Foto Filip Brala / PIXSELL
Europa se suočava s mnogim izazovima i problemima, ali za sada barem imamo koordinirano i harmonizirano vrijeme. Zašto bi si stvorili dodatan nepotreban problem, ali i nacionalne tenzije, pita se Marko Petran Baloković, magistar geografije iz Zagreba
Svaka od 28 članica EU-a najkasnije do 31. ožujka iduće godine, kad će sat posljednji put u EU biti pomaknut na ljetno računanje vremena, mora odlučiti hoće li nakon toga u toj satnoj »računici« i ostati, ili će, ali zadnji put, posljednje nedjelje u listopadu sat pomaknuti na zimsko računanje, i zauvijek ostati u tom vremenskom režimu.
Mnogo je pitanja oko kojih se države članice EU inače međusobno ne mogu složiti, i to je uobičajeno, no ovo bi pitanje moglo uzrokovati brojne nove probleme, domino efekt.
Europskoj je komisiji zato itekako stalo da se članice u što većoj mjeri oko ovog pitanja usuglase, odnosno opredijele za isto računanje vremena, bilo ljetno ili zimsko. Ne dogodi li se to, naime, nastat će potpuni kaos, na što upozorava i Komisija – u međusobnoj trgovini, prijevozu roba i putnika, svemu.
Pokušajmo samo zamisliti kako bi promet, trgovina, sastanci i sve ostalo funkcionirali da je u istom času u Hrvatskoj osam sati ujutro, u Sloveniji 7, u Italiji također sedam, u BiH ili Srbiji nekad sedam, a nekad osam, i tako redom.
Razlika bi moglo biti i na satu Velike Britanije, koja iz EU-a izlazi baš u ožujku iduće godine, i Irske odnosno Sjeverne Irske, među baltičkim zemljama itd. Portugalci, Ciprani i Poljaci su, primjerice, više za ljetno računanje vremena, jednako tako i Portugalci i Ciprani, dok Finci, Danci i Nizozemci, primjerice, žele zimski satni režim.
Anketa koju je provela Komisija ovoga ljeta, a kojoj se odazvalo dosad najviše građana EU-a, 4,6 milijuna, pokazala je da 84 posto Europljana želi ukidanje prakse pomicanja sata dvaput godišnje, u Hrvatskoj i više građana, čak 90 posto, jednako toliko i u, primjerice, Mađarskoj, 95 posto u Finskoj ili Poljskoj, ali je, s druge strane, za ukidanje tog režima samo 66 posto Talijana, ili tek nešto više od polovice Maltežana. EU iz tog razloga poziva države članice da provedu nacionalne, ali i međunacionalne konzultacije, i usuglase se, kako u budućnosti ne bi došlo do ekonomskog kaosa.
Bez logike
Marko Petran Baloković, magistar geografije iz Zagreba, dao si je truda i izradio karte na kojima je vidljivo kako bi taj budući kaos mogao izgledati. Prijedlog Europske komisije, kaže za naš list, da se pomicanje sata ukine, i da svaka članica za sebe odluči hoće li cijele godine biti na ljetnom ili standardnom, zimskom vremenu, može rezultirati nelogičnim i apsurdnim vremenskim zonama u Europi.
»Umjesto da svi pomičemo sat dva puta godišnje u isto vrijeme, lako je moguće da ćemo ga morati pomicati na svakom drugom graničnom prijelazu, i to tijekom cijele godine. Kad upoznamo poslovnog partnera ili prijatelja iz druge europske zemlje, ili jednostavno imamo obitelj u drugoj europskoj zemlji, odnosno idemo na odmor u drugu europsku zemlju, morali bi provjeriti u kojoj vremenskoj zoni se ta zemlja nalazi jer zone ne bi slijedile nikakvu logiku. Slika govori tisuću riječi«, kaže geograf, čija prva karta prikazuje sadašnje vremenske zone u Europi, a druga pak kakve bi one mogle biti ako bude prihvaćen prijedlog ukidanja pomicanja sata.
Zadrži li sjever Europe ljetno računanje vremena, Šveđani, Finci ili Norvežani te Danci, od kraja studenog do veljače neće danjeg svjetla imati prije 10 sati, a ako pak zadrže zimsko računanje vremena, sunce će im ljeti izlaziti već oko dva sata – neki su od komentara »sjevernjaka« ostavljenih u javnom savjetovanju o ukidanju pomicanja sata dvaput godišnje. Javljali su se i ljudi kojima, primjerice, nedostaje vitamina D, posebno u zimskim mjesecima, koji rade po cijele dane, i bili bi sretni da sunce zimi »ulove« barem na putu do posla.
