Foto Reuters
Na lobiranje troše 15 puta više od civilnog sektora koji se bavi javnim zdravljem. Primjerice, i Hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan pozive na sastanak od strane različitih farmaceutskih tvrtki ili lobista prima gotovo na dnevnoj bazi
ZAGREB Utjecaj moćnog farmaceutskog lobija na odluke koje se donose u tijelima Europske unije sve je veći: prema izvješću neprofitne organizacije Corporate Europe Observatory (CEO), koja nadzire utjecaj korporativnih lobista u određivanju politika Europske unije, farmaceutska industrija na lobiranje u Bruxellesu troši najmanje 40 milijuna eura godišnje, a samo u prva četiri i pol mjeseca Junkerovog predsjedanja Europskom komisijom desetak je farmaceutskih tvrtki održalo više od 60 sastanaka s različitim tijelima EK važnima za donošenje ključnih odluka za farmaceutsku industriju.
Troškovi i veći
Deset najvećih farmaceutskih kompanija u službenom je registru prijavilo sljedeće uplate za lobiranje u 2014. godini
Kompanija mil. eura
Bayer 2,46
GlaxoSmithKline 1,5 – 2
Novartis 1,5 – 2
Astra Zeneca 1,5 – 2
Amgen 1,25 – 1,5
Pfizer 1 – 1,25
Roche 1 – 1,25
Merck Sharp&Dohme 0,9 – 1
Eli Lilly 0,7 – 0,8
Shire 0,7
Sa sve intenzivnijim pokušajima neizravnog utjecanja farmaceutske industrije na odluke koje se donose u Europskom parlamentu susreće se i eurozastupnica Biljana Borzan, koja pozive na sastanak od strane različitih farmaceutskih tvrtki ili lobista prima gotovo na dnevnoj bazi.
Stup srama
– Moj je stav da ni s kim ne razgovaram osobno. Mogu mi se obratiti e-mailom, a na mom znanju i iskustvu je da procijenim koliko smisla ima stav koji netko zastupa. Ne želim da me se stavlja u kontekst povezanosti s farmaindustrijom – kaže Borzan. Kad je u parlamentu na dnevnom redu bila duhanska direktiva, samo je Phillip Moris u parlament poslao 250 lobista, a zastupnici koji su sjeli s nekim od njih izašli su u medijima na listi srama. »Ne želim tako nešto sebi dopustiti«, veli Borzan koja direktno komunicira samo s udrugama pacijenata.
Iz CEO upozoravaju da i iza takvih udruga stoje farmaceutske tvrtke koje su ih osnovale i izdašno ih potpomažu, no to je, kaže, ne smeta.
– Nakon deset godina rada u ambulantama, imam dovoljno iskustva procijeniti krije li se iza stava udruge pacijenata interes krupnog kapitala, što i ne mora biti u koliziji s općim interesom, veli Borzan. I sama, priznaje, uočava sve veći pritisak farmaceutskog lobija koji je, kako kaže, najdjelotvorniji kod pučana i liberala koji i ne kriju da štite interese kapitala.