Politički pokret DIEM 25, kojeg su prije tri godine formirali Varufakis i hrvatski filozof Srećko Horvat, definitivno izlazi na europske izbore sljedeće godine. Kako je za naš list rekao Horvat, zasad su sigurni da će biti prisutni u barem desetak zemalja EU-a – Grčkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Danskoj, Češkoj, a vrlo vjerojatno i Hrvatskoj i Sloveniji. Varufakis bi mogao biti tzv. Spitzenkandidat DiEM-a 25 na tim izborima – čovjek koji će biti njihov kandidat za šefa Europske komisije.

– To ovisi o odluci svih naših članova, oko 80.000 samo u DiEM25, kao i dogovoru sa svim uključenim partnerima diljem Europe i njihovim članovima, a osim toga ovisi i o tome hoće li izbor za Spitzenkandidata uopće opstati do proljeća 2019. Ukoliko taj sistem, uveden za vrijeme prošlih europskih izbora, opstane, ne isključujemo mogućnost da upravo Janis Varufakis bude kandidat za predsjednika Europske komisije, kazao nam je Horvat.

Jedna izborna jedinica

No, kako god bilo, Varufakis će biti aktivan u kampanji u Hrvatskoj, tvrdi Horvat. Cilj DiEM25 je da imaju jednu transnacionalnu listu s progresivnim programom, kojim bi zajedno s partnerima iz svih zemalja radili na rješenjima za ekonomiju, izbjegličku krizu, vanjsku politiku, tzv. zelenu tranziciju… Ta transnacionalna lista, kako je nazivaju, ne ovisi o tome kakva će biti sudbina formalnog prijedloga o uspostavi europskih transnacionalnih lista, o čemu se zadnjih mjeseci ponovno žustro raspravlja u europskoj javnosti. Prema toj ideji, birači bi – osim za kandidate na nacionalnim listama – mogli glasovati i za one koji bi se kandidirali na paneuropskoj listi, pri čemu bi cijela EU bila jedna izborna jedinica.

Taj prijedlog Horvat podržava i smatra da je Europski parlament, kada ga je nedavno odbio, samo dodatno potvrdio da »čak i kada ta institucija ima šansu donijeti dobru odluku, donese odluku koja znači još manje demokracije u EU«. To, međutim, neće spriječiti DiEM25 da ima, kako veli Horvat, prvu transnacionalnu listu u Europi. »Kako točno? Pa, između ostalog, tako da će se kandidati iz Njemačke možda naći na listi u Grčkoj, a da će se neki kandidat iz Hrvatske možda naći na listi u Poljskoj. Zamislite recimo da se Varufakis nađe kao kandidat na listi u Njemačkoj?«, kaže naš sugovornik.

Ideja o transnacionalnim listama nedavno je, dakle, doživjela poraz u Europskom parlamentu, uglavnom zahvaljujući tome što se najbrojnija grupacija u parlamentu, Europska pučka stranka, ne slaže s tim prijedlogom. U raspravi, koja je pokazala podijeljenost među eurozastupnicima, pučani su u više navrata upozoravali da bi transnacionalne liste produbile jaz između izabranih političara i njihovih birača.

Za razliku od Europskog parlamenta, u Europskoj komisiji se još uvijek nadaju da prijedlog nije mrtav. Iako se EU parlament izjasnio protiv transnacionalne izborne jedinice, ostavljena je mogućnost za buduće rasprave, ističu u Komisiji. Komisija »podržava ideju o transnacionalnim listama, no to zahtijeva jednoglasni pristanak Vijeća i izmjene izbornog zakona u svih 27 država članica u sljedećoj godini kako bi se primjenjivale na izbore u 2019.«.

»Praktični« problemi

Budući da i u Vijeću postoje podjele oko tog pitanja, mali su izgledi da se nešto promijeni, pogotovo s obzirom na relativno kratke rokove. Izbori za EU parlament, podsjetimo, održat će se krajem svibnja sljedeće godine.

Hrvatska Vlada, očekivano, u toj priči stoji na pozicijama europskih pučana. Jasno je to iz prošlotjednog gostovanja premijera Andreja Plenkovića u Europskom parlamentu u Strasbourgu kada je Plenković s eurozastupnicima podijelio neke »praktične« probleme koji bi se, smatra, pojavili u slučaju da cijela EU bude jedna izborna jedinica.

– U mojoj zemlji proračun za jednu listu, za kampanju, iznosi 200 tisuća eura. Vaš kolega Nino, ako želi na izbore, ima 200 tisuća eura za cijelu kampanju. Kako bi onda vodio kampanju u Turku, Bragi, Palermu ili Burgasu? On to ne može i to je problem, objašnjavao je Plenković u kakvom bi se neravnopravnom položaju mogli naći kandidati iz manjih članica i iz država u kojima su limiti za potrošnju u kampanji relativno niski. Plenković nije sporio da bi se, uz malo »praktičnog razmišljanja«, moglo naći način da svi imaju jednaku šansu. Ali u ovoj fazi izrazio je rezerve prema transnacionalnim listama, ideji koju, primjerice, svesrdno podržava francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Stara pravila, novi igrači

»Kolega Nino«, kojeg je premijer spomenuo, apsolutno je za uvođenje transnacionalnih lista za europske izbore. Riječ je o eurozastupniku Ivanu Jakovčiću čija je grupacija ALDE u većini također podržala taj prijedlog.

– Argument gospodina Plenkovića dijelom stoji jer je mogućnost financiranja kampanje na transnacionalnim listama kompliciranija za male zemlje. Ali, ako je zajednička lista, onda valjda postoji i mogućnost zajedničkog financiranja, kaže Jakovčić.

Nije ga začudilo da ga je Plenković spomenuo.

– Ja bih, lako moguće, bio završio na transnacionalnoj listi ALDE-a, takve sam signale dobivao. Jer me poznaju i u Sloveniji, Italiji, Austriji, i naravno da sam ALDE-u zanimljiv, ističe Jakovčić. Za njega je, međutim, stav pučana nevjerojatan jer, veli, među njima »imamo uvjerene eurofederaliste koji su zdušno za snaženje EU-a i jedinstveniju Europsku uniju«.

Male su, dakle, šanse da ćemo već sljedeće godine na izborima za Europski parlament biti (i) u jednoj, zajedničkoj izbornoj jedinici s ostalim članicama. Izbori će se, po svemu sudeći, održati po već poznatim pravilima, ali – možda – s novim igračima. Hoće li među njima biti i ujedinjeni liberali, tzv. Amsterdamska koalicija, neformalni savez koji čine GLAS, Pametno i IDS? Jakovčić na to pitanje još ne daje konkretan odgovor, napominjući da bi se to moglo znati za otprilike dva mjeseca te da će o tome odlučiti vodstva spomenutih stranaka.