Jeste li čuli za ovaj biser Hrvatske? Hrvatska je puna ljepota i sjajnih mjesta za uživanje, no mnogi još nisu čuli za Arheološki park Vrlovka.

Evo prilike da se upoznate s nevjerojatnim ljepotama koje se nalaze u Općini Kamanje – stoji u PR-u u kojem tvrde i kako će u svemu uživati cijele obitelji. I eto vraga. Ali, štono bi kazao Ćiro Blažević, utvaraju nižepotpisani i njegov fotoreporter da znaju nanjušiti kad je vab pravi. Pa se zaputiše put Vrlovke. Pomoglo je, dakako, i to da u pozivu stoji da je Kamanje samo sat vremena od Zagreba, samo sat i pol od Rijeke i
svega pola sata od Karlovca!

– Od kamena tvojega i bijelih breza, sa Kamnjem mojim jača mi veza.

Sa sjeverne strane Kupa i Vrlovka špilja, gdje mlada je Dora svu tajnu otkrila.

Ovo je prvi stih pjesme naslova »Oj Kamanje naše«. Autor joj je Vladimir Furjanić, vlasnik pogona »Lima d.o.o« gdje se rade čuda od lima i za lim. Na njega smo u Kamanju prvo naletjeli. I neka smo, jer ono što je Pošćer iz Maloga mista, to je Furjanić za Kamanjo, kroničar, pa još u stihovima.

Foto Davor Kovačević

Tako se, barem, nama učinilo i da ne bi njega tko zna kad bi čuli da je načelnik općine SDP-ovac, dok je županija cijela HDZ-ova.

Dinosauri

Nego, kako do Kamanja… Iz Zagreba vozite autocestom, skinete se kod Karlovca, pa skrenete put Ozlja. Na tom putu je i janjetine dobre, i štrudle u Jaškovu, a onda eto i Kupe što dijeli i spaja Hrvatsku sa susjednom Slovenijom. Tu je Kamanje, uredno, tiho, privlačno. A u njemu špilja Vrlovka, ona koja je onomad načelniku općine Kamanje Damiru Mateljanu bila igralište, da bi sada oko nje i zbog nje niknuo Arheološki park s velikim kulturno-turističkim ambicijama.

– Gdje smo mi to, načelniče!? – nije bilo druge nego pitati ga dok smo čekali svoj red da se spustimo u špilju.

– Mi smo u mjestu koje se zove Kamanje. To bi u standardnom hrvatskom prijevodu značilo kamenje. Ako krenete uokolo, vidite i razlog zbog
čega se tako zove. Okruženi smo bijelim vapnencem od kojeg je i nastala špilja. Prije 65 milijuna godina, dok su na ovim prostorima još živjeli
posljednji dinosauri, nastala je ta špilja, u doba jure – vadi iz rukava podatke načelnik.

Foto Davor Kovačević

Dinosauri!? Da je samo to, bilo bi intrigantno, a nije samo to.

– Nakon 65 milijuna godina na ovom prostoru, zahvaljujući projektu prekogranične suradnje, otvaramo Arheo-park. Želja nam je mladima, prije svega, pomoću alata koje mladi razumiju, poput 3D tehnologije i sličnog, predočiti taj povijesni kontekst mjesta u
kojem i oni žive, predočiti im njihovo nasljeđe – pojašnjava Mateljan.

Ma, što to u špilji jest i zašto je baš Vrlovka značajna? Kaže na to Mateljan kako se jedini osjećaj prave tame, na čitavoj kugli zemaljskoj, može osjetiti samo u špilji.

– To je ta duboka mistika koja je oduvijek intrigirala ljudski um i uvijek služila kao mjesto spoja onog donjeg, crnog svijeta i ovog gornjeg, svijetlog. Ta je spilja služila kao kultno mjesto još u doba neolitika, negdje unatrag 6.000 godina, da bi zatim poslužila i kao obrambena spilja u doba različitih nepogoda, ratova, provala, koji, nažalost, za sve naše krajeve nisu bili rijetki. Ljudi bi se u špilju sklanjali, i u samoj špilji postoji obrambeni zid koji je u srednjovjekovno vrijeme, u vrijeme provale Osmanlija, služio kao utvrda – priča Mateljan.

Turistička atrakcija

Ideja je načelnika, općine mu, a i županijskih struktura posve jasna: učiniti turističku atrakciju od špilje i priče vezane uz nju.

