ZAGREB – Istraga USKOK-a, ali i interne istrage pokrenute u Ini, trebale bi pokazati kako je pred očima cijele Ine, ali i mađarskog MOL-a i hrvatske Vlade koji su vlasnici 94 posto dionica te kompanije, Damir Škugor, direktor četvrte razine odgovornosti, uspijevao dvije godine osigurati prodaju plina po fiksnim cijenama privatnoj tvrtki, koja je taj plin prodavala po tržišnim cijenama, što je u određenim razdobljima donosilo deseterostruku zaradu. Možda u Ini, MOL-u i Vladi ništa nisu znali jer je cijena plina u posljednjih godinu i pol toliko rasla da im zarada od dijela koji je završio u privatnom poduzeću nije nedostajala, odnosno nisu je uspjeli ni primijetiti. No, čak i u poslu koji je donosio nezamislive profite netko bi morao primijetiti da mu u godinu i pol nedostaje za hrvatske prilike velika zarada od 800 milijuna kuna. Posebice su se alarmi morali upaliti krajem 2021. godine, kad je bilo jasno da i hrvatskim kućanstvima i poduzećima prijeti povećanje cijena plina, a kako bi to spriječila, Vlada je mjesecima bistrila mjere s kojima je u javnost izašla krajem siječnja i početkom veljače. Država je na ublažavanje poskupljenja trošila milijarde, gurnula je HEP u kredite vrijedne stotine milijuna eura, dok je zaradu od plina s hrvatskih polja pokupila privatna tvrtka s jednim zaposlenim. Uz to, skuplji energenti ugrožavali su drugu stratešku granu, proizvodnju hrane.

Subvencije građanima

Ako dotad u Vladi nisu pretjerano vodili računa o tome kako Ina, tvrtka kojoj su vlasnici 44,8 posto dionica, stoji u poslovanju s plinom, tada su se trebali pozabaviti i time, jer se država krajem prošle godine spremala dati milijarde kuna iz proračuna za zauzdavanje cijena električne energije i plina. Ograničeno poskupljenje struje, manje od onoga što je zahtijevalo tržište, palo je uglavnom na teret HEP-a, što se i očekivalo od državne tvrtke. No, to što je suvlasnik u kompaniji koja proizvodi plin, Vladi nije pomoglo i samo je na subvencije za račune plina građanima i poduzetnicima odvojila 1,2 milijarde kuna. PDV na plin snižen je na pet posto, plin je ušao i u podjelu socijalnih vaučera i tako je Vlada povećanje cijena plina zaustavila na 20 posto, umjesto da ono već od 1. travnja bude 80 posto. Kako bi tog energenta bilo dovoljno za ogrjevnu sezonu, HEP se zadužio i po nalogu Vlade puni skladište prirodnog plina Okoli po tržišnim cijenama, dok se Inin plin proizveden iz bušotina u Hrvatskoj prodaje privatnoj tvrtki i po deset puta nižoj cijeni.

Uz to, 200 milijuna kuna država je morala osigurati i za subvencije poljoprivrednicima za kupnju umjetnog gnojiva jer su cijene tog proizvoda porasle, opet zbog rasta cijena plina koji je glavna sirovina za proizvodnju umjetnog gnojiva. No, strateška grana kakva jest proizvodnja hrane nije mogla do kraja biti prepuštena tržištu.

Kutinska Petrokemija koja proizvodi umjetno gnojivo nije uspijevala dobiti povoljnije cijene kako bi se bar tako osigurala nesmetana proizvodnja gnojiva, a time i žetva. Petrokemiji nije pomoglo ni to što je veliki potrošač na koji otpada 15 posto sve potrošnje plina u Hrvatskoj.

Kutina,07.05.2010 (novosti) – Petrokemija, uz reportazu D.Jozic
foto Davor Kovacevic
novosti

Traže rješenje

U toj kompaniji i sada pokušavaju pronaći rješenje kako se nositi sa situacijom u kojoj je cijena prirodnog plina prešla 300 eura po MWh. Za to vrijeme privatna tvrtka s jednim zaposlenim imala je fiksni ugovor po kojem plin kupuje po cijeni od 20 eura po MWh. Koliki bi problem nemogućnost Petrokemije da kupi plin ili da ga nabavi po povoljnim cijenama mogla donijeti za cijelu državu, najbolje govori činjenica da su proizvođači diljem Europe proteklih tjedan dana najavljivali obustavu ili smanjenje proizvodnje amonijaka koji je ključan za proizvodnju umjetnog gnojiva. Proizvodnju je smanjio čak i norveški proizvođač gnojiva Yara, iako je ta država najveći proizvođač plina u Europi.

Hoće li možda slično učiniti i Petrokemija, pitali smo u toj kompaniji, a oni su nam odgovorili da su »trenutno u pregovorima oko iznalaženja rješenja situacije u kojoj je cijena prirodnog plina prešla 300 €/MWh« pa u ovom trenutku ne mogu davati izjave.

Na isti upit iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju da će »prema dosadašnjim kontaktima s tvrtkom Petrokemija ugovorene količine mineralnih gnojiva biti osigurane i isporučene kupcima« te da provode aktivnosti optimizacije proizvodnje kako bi zadovoljili svoje obveze na prioritetnim tržištima. Napominju i da se dio dobavljača mineralnih gnojiva u potrazi za jeftinijom robom okreću i nekim novim tržištima na kojima su cijene, unatoč troškovima transporta, nešto niže od ovih u Europi, te da je za očekivati da će se dio potrebnih količina mineralnih gnojiva nadoknaditi iz uvoza s udaljenih tržišta te da će za sjetvu biti dovoljno gnojiva po konkurentnim cijenama.

Podsjećaju i na to da Vlada provodi Program potpore male vrijednosti poljoprivrednicima za nabavu mineralnog gnojiva vrijedan 200 milijuna kuna, koji poljoprivrednicima omogućava financijsku nadoknadu zbog povećanja troškova proizvodnje nastalih porastom cijene mineralnih gnojiva. Do sada je iz Programa, pojašnjavaju u Ministarstvu poljoprivrede, obrađeno i isplaćeno 27.489 zahtjeva za potporom, a poručuju da će nastaviti s različitim mjerama u skladu s mogućnostima iz Državnog proračuna i europskih poljoprivrednih fondova.