. “Gospodarstvo pogonjeno fosilnim gorivima doseglo je svoje granice i znamo da moramo prijeći na novi model, koji se pokreće inovacijama, i koji ide u smjeru kružnog gospodarstva.”

Dakle, sad smo stvarno tu, došlo je vrijeme prijelaza. Sam cilj prijelaza nije toliko bitan, već činjenica da smo mi ušli u taj proces tranzicije iz kojega više nema povratka. Taj prijelaz bit će pogonjen geopolitičkim čimbenicima i financijskim interesa. Događat će se različitim brzinama u različitim dijelovima svijeta, a na nama je da budemo spremni i uskočimo u taj vlak, kazao je Kranjčević.

Zvonimir Šibalić smatra da je zelena tranzicija više vizija nego realnost, jer tehnološki još nismo na razini da bi se fosilna goriva zamijenila s obnovljivim izvorima. Obnovljivi izvori imaju ili tehničkih ili prirodnih ograničenja, a što se ne poklapa s potrošnjom. Također, nedostaje solucija za skladištenje.

– Tražimo jednostavnu soluciju koja će biti bolja za samo tržište. Vodik kao pogonsko gorivo trenutno je jednostavno preskup u bilo kojem obliku, bijeli, zeleni ili iz bilo kojeg drugog izvora. Tu nam treba još puno ulaganja da bismo dosegnuli normalnu razinu koju kupci mogu kupiti. No, krajnji kupci mogu si poboljšati učinkovitost svojeg korištenja energije, poboljšati izolaciju, smanjiti potrošnju. Treba pozdraviti što država radi na infrastrukturi jer je ulaganje u plinsku infrastrukturu koja se kasnije može prenamijeniti za vodik odlična solucija, kaže Šibalić.

Dodaje kako Njemačka ima projekt od 10 gigavata plinskih elektrana koje planiraju prebaciti na vodik. No, ponovio je da je vodik kao pogonsko gorivo i dalje jednostavno preskup i da jednostavno zbog svoje cijene ne može zamijeniti fosilna goriva. Dodaje kako su kupci su već poprilično udareni po džepu te ne mogu snositi troškove zelene tranzicije.

– Potrošači traže najjeftinije i najkvalitetnije rješenje. Da bismo proveli tranziciju treba ulagati u znanost i tehnologiju. Moramo se fokusirati da nađemo nove obnovljive izvore energije ili da smanjimo cijenu postojećih da postanu atraktivni kupcima i onda će oni automatski prelaziti na njih. Trenutno je zelena tranzicija kupcima preskupa i zato su zelene tranzicije preambiciozni, smatra Šibalić.

Na pitanje koliko će još dugo prirodni plin biti pozicioniran kao tranzicijsko gorivo, u nekom srednjem roku, odgovorio je Bošnjak.

Robert Bošnjak, pomoćnik članice Uprave Plinacra / Foto: V. KARUZA

– Vodikova priča, odnosno o potpunoj tranziciji s ugljične energije na obnovljive izvore počela je 2020. godine, kada je EU odlučila ubrzati dekarbonizaciju i net zero do 2050. godine, što je po pitanju ulaganja u energetiku tako reći sutra.

Paralelno s prvim green dealom počeli smo sagledavati plinski sustav budućnosti. Razmatramo sustave koji će transportirati biometan i vodik, ali i prikupljati CO2 na izvorima te ga transportirati do mjesta skladištenja. Fokusirali smo se na moguće izvore biometana, te izvore CO2. Najveći je izazov vodik, jer metan se može bez problema namješavati u sustav transporta.

Transport vodika je zahtjevniji, pa smo napravili analizu možemo li nove kapacitete odmah graditi da budu prilagođeni vodiku. No razvidno je i na nivou EU da vodik neće u potpunosti zamijeniti prirodni plin, pa smo odlučili da nove cijevi budu spremne za vodik, ali će biti potrebno promijeniti neke druge dijelove sustava za transport vodika. Očekujemo da će doći do umješavanja vodika u prirodni plin, što u količinama do deset posto vodika ne zahtijeva izmjene na plinovodnom sustavu.

No pitanje je mogu li naši korisnici takav plin koristiti, smatramo da ne, već da bi mogli koristiti mješavinu koja sadrži dva do tri posto vodika. Tranzicija s fosilnih goriva na obnovljive izvore neće biti jednostavna ni brza.