– Slutim da ste iz mjesta koje ima more. Mi, nažalost, more nemamo i u smislu građenja turističke infrastrukture moramo se puno više potruditi nego što bi to moralo neko jadransko mjesto. Jadran je prekrasan, ali i kontinent ima štošta za ponuditi. Pozivam sve koji prolaze kroz našu županiju, kroz grad Karlovac, da se malo skinu s tih autocesta na putu za more i da sporednim cestama krenu i vide što
ih tu sve očekuje. Rijeke Kupa, zelenilo, mir, nema gužve, izuzetno dobra gastronomija, povoljnije cijene – vješto sriče dobar vab načelnik.

Foto Davor Kovačević

Pritom, a nije nevažno, možda u spilji uspije putnik namjernik i prozboriti koju s onima na onom svijetu, onako kako su se trudili komunicirati pa katkada, jamačno, i uspijevali, naši stari prije ohoho godina. Jer, ova spilja je služila i za to, za spajanje dvaju svjetova, za rituale i kultne radnje ne bi li se pokojnicima umililo ili od njih štogod i iskamčilo.

– Stavite uho na određeno mjesto i tko zna. Zapravo, za komunikaciju s onim svijetom koristile su se halucinogene tvari iz prirodnih izvora. To je tada bilo legalno. Najstariji artefakt koji je u grbu općine i koji je značajan u cijelosti je jedna kultna bočica. Naime, vračevi, šamani koji bi povezivali dva svijeta upravo bi preko tih bočica dobili mali poticaj, pa bi nakon toga dobili dar govora i sliku svega što u tom donjem svijetu postoji. Mi, naravno, takvu gastronomsku ponudu nemamo – smije se Mateljan.

A tamo gdje je narod vjerovao da se spajaju ovozemaljsko i onozemaljsko spojiše se i HDZ i SDP. No, Marina Jarnjević, pročelnica Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, ne da se smesti ni mistikom, ni komplimentima što ih je zavrijedila za svoj outfit dok na ovu temu govori.

– Naša suradnja s Općinom Kamanje je kontinuirana i traje dugi niz godina. Moram reći, u ime Karlovačke županije i županice, da je suradnja s načelnikom Mateljanom i općinom zaista korektna, a primjer je i ova špilja Vrlovka i sve aktivnosti koje podržavamo i gdje smo mi u koordinaciji i sinergiji u puno elemenata i budućih planova vezanih za ovo područje – kazuje Jarnjević.

Ističe kako županijska javna ustanova Natura viva upravlja špiljom.

– Mi svakako želimo Karlovačku županiju pozicionirati kao najposjećeniju kontinentalnu županiju, ulagat ćemo i dalje u turizam i sve aktivnosti koje će nam povećati vidljivost – ističe Jarnjević.

Zaštićeni šišmiši

Reklo bi se, sloga na najjače, i taman takva da joj opasnost prijeti samo od – šišmiša! E da, šišmiša koje zakon štiti taman toliko da je špilja – po kojoj se načelnik nekad igrao glumeći najčešće Prsana, lika iz TV serije »Kapelski kresovi«, kad se već u spilju ide preko pruge – otvorena za posjetitelje mjesec, u vrh glave dva u godini, u svibnju i lipnju.

Foto Davor Kovačević

Reći će Mateljan da je spilja desetljećima bila poluotvorena, poluzatvorena, poluuređena, poluneuređena.

– Sve dok spilja nije bila uređena, Ministarstvo okoliša nije previše promatralo bioraznolikost, no nakon monitoringa shvatili su da su u spilji šišmiši, što mi već i znamo. Oni su zaštićena vrsta, ali ovo je jedina spilja u Hrvatskoj koja se ne posjećuje tijekom cijele godine, nego u određenim terminima kada se ne ometa njihov život u spilji. I to, naravno, nije problem. Mi lokalci imamo senzibilitet za život okolo nas, ali bojimo se da će nakon desetak godina monitoringa stručnjaci zaključiti kako je u spilji narastao broj šišmiša za njih stotinjak, a mi ćemo zaključiti da je demografski pad stanovništva za 200-tinjak ljudi. Želim reći da treba pronaći nekakav modalitet koji će tu bioraznolikost i zaštitu prirode koristiti kao prednost, a ne kao manu. To što u spilji obitavaju bića koja su zaštićena, posebna i rijetka treba biti dodatna vrijednost ovog lokaliteta, a ne njegova mana – rezolutan je Mateljan.

Nego, općina i županija i privatna inicijativa, svi zajedno na dobrom projektu. Je li nam se tome čuditi?

