Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u utorak je presudio da je Hrvatska povrijedila postupovne garancije iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda strancu sa stalnim boravkom koji je protjeran jer nije prošao sigurnosnu provjeru nakon što je podnio zahtjev za državljanstvo.

Nakon provjere Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) dala je mišljenje da on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Na temelju tog mišljenja, odbijen mu je zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, ukinut mu je status stranca na stalnom boravku i određeno protjerivanje iz Hrvatske.

Pred sudom u Strasbourgu prigovorio je da nije bio obaviješten o razlozima zbog kojih je predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti te da se nije mogao protiviti svom protjerivanju.

Europski sud je primijetio da je podnositelj zahtjeva bio obaviješten o postupku svog protjerivanja iz razloga nacionalne sigurnosti. Međutim, hrvatska tijela osim općenite izjave da je utvrđeno da on predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, nisu obrazložila na čemu su temeljila svoju procjenu.

Prema hrvatskom pravu, klasificirano mišljenje SOA-e dano u postupku za stjecanje državljanstva i tajni dokument SOA-e koji je naknadno dostavljen policiji, a poslužio je kao osnova za prestanak boravka podnositelja u Hrvatskoj i za protjerivanje, nisu morali sadržavati razloge.

Nadalje ni jedan od tih dokumenata nije bio dostupan podnositelju zahtjeva u niti jednoj fazi postupka, budući da se radilo o klasificiranim dokumentima koje je mogao deklasificirati samo njihov vlasnik.

Stoga je prema mišljenju ESLJP-a pravo podnositelja zahtjeva da bude obaviješten o činjenicama na kojima su se temeljile odluke domaćih vlasti bilo značajno ograničeno, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Europski sud je naveo da su u ovom slučaju hrvatski sudovi propustili iskoristiti postupovne mehanizme koji su im bili dostupni, a koji su mogli podnositelju dati učinkovitu priliku da podnese razloge protiv svog protjerivanja.

Umjesto toga, ograničili su se na puko formalističko ispitivanje spornih odluka, čime su propustili podvrgnuti tvrdnju izvršne vlasti da podnositelj zahtjeva predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost bilo kakvom smislenom sudskom ispitivanju.

Stoga je Europski sud utvrdio da je došlo do povrede prava propisanih Protokolom br. 7 uz Konvenciju te mu je dosudio 5000 eura na ime nematerijalne štete i još toliko za troškove postupka.

Ostale njegove prigovore ESLJP je proglasio nedopuštenima zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava. Pojašnjavaju da podnositelj nikada nije podnio tužbu upravnom sudu protiv odluke da ga se smjesti u Imigracijski centar Ježevo ili o uvjetima njegovog smještaja u njemu.

Da je to učinio, nadležni upravni sud bi ispitao osnovanost njegovih pritužbi, a podnositelj bi nadalje imao mogućnost podnijeti žalbu Visokom upravnom sudu te eventualno tužbu Ustavnom sudu, zaključio je sud u presudi koja nije konačna, a to će postati ako ni jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje pred Velikim vijećem.