"Ovo je velika tragedija. Do zadnjeg trenutka smo se nadali da to nisu njene kosti, da je možda živa. Iako je sve govorilo drugačije. Nada se ugasila. Ne znam što reći, što je gore. Živjeti u neznanju stračkom nade, ili dobiti ovakvu vijest, riješiti se sumnji. Bila je divna osoba. Tragedija je ovo velika, jedan mladi život je ugašen", kazala je učenica Antonija Knežević
DRNIŠ Potvrda da je na kaminskom parkiralištu kod Josipdola pronađeno tijelo nestale maloljetne Antonije Bilić zavila je drniški kraj u crno.
Tuga i bol miješaju se s osjećajem olakšanja jer je nakon 17 mjeseci neizvjesnosti i iščekivanja vijesti o sudbini mlade djevojke okončana agonija obitelji Bilić.
U Srednjoj školi ‘Ivan Meštrović’ u Drnišu, koju je pohađala i 17-godišnja Antonija Bilić, danas sve protječe u sjećanju na uvijek veselu djevojku čiji je život 7. lipnja 2011. nasilno prekinuo vozač kamiona Dragan Paravinja, nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora.
– Ovo je velika tragedija. Do zadnjeg trenutka smo se nadali da to nisu njene kosti, da je možda živa. Iako je sve govorilo drugačije. Nada se ugasila. Ne znam što reći, što je gore. Živjeti u neznanju stračkom nade, ili dobiti ovakvu vijest, riješiti se sumnji. Bila je divna osoba. Tragedija je ovo velika, jedan mladi život je ugašen – kazala je učenica Antonija Knežević dok je Franka Vukorepa dodala da joj je, na neki način, u boli koju osjećaju i drago što je njeno tijelo pronađeno. Jer, veli, ne može ni zamisliti kako bi bilo Antonijinim roditeljima da cijeli život ne znaju što se s njom dogodilo.
Drniška srednja škola oblijepljena je fotografijama Antonije Bilić, a otvorena je i knjiga žalosti u koju se đaci upisuju. Svi je se sjećaju po optimizmu, i, kako govore, zaraznom osmijehu koji je širio veselje gdje god se pojavila.
Na dan nestanka, prije negoli će autostopirati na Čikolskom mostu u Drnišu kako bi došla do kuće u Kričkama te ušla u kamion Dragana Paravinje, Antonija Bilić bila je u školi. Umirovljena referentica za učenička pitanja Slavka Brakus jedna je od posljednjih ljudi koji su je vidjeli živu.
– Dolazila se interesirati za polaganje mature. Bila je vesela, razdragana. Srce mi je puno tuge, mislila sam cijelo ovo vrijeme na njenu majku, sestre, njihovu tragediju. Viđala sam joj majku. Živjela je u nadi da će se Antonija vratiti, a i ja sam se nadala – kazala je Slavka Brakus
Članovi obitelji Bilić, shrvani tugom, danas su u obiteljskoj kući u Kričkama. Posjetili su ih čelnici Grada Drniša, prijatelji, ljudi koji su im kroz proteklih godinu i pol dana pružali podršku u potrazi za Antonijom.
