Nakon nekih sat i pol vremena lagane plovidbe, na samom ulazu u Plominski kanal pojavio se brod napunjen nizom specijalnih kontejnera u kojima se nalazio maksimalno selektirani otpad sa šireg riječkog područja.

Nakon neuspjeha sa županijskim centrima za gospodarenje otpadom, kako ih se službeno nazivalo, pristupilo se sasvim drugačijoj, na svu sreću i znatno efikasnijoj organizaciji eliminiranja otpada koji današnja civilizacija nemilice proizvodi. Rješenje za Primorsko-goransku i Istarsku županiju pronađeno je u – spalionici otpada.

Točnije sustavu koji je izgrađen neposredno uz TE Plomin kako bi upravo otpad bio jedan od energenata kojim se pokreće ta termoelektrana, iznimno važna u izazovima sve naglašenije potražnje za električnom energijom.

Ne samo zbog porasta broja uređaja pokretanih električnom energijom, nego i zbog planiranog prelaska automobila na električnu energiju, »struja« je postala važna ne »samo« zbog svjetla, kuhanja, grijanja ili hlađenja, nego i zbog cjelokupne prometne dinamike. Srećom, značilo je to i konačno razbijanje sasvim nelogičnih prikupljališta otpada označenih kraticom ŽCGO.

Hrvatska stvarnost

Iako bi to bila željena situacija, optimalna i u nizu sličnih postrojenja sasvim dokazana, priča o »spalionicama« na žalost nije dio hrvatske stvarnosti.

Uporno odbijanje mogućnosti da se selekcijom otpada dolazi do energije dovelo je do formiranja navedenih centara s kojima nikako do efikasnog zbrinjavanja otpada.

Štoviše, Marišćina, koja od prvog dana kad je informacija o njezinoj izgradnji ugledala svjetlo dana nije prestala izazivati bezbrojne prijepore, nedavno je planula i izazvala poveću dozu straha u okolnim mjestima, dok je famozni Kaštijun, smetlišni koncentrat otpada Istarske županije lociran na vjerojatno jednom od za tako nešto najnepriličnijih mjesta na svijetu, u cijelosti otkazao poslušnost.

Nakon što je nedavno bio izvan stroja na desetak dana, u sam osvit najvažnijeg dijela turističke sezone, kad se u Istri ukupno nalazi i do 350 tisuća ljudi, Kaštijun je proizveo kvar koji bi se mogao otklanjati do početka kolovoza.

Drugim riječima famozno koncentriranje otpada na jednom od najljepših mjesta južne Istre, svega koji kilometar od Medulina, uvijek u Top5 turistički najdohodovnijih mjesta Hrvatske, i prolaza prema najjužnijem rtu Istre, biseru prirode Kamenjaku, događat će se do otklanjanja kvara na mjestima oko Kaštijuna.

Ako narod ne »poludi« pa svojim tijelima zaustavi dovoženje otpada u »riknuti« Kaštijun.

Iako priča o spalionici otpada u Plomin Luci djeluje, za hrvatske prilike i općeniti mentalni sklop promišljanja o »smeću«, poput SF-a, o njoj inicijalno itekako razmatra HEP i to kroz ideju o oživljavanju Plomina 1.

Kako je poznato, u Plomin Luci nalaze se dva bloka – A ili TE Plomin 1 te B ili TE Plomin 2. Manji, A blok prestao je s radom 2017. godine.

Da bi mogao nastaviti s radom, TE Plomin 1 mora ispuniti niz uvjeta koje je HEP itekako analizirao. U dijelu te analize iznose se stavovi koji su i više nego prihvatljivi široj zajednici.

»Uzimajući u obzir ciljeve EU-a vezane za zaštitu klime, povećanje udjela obnovljivih izvora u potrošnji energije, povećanje energetske učinkovitosti te zaštite okoliša općenito, prije donošenja investicijske odluke o revitalizaciji TE Plomin 1, planiraju se provesti dodatne analize, kako bi se u potpunosti osiguralo da revitalizacija bude ekonomski isplativa, tehnički izvediva te da zadovoljava sve zahtjeve zaštite okoliša.

U analizama će se razmatrati mogućnosti zamjene ugljena alternativnim gorivima« ističu u HEP-u. Vrlo je brzo postalo jasno kako je jedno od mogućih alternativnih goriva – bio otpad.

Povod je bio u informaciji iz travnja prošle godine prema kojoj je HEP odabrao tvrtku za izradu studije o korištenju biomase i otpada čime bi se pokrenulo TE Plomin 1.

Riječ je o tvrtkama Kemokop iz Dugog Sela te VPC GmbH i Goduni International Advisory. Priča o spalionici otpada kao proizvođaču energije je na taj način dobila dodatni pogon koji nužno i nije bio tako odbojan čak ni ekolozima.

A da bismo spoznali kakav je stav lokalnog stanovništva po pitanju pretvaranja »starog« Plomina u spalionicu otpada, otputili smo se u Plomin Luku.