»Takva bi situacija mogla, ponovno, pokrenuti nacionalne tenzije. Zemlje izvan EU će vjerojatno – ali ne nužno – slijediti primjer najbližeg EU susjeda. Zamislite da se Hrvatska odluči za zimsko vrijeme, u našem slučaju je to GMT+1. Isto učine Rumunjska i Bugarska, što je u njihovom slučaju GMT+2. Mađari se, pak, opredijele za ljetno vrijeme, što je u njihovom slučaj GMT+2, poput zimskog vremena u Rumunjskoj i Bugarskoj. Što mislite, koga bi Srbija slijedila u tom slučaju? Republika Srpska će u svakom slučaju slijediti Srbiju da bi imala isto vrijeme kao i Srbija.
Bošnjaci bi vjerojatno, iako nevoljko, poduprijeli RS da izbjegnu dodatnu podjelu Bosne. U tom slučaju, Hrvati ne bi bili presretni sa sat vremena razlike s Hrvatskom. Čak i kad bi BiH bila nepotrebno podijeljena u dvije zone. Još gora situacija, iako malo vjerojatna, bi bila da samo županije Federacije s hrvatskom većinom odaberu vrijeme kao i Hrvatska, različit od ostatka zemlje. Nadalje, tu je Kosovo, koje bi se moglo odlučiti za vrijeme suprotno od Srbije. Dovoljno je reći da bi u tom slučaju kosovski Srbi bili još ‘sretniji’ situacijom od bosanskih Hrvata«, napominje geograf.
Naša regija, ističe, nije jedina krizna točka. Kad konačna odluka o pomicanju sata stupi na snagu, potvrđuje, Brexit će biti okončan i UK više neće biti obvezan slijediti odluku Komisije. Vjerojatno će slijediti primjer Republike Irske kako bi izbjegli podjelu Irske u dvije vremenske zone, ali možda neće. »Zamislite etničke tenzije između Sjeverne Irske i Republike Irske ako Irska bude podijeljena, između ostalog, u dvije vremenske zone«, kaže Marko Petran Baloković.
Manjkava anketa
Ono što mu dodatno smeta jest, napominje, anketa koju je Komisija provela među EU građanima, budući da je u njoj sudjelovalo samo 4,6 milijuna ljudi, dakle manje od jedan posto stanovništa. »Komisija može govoriti o ‘najvećem broju sudionika dosadašnjih javnih konzultacija, ali je činjenica da EU ima 28 članica i ukupno stanovništvo od preko 512 milijuna ljudi. Većina sudionika dolazi iz Njemačke i Austrije, ostale članice u anketi nisu dobro zastupljene.
Nije joj prethodila nikakva kampanja, a provedena je usred ljeta, kad su dani dugi. Europa se suočava s mnogim izazovima i problemima, ali za sada barem imamo koordinirano i harmonizirano vrijeme. Zašto bi si stvorili dodatan nepotrebni problem?«, zaključuje geograf iz Zagreba.
U javnoj raspravi je sudjelovalo 0,52 posto od svih građana Hrvatske, što je čak dobra izlaznost u odnosu na druge. Najmanji je odaziv anketi bio u UK, od samo 0,02 posto tamošnjeg stanovništva, u Italiji nešto više, 0,04 posto. Javnoj se raspravi najviše odazvalo stanovništvo u Njemačkoj (3,79 posto od ukupne populacije), Austriji (2,94 posto) i Luksemburgu (1,78 posto).
Puno znači, dodaje mladi geograf, da zahvaljujući pomicanju sata zimi nemamo depresivna, a ljeti kipuća jutra. Opravdanja kako pomicanje sata, dodaje, uzrokuje probleme u spavanju je smiješno, kao da ljudi i inače ne »tulumare«, ne rade ili ne uče noću, nego, eto, remete san samo ta dva dana u godini. Kad je u pitanju ušteda energije, zbog koje je davno uvedeno pomicanje sata, kaže Marko, žarulje su danas daleko štedljivije nego nekad davno, a klima-uređaji ljeti, osim toga, »pojedu« svaku eventualnu uštedu zbog pomicanja sata. U Njemačkoj režim pomicanja sata dvaput godišnje postoji od Prvog svjetskog rata, no podaci kažu da zahvaljujući LED žaruljama potrošnja energije na rasvjetu u Njemačkoj danas čini manje od osam posto ukupne tamošnje energetske potrošnje.
