ZAGREB – Broj poslodavca koji od države, za prevladavanje posljedica koronakrize, traže potporu skraćenog radnog vremena narastao je do prošlog petka na 532, a broj radnika za koje bi trebali primati potporu, do najviše dvije tisuće kuna mjesečno, već je bio 23.839. Podaci su to koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz kojih je vidljivo da je gotovo polovica, odnosno 48 posto zahtjeva stigla iz prerađivačke industrije, koja je dominantno i koristila tu potporu u članicama Europske unije za vrijeme prošle gospodarske krize kad se ona značajnije provodila u industrijski razvijenim europskim zemljama, posebice Njemačkoj.

U Hrvatskoj se tada potpora skraćenog radnog vremena gotovo i nije koristila jer je u cijelom prethodnom desetljeću tražilo tek osamdesetak poslodavca za nešto više od dvije tisuće radnika. Iako nije popularna među poslodavcima kao ostale Vladine mjere i daleko je od toga da se u nju uključi i sto tisuća radnika, koliko se maksimalno, još ljetos, procjenjivalo u Vladi, ali je već sada jasno da će ta mjera ipak imati puno jaču primjenu nego u prvom valu primjene. Dosad je kroz tu mjeru, otkrili su nam iz HZZ-a, poslodavcima isplaćeno gotovo 24,5 milijuna kuna, dok je primjerice u razdoblju od 2009. do 2018. godine Zavoda na potporu za skraćeno radno vrijeme potrošio ukupno osam i pol milijuna kuna.

Izlaz iz recesije

Ta je mjera primjerice često isticana među ključnim mjerama koje su omogućile da se nakon prošle recesije njemačka proizvodnja, pa tako i cijelo gospodarstvo brzo oporavi, a sve su hrvatske vlade u proteklom desetljeću nastojale potaknuti njezino snažnije korištenje, ali se to nije dogodilo. Razlog je, uz ostalo, ležao i u tome što su poslodavci za prošle krize radije otpuštali radnike, nego da im skrate radni tjedan, a sada je dio njih svjestan da si taj luksuz ne može dopustiti jer će bez obzira na procjene o porastu nezaposlenih, teško naći obučene radnike, posebice oni u industriji.

Zato i ne čudi to da je gotovo polovica zahtjeva za potporu za skraćeno radno vrijeme – 253 – iz prerađivačke industrije. Slijedi s 56 zahtjeva djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, a samo tri zahtjeva manje stigla su iz trgovine. Uz to je još 35 zahtjeva stiglo iz ostalih uslužnih djelatnosti.

Prema sadašnjim pravilima potpora za skraćeno radno vrijeme odobravat će se do kraja godine, a mogu je dobiti tvrtke koje su u onom mjesecu za koji je traže imali pad prihoda veći od 20 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Pravila kažu i to da poslodavac koji zapošljava do 50 radnika mora skratiti radno vrijeme za najmanje 20 posto, što znači da radnik radi najviše četiri dana u tjednu.

SURE program

Kako bi ipak zadržao dosadašnja primanja, država poslodavcu pokriva trošak plaće do najviše dvije tisuće kuna. Poslodavac koji zapošljava više od 50 radnika skraćuje radni tjedan za najmanje deset posto. Tvrtke koje koriste ovu potporu ne mogu isplatiti dividendu do kraja sljedeće godine.

Novac za financiranje ove mjere Vlada može povući iz europskog programa SURE, gdje je ukupno sto milijardi eura namijenjeno za potpore za očuvanje radnih mjesta. Nije riječ o bespovratnim sredstvima, nego će se države zahvaljujući tom paketu moći zaduživati po povoljnim uvjetima, odnosno uz znatno niže kamate od onih koje bi članice pojedinačno mogle dobiti. Već ranije iz Vlade su objašnjavali kako će milijardu eura koje tako namjeravaju osigurati potrošiti za financiranje mjera koje su se provodile u proljeće, odnosno za pokrivanje troškova za isplatu potpora za očuvanje radnih mjesta, u iznosu od četiri tisuće kuna, koja se isplaćivala tri mjeseca. Na te bi »stare« mjere otišlo oko 700 milijuna eura, dok bi se oko 300 milijuna eura iskoristilo za potpore koje će se provoditi do kraja godine, a među njima i za potporu za skraćeno radno vrijeme. Ako je suditi prema dosadašnjoj provedbi te mjere, teško će do kraja godine ona obuhvatiti sto tisuća radnika, pa je moguće i da je Vlada produlji ili da novac preusmjeri.