Iako je riječ o jako dobro popunjenoj ribarskoj luci kao i mjestu gdje je nekad poslovao jako dobar restoran, golemi dimnjak TE2 uvijek izaziva određenu zebnju.

Dvolični smo dakako, kao i cjelokupna današnja civilizacija. Grozimo se dimnjaka, a bez industrije i energije teško da možemo preživjeti.

Izmjene planova

– Po pitanju teme o kojoj pišete stoji sve ono što sam u nekoliko svojih kraćih javnih osvrta već rekao. A to je činjenica da u Općini Kršan za vrijeme mojega mandata koji je, kako je poznato, počeo lani u lipnju, ali niti prije, od strane HEP-a nije zaprimljena niti jedna inicijativa, pismo namjere, dopis, obavijest ili slično što bi bilo na tragu promjene načina i tehnologije sadašnjeg rada TE Plomin 2.

Shvaćam da je tema zbrinjavanja otpada aktualizirana zbog novog kvara ŽCGO Kaštijun kao i provedenim postupkom HEP-a za nabavku izrade Studije, ali ako temu sagledamo realno, i ako se ide u kako vi kažete spalionicu otpada – što je inače pogrešan termin – proći će godine i godine, možda i desetljeće dok se tako nešto realizira.

Uzmete li u obzir za to potrebne izmjene prostornih planova županijske i lokalne razine, izrade studije utjecaja na okoliš, projektno tehničke dokumentacije, građevinskih dozvola do same izgradnje, uključujući i izgradnju. HEP je javni naručitelj, samim time i obveznik Zakona o javnoj nabavi i ostalih propisa, sve su to postupci što traju doslovno godinama…

Tema je previše kompleksna da bi joj se pristupalo paušalno i bez imanja svih činjenica, koje sada ne postoje, ili nisu poznate javnosti, dok su možda poznate samo HEP-u. Stoga su oni, a ne mi čelnici jedinica lokalne samouprave prava adresa koja možda zna odgovor na pitanje koje je opet aktualizirano.

Odgovor je to Romana Carića, općinskog načelnika Kršana na čijem se teritoriju nalazi TE Plomin. Bez podizanja tenzija i s pozivanjem na propisanu proceduru, uostalom Carić je pravnik tako da mu vladanje tom terminologijom nije ni najmanje strano, najbolji je pravac u rješavanju tako ozbiljne problematike kao što je energetska budućnost Hrvatske o čemu skrbi i općina na čijem je čelu.

Pokušaj razgovora s mještanima Plomin Luke baš i nije davao rezultata. Mogućnost izgradnje spalionice, stječe se utisak, ni najmanje ih ne zabrinjava.

Uostalom, elektrana je na tom mjestu izgrađena prije više od pola stoljeća, 1969. godine, a da se priča neće mijenjati, unatoč tome što je proizvodnja ugljena, a ona je bila povod izgradnje TE 1, na labinsko-raškom prostoru prestala krajem prošlog tisućljeća, točno 2000. godine otvoren veći i moćniji TE2.

Na neki način došlo je i do suživota naizgled nemogućeg – proizvodnje hrane, jaka je tu ribarska flota, i turizma s termoelektranom.

Iako je Plomin Luka prepuna praznih poslovnih prostora što ukazuje kako je nekad život na tom mjestu bio znatno pojavniji, ne nedostaje apartmana, turista kao ni nove izgradnje vrlo privlačnih, modenih turističkih vila.

Turisti iz Njemačke, iz Vestfalije, love ribu, dok je po prvi put iz slovenske Škofije Loke u Plomin Luku došla mlada obitelj s malim djetetom koji su boravkom na tom, pomalo kataklizmičkom mjestu, također – jako zadovoljni.

Pokušaj da na razgovor privolimo neke od domaćih stanovnika su propadali, ali srećom nedaleko Plomin Luke, u Vozilićima je Valter Kvalić, iskusni kapetan duge plovidbe, enigmat, erudit, ali i jedan od prvih načelnika Općine Kršan.

– Iako postoji kod nekih naših stanovnika, ili onih iz susjednih gradova i općina, iluzija kako će TE Plomin kad-tad prestati s radom, sve ovo što se događa govori sasvim suprotno – energija nam je sve potrebnija tako da mislim, s čime se na kraju krajeva i slažem, da je elektrani ovdje kod nas i mjesto. Ima općina od svega toga i koristi, a moram priznati i to da smo itekako saživljeni s elektranom i život naprosto ide nekim svojim smjerom unatoč visokom dimnjaku u našem susjedstvu, naglašava Kvalić.

Društveni standard

Potvrđuje njegove riječi i nedavno izgrađena šetnica koja ide sjevernom stranom Plominskog kanala. Nalaze se uz nju i lijepe plaže, a krajnji joj je cilj dosegnuti trajektno pristanište Brestova koje se također nalazi na teritoriju općine Kršan.

– Na tom dijelu obale ima predivnih manjih plaža do kojih se sada može doći samo morskim putem. Kršan se jako dobro razvija u turističkom smislu, a recimo ovaj pravac, od Vozilića prema Šušnjevici ima tridesetak mjesta namijenjenih boravku turista.