– Smisao javne uprave, odnosno javne vlasti je taj da gradi infrastrukturu. Nismo mi ti koji ćemo otvarati autokampove, smještajne kapacitete, nego ti koji će infrastrukturnim okvirom omogućiti privatnom sektoru da osjeti zov tržišta i da se na tome može stvoriti
dodatna vrijednost. Ovo nije turistički kraj, mi se, prije svega, bavimo obrtništvom i proizvodnjom, međutim ljudi su vrijedni i radišni i kad vide da je i turizam grana koja donosi određenu dobit, uvjeren sam da će se javiti niz poduzetnika koji će ulagati ili u smještajne kapacitete ili u kampove, ili već u nešto što je dio turističke ponude – ističe načelenik.

– A za početak očekujemo brojne posjetitelje, pa i iz naše susjedne prijateljske države – na to će Jarnjević.

-Znači, treba stati u Karlovcu, pa da onaj stih Kawasaki 3p-a kako ni’ko nikad nije stao u Karlovcu bude stvar prošlosti!? – velimo.

– Apsolutno! Obavezno! – u glas će SDP i HDZ.

Činjenice i mitologija

Lazo Čučković je arheolog, nije političar, ma i u njega ushit zbog promocije spilje kojoj je posvetio lijep dio svoga rada. On je taj koji je potvrdio i dokazao da je spilja kultna. Zanimljivo je stoga čuti kako se osjeća arheolog kad zagazi na tlo tolike starosti i tolike važnosti.

Foto Davor Kovačević

– Profesionalno budeš hladne glave, a kad pokušaš analizirati, onda se zamisliš zašto, čemu sve to, ima li stvarno nekog smisla. U konačnici opet dođeš do zaključka da ima smisla. Znanje se nekako moralo prenositi, nije bilo zapisa, Googlea, već su to prenosili svećenici, šamani, stari ljudi – kazuje Čučković.

Jedino što je suhoparne činjenice trebalo oplemeniti mitološkim elementima da se bolje u narodu prihvate. Jer, složili smo se s Čučkovićim, s
pokojnicima treba bit’ u dobre i tako je bilo onomad, a tako je i sada. Inače, radio je on u Gradskom muzeju Karlovca, sada je u mirovini, a djeluje zajedno s kolegama iz Arheološke udruge »Kremen«. Nađeni su tako na lokalitetu i brojni ulomci prapovijesnih keramičkih posuda
i kamenih alatki, poput one spominjane kultne bočice. U najkraćem, došli su arheolozi do zaključka da je spilja Vrlovka kultno mjesto još od kamenog doba, s tim da su se u spilji prakticirali obredi vezani uz božanstva podzemlja, dok je prostor iznad spilje mogao biti rezerviran za solarna božanstva, što govori o prvim tragovima vjerskog dualizma. I da, nada se Čučković da će se sve nađeno i izložiti, ne samo da se 3D naočalima na panoima gleda, već da tu cijeli interpretacijski centar bude.

E da, tu su 3D naočale da se panoi gledaju, ali još je bolja vijest da ljubitelje virtualnog čekaju VR naočale, tako da se u spilju može i kad šišmiši ne daju. Evo ih gosti taman isprobavaju. I bome, staviš ih na glavu, pa sjediš i hodaš špiljom dok ti glas glumca Dubravka Sidora
priča o spilji. Virtualna šetnja!

Leti Nedjeljko Tišler naokolo s VR naočalima. On je onaj poduzetnički krak u ovoj priči. Ekonomist po struci, a od 1999. godine u kulturnom turizmu, a sve zato što je, kako kaže, prepoznao silno bogatstvo kulturne baštine, pogotovo njezinu raznolikost na mikroprostoru.

Firma mu Conoko i oni na skrbi imaju onaj tzv. dodatni sadržaj u ovom Arheološkom parku.

– Moderna tehnologija može našu baštinu dignuti na razinu koja je atraktivna i zanimljiva i mlađoj publici. Ako pridobijemo mlađu publiku onda ćemo pridobiti i stariju, a onda ćemo pridobiti i strance i sve ostale – kaže Tišler.

Foto Davor Kovačević

Duhovni segment

Spilja se našla u njegovu fokusu jer je prepoznao destinaciju i njezin duhovni segment. – Na temelju toga i na temelju prostora koji je skroz netaknuta priroda radimo priču za turiste, pogotovo one koji dolaze iz urbanog svijeta, da dođu i upoznaju prostor barem kroz prirodne ljepote. Zato smo, između ostalog, ponudili i plovidbu kanuima i i kajacima po Kupi koja ovdje izgleda kao pitoma Amazona – ističe Tišler.