Imamo u Hrvatskoj 630 tisuća priključaka na prirodni plin i još stotine tisuća koje plin koriste putem toplinarskih sustava u gradovima. Svake druge godine radimo novi desetogodišnji plan korištenja sustava, a svake godine anketiramo korisnike o njihovoj planiranoj potrošnji. Po sadašnjim rezultatima anketa, potrošnja prirodnog plina u idućih će desetak godina blago rasti.

Nakon toga očekujemo da će stagnirati ili lagano opadati, ali vidimo da proizvodnja prirodnog plina ne staje. Očekujemo da ćemo uskoro priključiti i četiri nova plinska polja na sustav.

Šimović je, govoreći o LNG terminalima koji su se percipirali kao “polica osiguranja”, sa slabom iskorištenošću, posebno u EU koja se opskrbljivala plinom iz cjevovoda, što se promijenilo s ratom u Ukrajini, kazala kako je dugoročno ipak nemoguće točno predvidjeti interes tržišta za plinom iz LNG terminala.

Danijela Šimović, direktorica Sektora komercijalnih i financijskih poslova LNG-ja Hrvatska / Foto: V. KARUZA

– U EU su, kad smo kretali u projekt LNG terminali bili iskorišteni s 25 do 40 posto kapaciteta. S ratom u Ukrajini interes je posao jako velik. Kako će se to dalje kretati, ne možemo biti sigurni. Iz našeg iskustva, kad smo kretali u projekt, razlika između neobvezujućih i obvezujućih ponuda bila je vrlo velika. Sada imamo velik broj upita i zainteresiranih, ali u dugoročnom periodu, do kad će plin biti prisutan kao energent, teško je predvidjeti kako će se kretati tržište.

U kraćem roku, s povećanim kapacitetom, zakup cijelog kapaciteta ovisit će i o interesu naših susjeda za kupnju prirodnog plina iz LNG terminala. Oni se sad snalaze na druge načine, a o tome će u konačnici ovisiti i njihov interes za povećani kapacitet terminala. Prirodni plin će biti još dugo na tržištu, dok se ne stvore uvjeti za komercijalno korištenje vodika i biometana. Prirodni plin predstavlja i pouzdaniji energent od obnovljivih izvora pa vjerujem da će dio kapaciteta sigurno biti zakupljen još dugo vremena, kao rezerva u slučaju potrebe, čak i kad se poveća udio obnovljivih izvora energije.

Lado Kranjčević kaže da se u utrku zelene tranzicije treba uključiti što ranije, jer oni koji steknu tehničko znanje i tehnologiju će ih kasnije prodavati onima koji su sporiji na tom putu. EU je po tom pitanju zakasnila što se vidi na primjeru električnih vozila u Njemačkoj i Švedskoj gdje se gotovo odustalo od proizvodnje baterija i proizvodnje električnih automobila u tehnološkom smislu.

– Znate da je kineski proizvođač električnih vozila Geely kupio Volvo pred desetak godina, kao i 10 posto Mercedesa. Imamo električne Mercedese koji su Mercedes samo po dizajnu, a unutra su kineski automobili.

Novi električni mini BMW je u osnovi kineski auto. Zato je bitno da se ne zakasni, a u čemu je isto bitna i akademska zajednica, da i mi pratimo tu dinamiku i ne kasnimo, kaže Kranjčević.

Dodaje kako je jedan od načina na koji je Tehnički fakultet uključen u nove tokove projektiranje energetskog parka na području Rijeke koji uključuje proizvodnju obnovljive električne energije.

– Tu bi bio laboratorij zelene energije, uključeno smo u to s Gradom Rijekom i Županijom, u stalnim smo kontaktima s našom energetskom kompanijom Energo.

Radimo pod nazivom Open Innovation Gate, koji kombinira inovativni pristup za proizvodnju i skladištenje vodikove energije, za dekarbonizaciju Grada i Županije.

Radimo i energetski park baziran na tehnologiji vodika, tu smo zahvalni Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovit, a uključeni smo i u projekt Doline vodika Sjeverni Jadran, kaže Kranjčević.

Podcrtava kako su Rijeka i Kvarnera postali žarišna točka zbog položaja koji je idealan ua početak vodikove tehnologije i širenja u tom smislu.

– Na nama je da to iskoristimo za dobrobit same regije i cijele Hrvatske, ističe Kranjčević.

Bošnjak je istaknuo kako se praktički svi europski transportni sustavi pripremaju za tranziciju prema vodiku.

– Zajedno s ostalim transporterima plina u Europi sudjelujemo u inicijativi kojom ispitujemo kako iskoristiti transportne sustave za transport vodika.

