Sjetite se samo našeg prvog videospota, Vrijeme s kraja sedamdesetih godina. Onako tipično pankerski, snimali smo ga na – smetlištu. S ostacima civilizacije koju smo tamo pronalazili. Tada, prije više od četiri desetljeća to mjesto, to pulsko smetlište, Kaštijun nije bilo poznato kao što je to danas. Ali kakvi smo i gdje, nažalost, idemo, govori nam jedan drugi podatak. Kad je Sklonište snimalo videospot, Kaštijun je bio 40 metara ispod morske razine. Znate gdje je danas? Brdo od 60 metara iznad mora! Kaštijun je narastao za stotinu metara! Jasno vam je onda – gdje idemo i što nas na tom putu čeka.

Govorio je tako Bruno Langer, glazbenik, ali i poprilično ostrašćeni političar, i na jedan jako dobar način opisao jednu od najvećih muka današnje civilizacije – zbrinjavanje otpada. Civilizacija smo koja proizvodi nevjerojatne količine najrazličitijeg otpada, tako da su trenutno sve poznate metode zbrinjavanja, recikliranja, pretvaranja u energiju i što sve već ne, nemoćne pred ekstremnim količinama svega što bacamo.

Znanje i iskustvo

Iako nije neka pretjerana iznimka, jer muke s otpadom karakteriziraju sve hrvatske regije odnosno županije, pulski Kaštijun je u neku ruku »najpopularniji« iz najmanje dva razloga: nalazi se u zoni sve agresivnijeg turizma koji želi osvajati i teritorij gdje se nalazi, a zbog tog istog turizma prisiljen je zbrinjavati dvostruke količine u odnosu na broj stalnih stanovnika Istre.

Problema je bezbroj, a pulska gradska vlast je u dovođenju Dražena Stilinovića na mjesto direktora željela problemu Kaštijuna pristupiti na jedan izrazito smireni, znanstveni način. Stilinović je, naime, iskusni stručnjak koji se s »waste managementom« susreće već godinama, a međunarodno iskustvo koje je prikupio radeći u Italiji i Sloveniji daje mu kredibilitet da jedan od najvećih pulskih i općenito istarskih problema proba postaviti na kvalitetniji način, na način koji neće užasavati javnost, prvenstveno pulsku. Konkretno, Stilinovića je u Kaštijun dovelo znanje i iskustvo, ne politička podobnost, što je jamstvo da će se danas nezavidna situacija promijeniti, kao i to da će svojim radom u Puli ukazati na moguća rješenja i u drugim županijskim centrima za zbrinjavanje otpada.

Prije dolaska u Pulu radili ste u Celju. Kako Slovenija pristupa problemu otpada. Poznato nam je kako je Ljubljana najzelenija prijestolnica Europe upravo stoga što u njoj jako malo otpada postaje – smeće?

– Republika Slovenija započela je postupke obrade i primarne selekcije otpada prije od Republike Hrvatske te se može reći da je u nekim područjima gospodarenja otpadom uistinu bolja. Posebno bih to istaknuo primjerice u selektivnom prikupljanju ili obradi biorazgradivog otpada, kao i u nizu drugih procesa iskorištavanja otpada.

Kvalitetno omatanje

Dolaskom u pulski Kaštijun zateklo vas je 18 tisuća tona baliranog otpada koji nije prošao planirani put spaljivanja? Je li najveći problem tog modaliteta zbrinjavanja niska kalorična vrijednost, točnije nemogućnost njegovog pretvaranja u gorivo?

– Trenutno se na lokaciji Županijskog centra gospodarenja otpadom Kaštijun nalazi oko 18.000 tona goriva iz otpada. U tijeku je otvoreni postupak javne nabave putem koje bi se zbrinulo 10.255 tona tog otpada. S druge strane, u pripremi je i novi postupak nabave putem kojeg bi se gorivo iz otpada plasiralo u rasutom obliku, tako da vjerujem kako će se taj zatečeni problem ubrzo krenuti rješavati.

Ono što je dodatni problem, plastični omotači tih bala se polako raspadaju. Moglo bi nakon zime uistinu doći da jako velike, zabrinjavajuće devastacije?

– Ne slažem se s takvim razmišljanjem. Smatramo da omatanje, odnosno plastična folija kojom se strojnim putem obavlja omatanje GIO-a, nije problem. Omatanje je kvalitetno i ne raspada se s obzirom na to da je broj omatanja veći kao što je i sama folija UV stabilna. Zbog svih tih karakteristika, držim da do devastacije neće doći.