Ponavljam, proizvodnja energije i sve ostalo što imamo na našem području je u sasvim dobrom suživotu, a ako se udovolji svim pozitivnim propisima, proizvoditi energiju iz otpada – pa poznato je to i iz nekih od najrazvijenijh država Europe – može i ovdje. Ponavljam – prema najstrožim propisima o sigurnosti i emisiji štetnih tvari, baš onako kako se to radilo i prigodom izgradnje TE Plomin 2, pojašnjava nam Kvalić.

Općina Kršan je inače teritorijalno druga najveća u Istri. Nastanjuje je nešto više od tri tisuće stanovnika, a posjeduje i 13 kilometara atraktivne, još uvijek netaknute obale. Bioraznolikost područja je iznimna, a kako se čini i sam standard stanovnika. Uostalom, poznato je da TE Plomin izdvaja rentu od koje se sasvim uspješno pomaže i društveni standard u najrazličitijem smislu.

Nefunkcioniranje županijskih smetlišta, velika energetska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, ali i planirano zaokretanje prometne dinamike na električnu energiju – od 2035. godine više se u Europi neće proizvoditi automobili na fosilna goriva.

Pokretat će ih isključivo elektromotori, a svim će se pozitivnim propisima inzistirati na električnoj energiji proizvedenoj iz obnovljivih izvora energije.

Kad je spaljivanje otpada u pitanju, nije da je baš riječ o tom pojmu, ali jeste da smo po pitanju sve većih količina novog otpada jako revnosni.

Probajte uostalom jednom napraviti analizu onog što odnosite prema odlagalištima otpada pa ćete vrlo brzo uvidjeti kako se nalazimo zapravo u – civilizaciji smeća koje u ekstremno velikoj mjeri dolazi od ambalaže.

Nitko baš ne želi odlagališta otpada kao ni njihove spalionice na svom području, ali bez njih ova cilvilizacija naprosto ne može.

Stoga, da, bilo bi možda najučinkovitije da se iz istarskih pravaca otpad do spalionice u Plominu dovozi cestovnim pravcima, iz riječkog područja morem. Bilo bi to u svakom smislu najpovoljnije i najučinkovitije.

K tome, bilo bi i najkorisnije jer otpada danas ne manjka, ali od njega se ne proizvodi energija. I zato da, nakon nekih sat i pol plovidbe, brod s posebno »spakiranim« otpadom doplovio je do ulaska u Plominski zaljev.

Nedugo nakon toga, njegovu su »robu« preuzele transportne trake i ostatke civilizacije smeća poslale u spalionicu gdje je od njih nastala prijeko potrebna energija.

Dvolični kakvi jesmo, prosvjedujemo protiv zagađivača, ne shvaćajući da smo to baš mi – svi. Koji bez struje ne možemo. Mi, pripadnici civilizacije smeća.

Vijek trajanja Plomina 2 do 2040. godine

Plomin 2 energiju proizvodi izgaranjem ugljena koji brodovima manjeg kapaciteta dolazi iz uvoza. U pravilu je jako dobre kvalitete i u cijelosti je sadržajem usklađen s ekološkim propisima.

Mada, nedavna klimatska konferencija Glasgowu vrlo se strogo postavila prema korištenju ugljena tako da je pitanje hoće li i Plomin 2 smjeti raditi do 2040. godine do kada joj je zakonski vijek trajanja. Hoće li nam se zapravo baš izgaranje otpada pokazati kao spasonosni put do prijeko potrebne energije.

Termička obrada otpada

Spaljivanje je proces obrade otpada koji uključuje izgaranje organskih tvari u otpadnim materijalima. Spaljivanje i drugi visoko-temperaturni tretmani za obradu otpada nazivaju se »termička obrada«.

Spalionice smanjuju volumen otpada za 95 posto što znači da se zamjenom odlaganja otpada sa spaljivanjem drastično smanjuje potreban volumen za odlaganje otpada.

Kopenhaški Copenhill primjer za Plomin

​Copenhill, jedna od najpoznatijih spalionica – energana nalazi se u središtu Kopenhagena. Godišnje 440 tisuća tona otpada pretvara u energiju.

U spalionici se obrađuje otpad koji proizvodi oko 600 tisuća stanovnika, dok Istarska i Primorsko-goranska županija imaju oko pola milijuna stanovnika.

Istina, kroz nekoliko toplijih mjeseci u godini uvećane za stotine tisuća turista tako da je upravo primjer Copenhilla najbolji za usporedbu s područjem koje bi trebao zbrinjavati Plomin.

Bečka spalionica Spittelau i korisna i lijepa

Nama najbliža i često spominjana bečka spalionica otpada Spittelau ne samo da je korisna, ona je i – lijepa. Osmislio ju je čuveni umjetnik, ali i ekološki aktivist Friedensreich Hundertwasser.

Sagrađena između 1971. godine, a nakon požara 1987. godine temeljito je obnovljena. Nanovo je otvorena 1992. godine godišnje prerađuje 250 tisuća tona otpada i opskrbljuje toplinom 60 tisuća kućanstava.