Gotovo dvije trećine starijih osoba koje potpišu ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju prethodno se ne informiraju o svojim pravima, niti o obvezama osobe koja će ih uzdržavati, a to otvara značajan prostor za zloupotrebe koje nerijetko vode do ekonomskog nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja starijih osoba.

Riječ je o dugogodišnjem problemu s kojim se niti jedna vlast ne želi uhvatiti ukoštac, a žrtve su prepuštene same sebi i sporom sudstvu na koje teško mogu računati.

Na problem koji traje desetljećima upozorila je prošli tjedan pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, zatraživši obavezno savjetovanje prije potpisivanja takvih ugovora.

Prema podacima koje iznosi, oko 63 posto starijih osoba koje potpišu takav ugovor nisu se upoznali sa svojim pravima prije nego su dali svoj potpis, a nakon što jednom potpišu ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju često su izložene zlouporabi.

Pravobraniteljica zato od vlade traži da kroz Zakon o obveznim odnosima uvede obavezu prethodnog savjetovanja obje ugovorne strane o učincima takvih ugovora, da se osnuje registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, i traži žurnost u sudskim postupcima koji se vode u ovim predmetima, jer zbog sporosti sudova mnogi umru prije sudske presude, ostajući i bez nekretnine i bez odgovarajuće skrbi.

Tisuće prevarenih

U Sindikatu umirovljenika Hrvatske, međutim, ne misle da će se tako riješiti problem tisuća prevarenih umirovljenika, i onih koji će to tek postati.

Rješenje je, tvrdi predsjednica Sindikata, Jasna A. Petrović, jedino u ukidanju instituta ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prema kojem davatelj usluge odmah postaje vlasnikom nekretnine starije osobe o kojoj će skrbiti, i jasnog reguliranja ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim se imovina stječe tek nakon smrti uzdržavane osobe.

– Nije to nešto jako komplicirano, već 12 godina upozoravamo na taj problem i tražimo da se stvari reguliraju kao što je to uobičajeno u zapadnim zemljama.

Europa ne poznaje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, to smo mi izmislili, a doživotno uzdržavanje u EU-u je jasno definirano.

U Nizozemskoj je to, na primjer, obaveza lokalnih socijalnih službi. One moraju napraviti predevaluaciju, razgovarati s obje strane i vidjeti je li im rješenje prihvatljivo, do detalja popisati obveze i nadzirati primjenu.

To je model koji tražimo, objašnjava Petrović. Nizozemski model kod nas, kaže, ne može proći jer nam je sustav socijalne skrbi slab i neefikasan, a s ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, kao posebnom vidu pljačke, država se ne želi obračunati.

– Ugovore o dosmrtnom uzdržavanju druge europske države ne poznaju. Obrazloženje koje dobijemo svake godine kad pišemo ministru tražeći ukidanje, uvijek je isto: svatko ima pravo, ako hoće, za kunu prodati svoj stan ili auto.

Dakle, zaključujemo da je riječ o mafijaškoj priči u koju su upetljane brojne profesije, od sudstva, preko javnih bilježnika, odvjetnika, socijalnih službi…

Mi doista mislimo da je tu riječ o interesnom lobiju, to je cijela mafijaška hobotnica, tvrdi Petrović.

Dok ona ne vidi nikakvog razloga da se takvi ugovori ne ukinu, vlasti tvrde da bi se oni ionako potpisivali.

»Pa neka se potpisuju, ali zašto bi država lihvaru držala lojtre dok krade? Očito je riječ o lobiju, nema razloga da se zadržava takav model«, optužuje predsjednica Sindikata umirovljenika.

Lešinarski biznis

Stanovi i kuće starijih osoba uz takvu labavu regulativu lak su plijen. Hrvatska je jedna od najstarijih nacija u Europi, a čak 89 posto starijih od 65 godina živi u vlastitom stanu.

– To je mamac, te nekretnine su na udici… To je predatorski lov, lešinarski biznis koji ova država podržava jer na taj način se zadovoljavaju neki interesi.

Stvar je samo političke volje i političkog lobija da se taj problem riješi, poručuje Petrović.

Način je, dodaje, samo jedan: ukinuti ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i jasno regulirati te kontrolirati oko 4.000 ugovora koliko ih se godišnje potpiše u Hrvatskoj.

Točan broj ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju nije poznat, no statistike MUP-a govore da se godišnje zabilježi više od 5,5 tisuća kaznenih djela protiv imovine osoba starijih od 60 godina.

Dio tog broja sigurno odlazi i na zloupotrebu ugovora o uzdržavanju starijih osoba.

Hrelja očekuje promjenu zakona idućih mjeseci

Saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja već dulje vremena kroz saborsku proceduru »gura« zakonske izmjene kojima bi se postiglo upravo ono što traže predstavnici umirovljenika.

Tvrdi da za njih ima političku podršku, a je li to tako, vidjet će se narednih mjeseci.

– Moj prijedlog zakona predviđa zabranu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a s obzirom na to da se stvorio određeni nekretninski biznis u Hrvatskoj, da se pri javnobolježničkoj komori vodi evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Ne kao javni očevidnik, već dostupan nadležnim organima, veli Hrelja. Tvrdi da ima političku potporu za svoj prijedlog, ali, dodaje, ima i otpora:

»Postoje strukture, i među zdravstvenim i socijalnim radnicima, i među odvjetnicima, i među ljudima koji su se intenzivno počeli baviti udomiteljstvom, koji su interesno umreženi i dosta je otpora zakonu.

Svatko ima kvazilobista u strukturama vlasti i onda to ide malo teže, ali generalno, potporu imam«, zaključuje. Novi bi zakon, očekuje, trebao biti donesen u narednih nekoliko mjeseci.