Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić danas na sjednici saborskog Odbora za pravosuđe podnosi izvješće o stanju sudbene vlasti za 2020. i 2021.  godinu. Brojni članovi odbora na početku su zatražili stanku, dok je Vesna Nađ izrazila ogorčenje što  sjednici ne prisustvuje ministar pravosuđa.

“Stanje u sudstvu je katastrofalno. Krivo je Ministarstvo, kriva je država”, rekla je.

Dobronić je na početku podsjetio da je s početkom pandemije porastao priljev predmeta.

“To je oko milijun i 300 tisuća novih predmeta. Sudovi su riješili neznatno manje od tog broja. Dijelom je to zbog problema koji je izazvao covid, a onda su sudovi imali problema u organizaciji rasprava jer se u mnogim slučajevima sudnice toliko male da se nije mogao poštovati razmak. Unatoč tome se radilo, ali u smanjenom obliku. Broj sudaca se svake godine smanjuje. Dio njih odlazi u mirovinu. Što se tiče dobne strukture sudaca, nijedan nije mlađi od 30 godina. Mislim da bi trebalo inzistirati da se poboljšaju neke stvari kod pravosudnih ispita iako ide dosta dobro”, rekao je Dobronić, prenosi N1.

Navodi i da se broj predmeta postupno smanjuje, unatoč kontinuiranom “zatrpavanju”.

“Dijelom je to sistemske naravi – ako imate probleme s CHF kreditima, to je najmanje 100.000 predmeta pred Općinskim sudovima i kad toga ne bi bilo, situacija bi bila znantno bolja. No, puno je različitih uzroka sistemske prirode. Što se tiče brzine rješavanja, na razini županijskih sudova ostvaren je značajan napredak i tome je pridonijela jedna od rijetkih inovacija – sustav po kojem se žalbe raspodjeluju na sve županijske sudove i tako su se stvari ubrzale. Prije smo imali situaciju da su Županijski sudovi u velikim gradovima bili pretrpani, a drugi su imali manje predmeta. Sad se to ujednačilo.

Na Visokom trgovačkom sudu značajno se smanjio broj neriješenih predmeta pa su i oni sad dosta brzi u rješavanju, imaju manji broj zaostataka. Dijelom je to išlo na uštrb kvalitete, no to će biti glavni zadatak u razdoblju nakon što se uspijemo osloboditi stalnog pritiska novih predmeta”, dodao je.

Dobronić ističe kako situacija još uvijek škripi na prvostupanjskim sudovima, kako općinskim tako i trgovačkim.

“Problem je rad zemljišno-knjižnih odjela. Tu ima velikih razlika. Zahtjevi na kontinentu rješavaju se dosta brzo, ali na obali imamo dosta problema i to su razlozi dijelom povijesni jer tamo dugo ljudi nisu vodili računa o upisu vlasništva i puno ih je koji dijele istu nekretninu. Jedan od razloga je taj da na vrijeme nisu dobili odobrenje za zapošljavanje većeg broja referenata što je bilo nužno. I to je dovelo do zastoja.

Upravni sudovi uvijek su bili dobri, tradicionalno su brzi i tu nema posebnih problema. Može se reći za specijalizirani Visoki prekršajni sud, odnosno suce, tu postoji sistemski problem na razini prvog stupnja. Od 2019. su prekršajni sudovi ukiniti i spojeni s općinskim pa su predsjednici općinskih sudova smanjivali broj prekršajnih sudaca i prebacivali ih na druge odjele pa je to, logično, rezultiralo time da je smanjena efikasnost u dovršavanju predmeta”, ustvrdio je Dobronić, dodajući da se smanjuje broj starih predmeta.

Išlo bi, nastavio je, još bolje kad bi se sucima to više vrednovalo jer u takve slučajeve treba uložiti više energije, piše N1.

*o slučaju Zambija

Domaća posvojenja nisu u nadležnosti suda nego je to upravni postupak. O tome odlučuju Centri za socijalnu skrb. Cijela zavrzlama nastaje kad se radi o zemlji koja nije potpisnica Haaške konvencije i onda ste u poziciji da o posvojenju u nekim zemljama odlučuje sud. Kako u DR Kongo postoji sud za djecu, kad on odluči da bi ta presuda imala učinak u Hrvatskoj, onda mora odlučiti sud u Hrvatskoj. Dobili smo ulogu koju u redovnim procesima posvojenja sudovi nemaju. Iza toga slijedi pravna praznina što u takvoj situaciji kod nas nedostaje nastavak, domaći upravni dio da se na podlozi rješenje o priznanju dodatno provjeri jesu li po našem pravu ispunjene sve pretpostavke. Što se tiče provjere, to je složena situacija. Redovni put bi bilo da se ide na legalizaciju i tu su naši sudovi ubrzali. No, djeluju uvjerljivo, imaju klauzule pravomoćnosti.

Ne može se reći da je to što su sudovi radili do kraja provedeno lege artis, ali ne može im se do kraja ni zamjeriti. Vidjet ćemo što će od svega toga biti, pitanje je hoćemo li ikad uspjeti otkriti pravu istinu. Problem je nastao u DR Kongo. Oni su uveli tu zabranu 2016., ali su odonda imali preko sto odluka o međunarodnom posvojenju. Problem nastaje kad su sudovi i njihova vlada u velikom sukobu jer vlada odbija izdati izlazne dozvolu, čak i za djecu koju su sudovi legalano odobrili i onda je problem kako to legalizirati.”

*o curenju informacija

“Činjenica da curi podatak na početku istrage, da novinari doznaju kad će netko biti priveden, to vrijeđa dostajanstvo i to nije dopušteno – tu ćemo morati provesti ozbiljnije istraživanje kad se ponovi. To je neprofesionalno, toga ne smije biti. Svi koji su pod istragama, za njih vrijedi presumpcija nevinosti, a problem je u načinu prenošenja informacija. Dijelom se nalazimo u situaciji kad se toliko ocrni čovjeka da je sucima teško donositi odluku. Mediji bi trebali biti profesionalniji.

Curenje informacija nije dobro i nije dopušteno. No, radi se o tome da samo zbog tog problema ne možemo odmah reći da ćemo mijenjati Zakon. Treba provjeriti praksu, tko to rako radi, gdje informacije cure i zaoštriti disciplinu. A ako se ustanovi da može biti bolji rezultat izmjenom ZKP-a, to ne treba raditi zbog jednog pitanja. Takvi temeljni zakoni se rade da budu trajni pet do deset godina.”, javlja N1