ZAGREB – Uz rat u Ukrajini koji je otežao izvoz pšenice iz te zemlje, ali i iz Rusije, posebice u zemlje Europske unije zbog uvedenih sankcija, ni vremenske prilike ne prinose sigurnosti opskrbe pšenicom jer se zbog suše očekuje slabiji urod u Zapadnoj Europi. Tako je talijanska udruga poljoprivrednika Coldiretti objavila da će urod biti 15 posto manji i da će ta država još više pojačati ovisnost o uvozu.

Nesigurnost opskrbe iz Rusije i Ukrajine te suše u Europi podigle su cijene pšenice na pariškoj i čikaškoj burzi početkom ovog tjedna, pa i na burzi u Argentini. Hoće li pšenice, ali i ostalih žitarica, biti dovoljno ili dijelovima svijeta prijeti glad i kolika će biti njezina cijena, pitanje je koje je, uz energente, trenutno u žiži svjetskih trgovaca, analitičara, ali i političara.

Slučaj za sebe

Hrvatska je, naravno, kao i u svemu, slučaj za sebe, pšenice će biti dovoljno, čak i dvostruko više od domaćih potreba, ali njezina cijena, otkriva Mato Brlošić, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, trenutačno pada. I u Hrvatskoj će, kaže Brlošić, urod biti oko 15 posto lošiji, ali pšenice će biti dovoljno i dvostruko više od hrvatskih potreba. Potvrđuje to i odgovor Ministarstva poljoprivrede u kojem se navodi da je pšenica zasijana na 160 tisuća hektara, te da to osigurava urod od milijun tona, a kad se podmire potrebe mlinarske industrije i sjemena, što je do 470 tisuća tona u godinu dana, Hrvatska će imati višak od oko pola milijuna tona pšenice.

Brlošić kaže da je to u sadašnjoj situaciji lijepo znati, ali da to onda znači i glavobolju, jer je cijena u Hrvatskoj počela padati.

– Otkupljivači proizvođačima već sada nude cijene za 15 do 20 lipa niže, što je pad od pet do deset posto. Cijena bi na kraju kod nas mogla, ovisno o kvaliteti, biti od dvije do dvije i pol kune za kilogram, dok će u Italiji biti od dvije i pol do tri kune. Oni koji jeftino kupe pšenicu u Hrvatskoj, lako će je prodati u izvozu, na kraju će najmanje dobiti onaj tko ju je proizveo, upozorava Brlošić. Upozorava na još jedan apsurd iz Hrvatske, oni koji su pšenicu kupili prošle godine za 1,20 ili 1,30 kuna, prodali su je ove godine za 2,65 kuna, a za novi urod nude 2,20 kuna.

Poljoprivrednicima je pak za ovogodišnju sjetvu, a svi su ih u strahu od nestašica poticali da zasiju više, gorivo bilo skuplje, mineralna gnojiva skuplja su čak tri do četiri puta, a rezervni dijelovi su poskupjeli za 50 posto. Ako pšenica ne bude barem dvije i pol kune, Brlošić procjenjuje da će svi dobro razmisliti hoće li je ponovo sijati.

No, to što njima cijena uroda već pada, ne znači da će u Hrvatskoj pojeftiniti primjerice kruh ili bilo koji proizvod za koji je pšenica sirovina.

– Tko god koristi pšenicu u svojoj proizvodnji, dizao je cijene, bilo da se pozivao na rast cijena pšenice, mogućnost nestašice ili rast cijena energenta. Na kraju to ne vrijedi jedino za proizvođače pšenice, na njihovu zaradu ne utječe ni moguća nestašica, ni rast cijena goriva, i to samo u Hrvatskoj, zaključuje Brlošić. Dodaje i da je prema njegovoj procjeni, bez obzira na to što su i pekarima porasle cijene energenata, trenutačna cijena kruha u Hrvatskoj pretjerana i da svi očito koriste trenutačnu situaciju za podizanje profita.

Veći urod

Ne gleda cijeli svijet u Ukrajinu i Rusiju samo kad je u pitanju pšenica, nego i ostale žitarice i uljarice, a Hrvatska će, kad je primjerice u pitanju kukuruz, ali i uljarice, također imati znatno veći urod od svojih godišnjih potreba.

Iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju da je ovogodišnja sjetva kukuruza na 290 tisuća hektara prošla zadovoljavajuće i da se uz povoljne vremenske prilike, odnosno dobar raspored oborina i bez značajnije suše, očekuje proizvodnja 2.300.000 tona. Hrvatske su potrebe oko 1,4 milijuna tona godišnje, što znači da će urod kukuruza biti veći za 900 tisuća tona, odnosno 40 posto od domaćih potreba.

Rat u Ukrajini u kratkom je roku po Europi udvostručio, a u nekim zemljama i utrostručio cijene jestivog ulja u dućanima, jer je baš Ukrajina najveći proizvođač suncokretovih sjemenki, a na drugom je mjestu iza nje Rusija. No, Hrvatska ni tu ne bi trebala strahovati. Suncokret raste ove godine na 41 tisuću hektara i uz proizvodnju od tri tone po hektaru, trebalo bi se proizvesti 123 tisuće tona zrna suncokreta. Dovoljno za proizvodnju 19,2 tone ulja.

Uz to, uljana je repica zasijana na 24 hektara i uz prinos od dvije i pol tone po hektaru, to znači 60 tisuća tona, odnosno 24 tisuće tona rafiniranog ulja od repice. U konačnici, izračunali su u Ministarstvu poljoprivrede, Hrvatska ima osiguranu sirovinu za 73,2 tisuće tona biljnog ulja, dok su domaće potrebe nešto manje od 44 tisuće tona. Višak uljarica, odnosno ulja, je na kraju oko 40 posto.

No, to ne znači da će domaći poljoprivrednici profitirati, dobar primjer je situacija s pšenicom, ali ni to ne znači da građani i dalje neće biti pod pritiskom inflacije kad su osnovni prehrambeni proizvodi u pitanju, uz objašnjenje da na svjetskim burzama rastu cijene energenata i osnovnih sirovina. To samo znači da bi ih trebalo biti dovoljno za domaću potrošnju.