Bit će kajak, a bit će i piknik, hrane lokalnih OPG-ovaca taman da se, kako kaže, dođe i ne radi ništa, već samo – manjana! Manjana! Dobro zvuči, ali novinaru manjana nije opcija. Jer, došlo je vrijeme da se obiđe špilja. I tad kreće čarolija, uvelike zahvaljujući Dinu Pačaveru, domaćem momku koji radi za Naturu vivu, koji vodi ture i koji je geograf po struci. To valja čuti uživo, zato, evo, samo koji ficlek što
smo ga obilaska od Dina čuli.

Špilja je duga 330 metara. Oblikovana je u mulju, jer je tu nekada bila obala Panonskog mora, pa je dosta ostataka školjaka u stijenama. Otvorena je mjesec i pol, do dva godišnje kad su svi šišmiši vani. Pet je vrsta šišmiša u spilji registriranih i zna ih biti unutra od 40 jedinki
godišnje do 1000. Temperatura u spilji se kreće između 10 i 13 stupnjeva tijekom cijele godine. Spilja nije duga, ali je bogata spiljskim ukrasima. Da je spilja lokalnom stanovništvu važna svjedoči i činjenica da se manje-više sve tu, poput nogometnog kluba, zove Vrlovka.

Prošli mi s Dinom spilju u veselju, svih 330 metara tamo i 330 metara natrag, pa se još toliko spuštali do spilje i dizali do Arheološkog parka. Kilometar i koji metar poviše!

Dino je odvalio barem pet, šest tura na dan našeg posjeta. Eto odakle mu dobra forma. Na koncu valja reći da se u spilju
može vikendima, odnosno da će već sljedeći vikend lako moguće biti zadnji kad će se u spilju moći jer se šišmiši vraćaju. Ali tu je VR i tu je projekt koji će se, nema sumnje, samo razvijati. Treba zato katkad sići s autoceste, pa u Kamanje, ili kako to kaže stih Vladimira Furjanića koji je i uglazbio Janko Martinić:

»U ranu jesen kad grožđe rodi/ u Kamanje naše,
na prošćenje dojdi./ Nekada je bila u tebi skela/ a sad most spaja Vivodinska sela!«

Dvije piknik-košare

Lidiju Žganjer Gržetić, voditeljicu prodaje i marketinga znanog restorana Žganjer, teško je bilo ne zamijetiti, kako zbog njezine elegancije tako i zbog piknik-košara što ih je donijela. Tu je, objašnjava nam Žganjer Gržetić, spiljska piknik- košara i ona što se zove Kupa. Bit će one na raspolaganju svim posjetiteljima, obje bogate domaćim proizvodima lokalnih OPG-ova.

Foto Davor Kovačević

– Postoji mesna varijanta s domaćim kobasicama, šunkom, pekom, sirevima i kruhom, a za desert nezaobilazna štrudla koja je postala sinonim ozaljskog kraja i Karlovačke županije zahvaljujući Guinnessovom rekordu iz Jaškova, sela štrudle.

Tu su i karlovački Keksi-kaksi i domaće voće. Sve uz vodu i domaći sok od jabuke – nabraja Žranjer Gržetić.

U planu su, najavljuje, i posebni okusi štrudle inspirirani starim namirnicama i receptima. Za one koji možda ne znaju, rekordna štrudla duga je 1.479 metara i 38 centimetara!

Kilometar i pol skoro!

Dvije legende

Legende! Nema spilje bez toga. A ovdje ih imamo najmanje dvije.

– Prva legenda vam je vezana za Doru, djevojku koja je živjela tu u vrijeme opsade Turaka – priča Dino.

Ti su Turci za svojih osvajanja došli u obližnja sela i nikog u njima nisu našli. Spustili su se blizu spilje ne bi li napojili konje, a kako je
jedan od njih zazvao svog konja, svog dorata, tako je Dora pomislila da netko nju zove i izašla iz spilje. Pa su svi koji su se skrili morali van, u roblje, ako ih već pogubili nisu.

Ima i priča iz 19. stoljeća, modernijeg. U najkraćem, djevojka iz naroda nesretno zaljubljena u vlastelina bacila se sa stijene u Kupu zbog neuzvraćene ljubavi. Stijena se zato danas zove Djevin skok. Za sada je Dino taj koji vam legende priča, no, kako doznasmo, u pripremi je projekt »Dorina kuća« koji bi sve o čemu legenda govori trebao na suvremen način i prezentirati.