Unatoč svim akcijama, količina otpada i dalje raste. Koliko je naprosto moguće s modalitetom zbrinjavanja otpada kakav je danas u Hrvatskoj očekivati normalan rad takvih županijskih odlagališta. Nije li se ipak pogriješilo u koncepciji?

– Smatram da su županijski odnosno regionalni centri danas jako važni za zbrinjavanje komunalnog otpada u Hrvatskoj. Glavno je da se njima daje mogućnost kvalitetnog rada u sklopu cjelovitog rješenja zbrinjavanja otpada, tako da je to pozitivan proces i za cijelu županiju.

Lokacija je (ne)bitna

Je li Kaštijun uopće dobra lokacija. Već je i kao gradsko odlagalište bio opterećen problemima, koliko je naprosto bilo pametno da se otpad cijele Istre slijeva u dvorište Pule, i to na vrlo atraktivnom zemljištu?

– Prema raspoloživim podacima, lokacija Županijskog centra gospodarenjem otpadom Kaštijun odabrana je s obzirom na količine otpada koje nastaju oko Pule u odnosu na ostatak Istarske županije, kao i na temelju vodozaštitne zone. ŽCGO Kaštijun je tu gdje je, stoga nema nikakvog smisla tražiti nove lokacije. K tome bilo kakav ŽCGO ako radi kvalitetno i sukladno propisima, može biti lociran na bilo kojoj lokaciji.

Je li makar dio rješenja u disperziji prikupljanja otpada njegovo stimulirano usmjeravanje prema recikliranju, na način kako se to danas radi s PET ambalažom?

– Odvojeno sakupljanje otpada je najvažniji segment zbrinjavanja otpada. Ako reciklaža funkcionira, onda je zbrinjavanje ostatka lakši problem. Za sada izdvojeno prikupljene frakcije miješanog komunalnog otpada, u što pripadaju plastika, papir, staklo i slični materijali, u zasebnim spremnicima ili kantama se ne naplaćuju za razliku od ostalog dijela miješanog komunalnog otpada, koji dolazi na obradu u ŽCGO Kaštijun, a koji se naplaćuje – te bi isto trebalo voditi prema većem selektivnom prikupljanju, samim time i recikliranju otpada.

Jedno od poprilično realnih rješenja, iako kod ekoloških aktivista nailazi na žestoke reakcije negodovanja, su spalionice. Proizvodimo otpad, a stalno tražimo nove izvore energije. Nije li onda optimalno rješenje u spajanju dvije komponente današnje civilizacije – one koja prepuna komocije stvara enormne količine otpada i one koja, vidimo da se i promet zakreće prema korištenju struje, ima sve veće i veće potrebe prema kWh-ima električne energije?

– Energane ili WtE, što je kratica koja dolazi od engleskog izraza »Waste to Energy«, postrojenja postoje u brojnim gradovima. Ono što je također važno, sve više i više se moderniziraju prema novim modelima zbrinjavanja otpada, kao i u skladu sa zahtjevima stanovništva.

Previše dezinformacija oko Kaštijuna

Pod velikim ste pritiskom javnosti, opterećuje li vas to? Otpad je iz mnogo razloga problem koji izazva veliku zabrinutost građana, ali tek kad se nađe na Kaštijunu. U fazi njegove »osobne proizvodnje« sasvim se drukčije, neodgovornije ponašamo? Kako to promijeniti?

– Što se tiče javnosti, osobno nisam opterećen i ne razmišljam o tom pritisku. Mislim da je dosad bilo dosta dezinformacija oko Kaštijuna, tako da to želim promijeniti. Želim naprosto jednostavno objasniti ljudima, građanima Pule što znači zbrinjavanje otpada i koje su nam danas sve opcije na raspolaganju kako bi se otpad kvalitetno zbrinuo.

Mandat vam je na četiri godine, potpuno ste izvan politike, što vam olakšava rad, ima li Pula snage transformirati problem Kaštijuna, naprosto tehnološki dovesti ga na viši nivo?

– Naravno da ima. Smatram da je Kaštijun već sada, zajedno s cijelom županijom, na jako visokom nivou. Moj je zadatak da unutar mandata poduzmem sve da dostigne još viši nivo, što je ujedno i moja najvažnija poruka građanima.