ZAGREB – Ministarstvo poljoprivrede, čini se, namjerava zakonski još jače zaštititi poljoprivredne proizvođače u Hrvatskoj koji su često žrtve nepoštene trgovačke prakse, pa su tako u javnu raspravu uputili prijedlog izmjena zakona o zabrani nepoštene trgovačke prakse u opskrbi hranom.

Zakon koji regulira to područje Hrvatska je dobila u prosincu 2017. godine, ali je njegova primjena počela u ožujku 2018. godine, a u međuvremenu su Europski parlament i Vijeće 17. travnja 2019. donijeli Direktivu o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima koju bi sve članice trebale implementirati u nacionalna zakonodavstva do studenoga sljedeće godine.

Tako resorno ministarstvo svojim najnovijim prijedlogom i nadogradnjom zakona dodatno pokušava zaštititi proizvođače od nepoštene trgovačke prakse. Pri tome su se potrudili preciznije definirati situacije kad se proizvod u trgovinama prodaje ispod nabavne cijene, ali su precizirali i koliko se najniže može spustiti cijena posebno osjetljivih tržišnih proizvoda, poput mlijeka i mliječnih proizvoda, svježeg telećeg, goveđeg, svinjskog i mesa peradi, svježeg voća i povrća, brašna i kruha, šećera i biljnih ulja u prehrani.

Akcija i reakcija

Proizvodi su to koji se u Hrvatskoj, posebice u trgovinama maloprodajnih lanaca u stranom vlasništvu, i to posebice kad su mlijeko i meso u pitanju, često prodaju ispod nabavnih cijena. Najčešće je riječ o uvozu iz zemalja iz kojih ti lanci dolaze, a domaći im proizvođači svojom cijenom teško mogu konkurirati. Nedavno je u razgovoru za naš list, odgovarajući na pitanje o cijenama mlijeka koje su nerijetko gotovo upola niže od domaćih, ministrica poljoprivrede Marija Vučković otkrila da je ministarstvo prikupilo cijene po kojima se mlijeko prodaje u trgovinama u članicama Europske unije i da nigdje nisu uočene tako niske cijene kao u Hrvatskoj. Najavila je tada ministrica i da će doći do primjene zakona o zabrani nepoštene trgovačke prakse.

U zakonu se, što je bilo i dosad, zabranjuje prodaja prehrambenih proizvoda ispod nabavne cijene i kazne koje prijete tvrtkama mogu narasti i do pet milijuna kuna. Nabavna cijena definira se kao cijena po kojoj dobavljač kupuje poljoprivredni ili prehrambeni proizvod, umanjena za sve rabate ili popuste iskazane isključivo na računu, te uvećana za zavisne troškove koji su vezani za nabavu tog proizvoda. Zavisni troškovi u pravilu uključuju troškove prijevoza, osiguranja, špedicije i carine.

No, mijenja se definicija trgovca koji svoju značajnu pregovaračku snagu može iskoristiti da bi proizvođača natjerao na takvu cijenu. Nekada su to bile tvrtke i s njima povezane tvrtke koje imaju u Hrvatskoj 50 milijuna kuna godišnjeg prihoda. No, sada se ta granica smanjuje na 15 milijuna kuna, ali u računicu ulaze i prihodi koje ti trgovci imaju na svjetskom tržištu. Tako će se obuhvatiti sve tvrtke koje pojedini lanci imaju i koje otkupljuju proizvode od poljoprivrednika.

Posebnu su zaštitu dobili mlijeko, meso, voće, povrće, kruh i brašno. Zakonom je definirano koliko se nisko može spustiti cijena tih proizvoda, te količina proizvoda jednog proizvođača koja može završiti na akciji.

Prodaja čitavog uroda

Krajnja cijena je definirana kao cijena koja mora biti barem deset posto veća od nabavne. Cijenu posebno osjetljivih proizvoda poput mesa i mlijeka može se po novom zakonu snižavati do 34 posto, u protivnom radi se o nepoštenoj trgovačkoj praksi za koju tvrtka može platiti i do tri i pol milijuna kuna kazne.

Uz to je nepoštena trgovačka praksa i prodaja na akciji više od 25 posto proizvoda jednog proizvođača. Time se očito želi onemogućiti trgovce da sve količine mlijeka ili mesa, voća ili povrća koje su nabavili po ugovoru od nekog proizvođača prodaju po akcijskim cijenama. Nije se rijetko događalo da proizvođači cijeli urod prodaju trgovcu koji ga u startu želi staviti na akciju i na ovaj način Ministarstvo poljoprivrede nastoji spriječiti trgovce da svoj dominantan položaj tako koriste.

I u obrazloženju zakona ističu da se nepoštene trgovačke prakse pojavljuju kao jedna od posljedica nejednake gospodarske snage dionika u lancu opskrbe hranom, te da one najviše pogađaju poljoprivrednike, male i srednje tvrtke kao najslabiju kariku u lancu, ali i mala i srednja poduzeća u preradi. Nadaju se da će ovom nadogradnjom zakona i to u skladu s odredbama Direktive utjecati na »ispravljanje postojećih poremećaja koji su poprimili formu uobičajenog poslovnog ponašanja«.