Hrvatska je jedna od samo osam članica Europske unije koja je do kraja prošle godine Komisiji dostavila sve planirane zahtjeve za plaćanjem s ispunjenim ključnim etapama i ciljevima za povlačenje sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, vrijednog 724 milijarde eura, čime se Hrvatsku u EU-u smatra jednim od top reformera, odnosno izvrsnom u provedbi planiranih ciljeva, rekla je u izjavi za naš list Ivana Maletić, hrvatska članica Europskog revizorskog suda koji je na jučerašnjoj konferenciji razmatrao iskorištavanje sredstava iz tog mehanizma, s obzirom na činjenicu da se nalazimo na polovini njegove primjene koja završava 2026. godine. Hrvatska je tako od ukupno odobrenih 5,8 milijardi eura za Nacionalni plan oporavka i obnove (NPOO) do kraja prošle godine povukla 38 posto sredstava i ispunila 28 posto predloženih ključnih etapa i ciljeva koje namjerava provesti.

Gomilanje kašnjenja

No, Europski revizorski sud je kod većine zemalja članica utvrdio da postoje zakašnjenja u dostavi planova i projekata koja se na sve to još i nagomilavaju, što najbolje pokazuje podatak da je od 104 zahtjeva za plaćanje do kraja prošle godine podneseno njih 74. Od planiranih 2.359 ključnih etapa i ciljeva koje su članice morale ispuniti do kraja prošle godine da bi mogle povući sredstva, predano ih je na ocjenu ispunjenosti u Europsku komisiju samo 1.753, upozorava Maletić i dodaje da je od ukupno 6.234 etape i cilja koje su predložile sve članice kroz svoje nacionalne planove za cijeli Mehanizam za oporavak i otpornost u prve tri godine postojanja mehanizma ocijenjeno kao zadovoljavajuće samo 19 posto, odnosno 1.163 etape i cilja.

Ukratko, Europski revizorski sud utvrdio je da novac za oporavak od pandemije ne dospijeva do realnog gospodarstva planiranom brzinom, da su članice povukle manje od trećine planiranih sredstava, a navodno je samo polovina novca koje su povukle članice, stigla do krajnjih korisnika, pa revizori smatraju da se projekti neće dovršiti prema planu.

– Europski revizorski sud predstavit će izvješće uskoro Europskom parlamentu. Zbog kašnjenja u ispunjavanu Komisija će morati poduzeti različite mjere te je moguće očekivati promjenu regulative ili čak produženje rokova, rekla je Maletić. Pojašnjava da je teško napraviti usporedbu između zemalja članica po povlačenju sredstava zbog različitosti projekata koje članice realiziraju, ali i činjenice da novac iz Mehanizma za oporavak i otpornost nekim članicama Unije čini veći, a nekima manji udio u nacionalnom BDP-u.

Ivana Maletić / Photo: Patrik Macek/PIXSELL

– U Hrvatskoj, Grčkoj i Bugarskoj sredstva iz mehanizma za oporavak od pandemije COVID-19 čine više od 9 posto BDP-a te su za tako velike iznose te zemlje prijavile i velik broj projekata. Kod pet zemalja ta sredstva čine više od 5 posto BDP-a, a kod deset zemalja, uglavnom zapadnih i sjevernih članica Unije, ta sredstva čine manje od jedan posto BDP-a, kao u Njemačkoj ili Švedskoj koje su dosta kasno uputile plan na odobravanje, navodi Maletić i dodaje da, primjerice, Švedska, Nizozemska i Finska do kraja prošle godine nisu povukle nijedan euro Mehanizma za oporavak i otpornost.

Terenski podaci

Revizorski sud EU-a također je utvrdio da članice, ukoliko ne ispune proklamirani cilj za zadnju fazu plaćanja u 2026., moraju vratiti samo oko 15 posto sredstava, dok im preostali dio sredstava ostaje na raspolaganju iako nisu do kraja realizirale projekte koje su same najavile. I to je jedan od razloga, navodi Maletić, zbog kojeg u izvješću tražimo poduzimanje mjera kojima će se omogućiti povrat novca koje su države članice dobile za projekte koje su započele, ali nisu do kraja završile.

Europski revizorski sud stoga je obavio i terenske posjete Španjolskoj, Italiji, Slovačkoj i Rumunjskoj kako bi se detaljnije upoznali o rizicima u pogledu iskorištavanja sredstava te jesu li sredstva iskorištena kako je planirano. Revizorski sud je kao najveće rizike za ispunjavanje ciljeva naveo nestašice u lancima opskrbe zbog kojih dolazi do nedostatka sirovina, poput čipova, kao i opreme za nove tehnologije za proizvodnju čiste energije te rast cijena zbog čega se, kaže Maletić, teže provode javni natječaji jer se na njih nitko ne javlja.

Što se Hrvatske tiče, nastavlja Maletić, ukoliko ne ispunimo plan za dva zadnja zahtjeva za plaćanje u 2026. Nećemo dobiti 18 posto sredstava koliko iznose posljednje dvije isplate. Za ove dvije isplate Hrvatska treba ispuniti 38 posto ključnih etapa i ciljeva, odnosno 140 od planiranih 371. Vrlo slična situacija je i u drugim državama članicama, najveći broj etapa i ciljeva dolazi na samom kraju razdoblja provedbe koje je za ovaj mehanizam poprilično kratko, šest godina.