Uglavnom je riječ o preinakama postojećih plinovoda i u manjem dijelu izgradnji novih. Priča o dekarbonizaciji snažno je počela 2020. što je nas u plinskom sektoru zaista zateklo. Imamo 2,500 kilometara plinske mreže kojom upravlja Plinacro, uz distributivnu mrežu dugu 18. tisuća kilometara u cijeloj Hrvatskoj.

Imamo 20 tisuća kilometara plinske mreže, koja se ne vidi, ali za usporedbu, imamo 25 tisuća kilometara cesta. Riječ je o značajnom kapitalu, ali plinski sustav će sigurno imati svoje mjesto u budućnosti. Na koji način i kako, još će se vidjeti. Plinska mreža, sa stajališta količina energije koju može prenijeti, višestruko je jeftinija od, primjerice električne mreže pa će se sigurno naći načini za njeno korištenje.

Šimović je, pred kraj panela, rekla da se može zaključiti kako će prirodni plin još dugo biti prisutan na tržištu.

– Mi nismo mogli nabaviti modul za uplinjavanje vodika, jer takva tehnologija još ne postoji. Pohvalno je što se Plinacro već priprema za dolazak vodika. Mi smo fokusirani na naš projekt povećanja kapaciteta, ali i na “hvatanje” CO2 koji proizvodi terminal, kako bismo dali svoj doprinos zelenijoj energiji. Razmatramo i korištenje solarne energije, a što se tiče vodika, raspolažemo znanjem i iskustvom koje nam omogućava da dugoročno, ako bude moguća i izvediva, provedemo u potpunosti zelenu tranziciju terminala. Tu je važno povezivanje i sa akademskom zajednicom, kako bismo nastavili prema net zero cilju, rekla je.

Šibalić dodaje kako je potrebno više ulagati u geotermalne izvore energije, jer postoji procjena od 500 megavata za hrvatsko tržište, a trenutno se koristi samo 10 te postoji puno prostora za povećanje kapaciteta za dodatnu izgradnju.

No, problem je regulativa koja je prilično komplicirana, a radi se o investicijama od par milijuna eura samo za dokazivanje energetskih potencijala. Da bi se došlo do elektrane mora se potrošiti barem 50 milijuna eura i tu bi država ulagačima trebala davati poticaje smatra Šibalić.

– Bilo bi dobro da se geotermalna energija proglasi strateškim projektom u Hrvatskoj jer je ona jedina koja ima stabilnu vezu u potrošnji 0-24. Trenutno ulagači nisu previše motivirani zbog velike investicije i dugog vremena izgradnje. A kad bi se ona proglasila strateškim ciljem Hrvatske dobili bismo prvi korak prema energetskoj samostalnosti i zelenim izvorima energije. Jer, vodik je odličan, ali smo daleko od njegove realne primjene, zaključio je Šibalić.

Lado Kranjčević rekao je da je tehnologija vodika skupa kao i svaka nova tehnologija, ali da se ut potporu Europske unije te uključivanje znanstvene zajednice u istraživanje doći do trenutka kada će vodikova tehnologija biti konkurentna i isplativa na tržištu.

– Možemo se sjetiti prvih vjetroelektrana koje su bile skupocjene, ali smo ipak krenuli u njih kao i solarne elektrane. No, činjenica jest da je proizvodnja vodika jako kompleksna priča gdje moramo upravljati s viškovima električne energije koji su nam na neki način besplatni. I te viškove s pametnim sustavima treba pretvarati u vodik, i tada će vodik postati upotrebljiv. Cilj je napraviti ulaznu cijenu električne energije, dobiti ju niskom.

Sad je u Bruxellesu osnovana nova banka vodika koja nastoji tu cijenu do komercijalne nadoknaditi, rekao je Kranjčević. Kaže kako i vodik kao pogonsko gorivo jednom u budućnosti može biti solucija za riječki javni gradski prijevoz, budući da električni autobusi ne bi dobro funkcionirali u Rijeci koja ima puno uzbrdica i nizbrdica.

– Vodik tu može uskočiti kao zamjena. Naravno, tu je i Jadrolinija koja kreće s proizvodnjom trajekta na vodik. Maersk i drugi imaju rigorozne planove dekarbonizacije uz pomoć vodika. Činjenica je da se tu akademska zajednica mora uključiti i biti katalizator da u taj vlak uskočimo na vrijeme, zaključio je Kranjčević.