Govori se da su dosadašnjeg papu kosnuli antagonizmi među najvišim vatikanskim službenicima. Benedikt XVI. ih je istražio, ali nije ništa poduzeo da ih riješi jer novi papa mora uspostaviti novi sastav papinske kurije, tj. novi sastav papinskih ministarstava, zvanih kongregacije, kaže Hoško
RIJEKA S kojim zadacima će se suočiti papa Franjo, nasljednik pape emeritusa Benedikta XVI. na početku svoje papinske službe, koji bi mogli biti naglasci početka njegovog pontifikata? Pitali smo o tome crkvenog povjesničara dr. fra Emanuela Hoška, a kao franjevca naravno i o poruci koju sadrži izbor imena 266. poglavara Katoličke crkve. Kardinal Jorge Mario Bergoglio, dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa, zbog svog načina života nazivan »kardinal siromašnih«, prvi je rimski biskup koji je uzeo ime Franjo; u povijesti Crkve prvi je isusovac na Petrovoj katedri i prvi je papa iz Latinske Amerike, gdje danas živi najviše katolika.
– Mislim da se ne radi ni o franjevaštvu ni o isusovaštvu nego o nečemu što je puno značajnije. Papa se zapravo susreće sa svojim južnoameričkim teolozima oslobođenja i vrlo jasno im kaže da polako odlazi predsjednik Kube, Chavez je umro, SSSR se davno raspao, zapravo da je dosta priče da se samo revolucijom može promijeniti socijalna situacija. Socijalna situacija se može promijeniti prihvaćajući socijalni nauk Crkve, personaliziran u sv. Franji. Kardinal Bozanić je u Zagrebu osnovao Centar za socijalni nauk Crkve i ta se ustanova trudi ukazivati na kršćanska socijalna shvaćanja u ekonomiji, financijama i u samoj politici. No, nije pobudio veće zanimanje javnosti. Ne pokazuju zanimanje ni političari koji se češće deklariraju kao vjernici, analizira dr. Hoško.
Put sinodalnosti
Kaže da će na početku svog papinstva novi papa svjesno od svog prethodnika prihvatiti pitanja koja treba rješavati i način kako ih rješavati. O tom načinu kaže da će biti put sinodalnosti dvojice prethodnika, tj. okupljanja biskupa na osobite male koncile i s njima zajedno traženje izlaza iz zamršenih situacija. Od pitanja koja valja rješavati, dr. Hoško izdvaja da će najzanimljivija biti ona koja se odnose na nered u papinskoj kuriji, potom izdvaja zahtjevne zadaće evangelizacije u različitim krajevima svijeta, od sekularizirane Europe do drukčije Latinske Amerike ili Afrike.
Dr. Hoško upućuje da konklave nisu isključivo vrijeme izbora pape.
– Kardinali su prije biranja održali deset sastanaka, a održat će ih i nakon što su izabrali papu. Iznose se crkvena pitanja o kojima se govori, ali i ona o kojima još javnost ne raspravlja. Naravno, to više ne ide bez pape. On će biti informiran prvi i od njega se očekuje da prvi reagira na njih. Bio je to posao koji je posve iscrpio Benedikta XVI. Zato je sada umirovljeni papa, kaže dr. Hoško.
– Govori se da su dosadašnjeg papu kosnuli antagonizmi među najvišim vatikanskim službenicima. Benedikt XVI. ih je istražio, ali nije ništa poduzeo da ih riješi jer novi papa mora uspostaviti novi sastav papinske kurije, tj. novi sastav papinskih ministarstava, zvanih kongregacije. To je prvenstveno njegov posao. Još je Benedikt XVI. počeo graditi sustav da se ubuduće izbjegnu financijske nepravilnosti. Zadaća nije mala jer je financijska korupcija jedan od uzroka sadašnje svjetske gospodarske krize. Čišćenje u Vatikanu imat će simbolično značenje. Papa će nastupiti kao Isus koji je protjerao trgovce iz hrama, smatra naš sugovornik.
Govoreći o drugom skupu zadaća, zapravo o zahtjevima ovog vremena pred papom i Crkvom, dr. Hoško govori o pitanjima nove evangelizacije – »naviještanja evanđelja u naše vrijeme, osobito u zapadnoj Europi gdje Crkva odumire«. Podsjeća da je o tome prošle jeseni raspravljala opća sinoda, tj. skup biskupa u Rimu te da se »očekuje sinoda biskupa tranzicijskih zemalja gdje se je Crkva oslobodila ideološkog terorizma, ali nije uspjela predstaviti kršćanstvo kao alternativnu viziju života«.
Jasnije upute
– Biskupi i župnici očekuju jasnije upute o pristupu onima koji su udaljeni od Crkve. Očekuje se drukčija organizacija župe. Ona nije prvenstveno teritorijalna jedinica s pravnim sustavom koji čuva njezino održavanje, a ne vodi računa o njezinoj funkcionalnosti. Traži se i drukčiju sakramentalna politika, tj. nove uredbe o dijeljenju otajstava vjere, analizira dr. Hoško. Jednako tako smatra da će se novi papa morati suočiti i s osobitom crkvenom situacijom u Južnoj Americi i Africi.
– U Južnoj Americi je spontano odumrla tzv. teologija oslobođenja, ali je očita nesloga katolika. Možda je ondje danas najveći problem vezivanja vjerovanja u Isusa Krista s nekim drugim kršćanstvu stranim vjerovanjima. Zamjetni su još neki problemi i južnoamerički biskupi traže svoju sinodu o novoj evangelizaciji, kaže dr. Hoško, zaključujući da će bavljenje tim pitanjima papi, budući da dolazi iz latinoameričke Crkve i poznaje i ljude i prilike, biti puno lakše nego njegovim prethodnicima.
– Papa Benedikt XVI. je bio potakao afričke biskupe na dvije izvanredne sinode. Trebat će treća jer je zakazao stari misijski sustav po kojemu su zemlje kolonizatori slale misionare u kolonije svojih država. Pravno više nema kolonija, ali ih ima ekonomski i politički. Bivši kolonizatori ne šalju više ni misionare i afrička Crkva mora održavati sebe samu brinući se o zemljama gdje nema dovoljno svećenika, dodaje dr. Hoško.
