ZAGREB – Vlada je lani bolnicama iz državnog proračuna uplatila ukupno 4,19 milijardi kuna kao pomoć za plaćanje dugova veledrogerijama za lijekove, a taj dug je na kraju prošle godine u odnosu na njezin početak, bio tek 1,2 milijarde kuna manji. Dakle, preostale gotovo tri milijarde kuna bile su nužne da bi se sustav koji i proizvodi dugove uopće održao na nogama.

Bolnice su u prošlu godinu ušle s ukupnim dugom veledrogerijama u iznosu od 3,87 milijarde kuna, krajem ožujka taj je dug narastao na čak 4,48 milijardi kuna i Vlada je nakon toga donijela nekoliko odluka o intervencijama iz proračuna i dug se počeo smanjivati, ali ne jednakim tempom kojim je pristizao novac za sanaciju.

Do kraja godine dug je smanjen na 2,66 milijardi kuna, što ipak izgleda bolje od dugovanja s kojim su bolnice ušle u prošlu godinu ili onoga koji su dosegnule krajem ožujka. Bio je to najmanji iznos duga u prošloj godini, ali to ne čudi s obzirom na to da je baš u tom mjesecu bolnicama stigla i posljednja financijska injekcija iz proračuna u iznosu od 780 milijuna kuna.

Već u siječnju ove godine dug je ponovo, prema podacima iz udruženje veledrogerija, narastao i to za više od 274 milijuna kuna. Dokaz je to da bez dodatnih uplata iz proračuna dug bolnica veledrogerijama za lijekove i medicinski materijal sve ubrzanije raste.

HZZO i ljekarne

Tako je bilo i godinu dana ranije, odnosno u 2020. godini, kada je država iz proračuna za pomoć bolnicama u plaćanju lijekova ukupno odobrila 2,24 milijarde kuna, a dug je na kraju godine bio čak i veći nego na početku te godine i to za 750 milijuna kuna. Nastavak takvog trenda u prošloj godini značio je još više novca iz državnog proračuna, kako bi se dug uopće držao ispod tri milijarde kuna.
U dvije pandemijske godine država je bolnicama samo za plaćanje dugova za lijekove i ostali medicinski materijal uplatila dodatno 6,43 milijarde kuna, a dug je na kraju prošlog mjeseca bio tek 190 milijuna kuna manji nego na početku tog razdoblje.

Tako je Hrvatska u pandemijsku 2020. godinu ušla s dugom bolnica za lijekove i medicinski materijal u iznosu od 3,12 milijardi kuna, a na kraju siječnja ove godine bio je 2,93 milijarde kuna.

Dakle, sav sanacijski novac u posljednje dvije godine nije pomogao da bolnice pod kontrolu stave dug veledrogerijama, nego ga je tek uspijevao održavati na istoj razini na kojoj se ušlo u to razdoblje.

No, uz dug veledrogerijama, država ima, i to preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, i dug prema ljekarnama koji je, prema podacima udruga pri HGK, na kraju prošlog mjeseca iznosio više od 1,5 milijardi kuna i taj je dug za 342 milijuna veći od onoga s kojim se ušlo u 2021. godinu, a država je i HZZO-u odobravala dodatni novac za plaćanje lijekova i to u iznosu od 700 milijuna kuna.

Dug HZZO prema ljekarnama, prije dvije godine, odnosno na prijelazu iz 2019. u 2020 godinu bio je manji od 780 milijuna kuna, odnosno bio je upola manji nego na kraju siječnja ove godine.

Konačni izračun

Na ulasku u pandemijsku 2020. godinu država je veledrogerijama i ljekarnama za lijekove i medicinski materijal dugovala ukupno 3,9 milijardi kuna, a na kraju siječnja ove godine taj je dug bio nešto manji od 4,57 milijardi kuna, dakle prorastao je za više od 600 milijuna kuna, i to uz uplatu dodatnih 7,14 milijardi kuna iz proračuna kroz nekoliko sanacija tih dugovanja.

Vlada je to cijelo vrijeme najavljivala i reformu zdravstva, no ona se nije dogodila. Nedavno je na Vladi donesena i odluka da se napravi registar svih medicinskih potrepština što ih bolnice imaju, ali dok ta inventura ne bude završena, dugovi će bez intervencije države nastaviti rasti.

Stanje duga pokazuje da hrvatske bolnice i HZZO bez pomoći države nisu u stanju ni podmiriti stari dug, niti nabavljati nužne lijekove i medicinski materijal.

Ako želi očuvati svoje javno zdravstvo i dosadašnja prava pacijenata, bez povećanja participacije ili doprinosa, Hrvatska mora priznati da je to nemoguće bez dodatnog novca iz proračuna i pretvoriti dosadašnje intervencije u redovito poslovanje.

No, netko bi prije toga ipak trebao jasno reći koliko je tog dodatnog novca potrebno za normalno funkcioniranje sustava, a to je opet nemoguće dok se jasno ne kaže kako se dosad poslovalo.