Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić izdao je općinskim sudovima preporuku u vezi priznanja stranih sudskih odluka u postupcima radi posvojenja za koju se ističe da je neobavezujuća i donosi se isključivo s ciljem poboljšanja prakse u području međudržavnog posvojenja.

Vrhovni sud je priopćio da se u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju djece, a u kojima ne dolazi do primjene Konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međunarodnom posvojenjem, preporučuje općinskom sudu koji odlučuje u takvom postupku priznanja strane sudske prakse da provjeri autentičnost strane sudske odluke i potvrde o pravomoćnosti preko međunarodne pravne pomoći putem Ministarstva pravosuđa i uprave.

Uz to, najviši sud preporučuje općinskom sudu da prilikom primitka prijedloga za priznanje sudske odluke primjerak tog prijedloga pošalje Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP) te da tom ministarstvu ostavi rok od 30 dana radi neophodne provjere jesu li predlagatelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja u RH.

Uočena pravna praznina

Vrhovni sud je obrazložio da je u situaciji u kojoj hrvatski bračni parovi kao posvojitelji žele posvojiti dijete iz države koje nije članica Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međunarodnim posvojenjem, poput Demokratske Republike Kongo, uočeno kako postoji “izvjesna pravna praznina koja u praksi dovodi do neusklađenog djelovanja sudova i nadležnog ministarstva”.

Najviši sud precizira da kada je riječ o primjeni Haške konvencije o međudržavnom posvojenju u tom slučaju sudovi bilo koje zemlje (države posvojitelja i države djeteta) uopće ne sudjeluju u tom postupku jer u tom slučaju postupak međunarodnog posvojenja se odvija putem suradnje središnjih tijela (Central Authorities).

Međutim, dodaje Vrhovni sud, kada je riječ o međudržavnom posvojenju u kojem se ne primjenjuje spomenuta konvencija, u većini slučajeva u državi djeteta odluku o posvojenju prema pravu djeteta donosi sud te zemlje, a nakon toga nastaje potreba da hrvatski sud provede postupak priznanja te inozemne sudske odluke.

”S obzirom da u postojećoj praksi u većini slučajeva prijedlog podnosi bračni par koji želi posvojiti dijete u drugoj državi, u tom slučaju potrebno je radi pravne sigurnosti provjeriti putem međunarodne pravne pomoći autentičnost podnijetih isprava, tim više što se u većini slučajeva radi o zemljama izvan Europe s kojima nemamo intenzivnu pravnu komunikaciju”, stoji u priopćenju.

Isto tako, dodaje sud, potrebno je da ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi bude obaviješteno o podnijetom prijedlogu kako bi ono moglo izvršiti provjeru upisa predlagatelja prijedloga priznanja u registru potencijalnih posvojitelja.

Na taj način, ističe sud, onemogućit će se ili smanjiti mogućnost da se u odluci o priznanju inozemne sudske odluke o posvojenju djeteta druge države pojave osobe koje nisu upisane u registar potencijalnih posvojitelja.

Po pravomoćnosti odluke suda o priznanju strane sudske odluke, nastavlja Vrhovni sud, potrebno je istu odluku dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi i nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad i to radi vođenja evidencije o priznatim sudskim odlukama.

Osmero Hrvata u zambijskom pritvoru

Preporuka predsjednika Vrhovnog suda uslijedila je nakon uhićenja hrvatskih državljana u Zambiji zbog sumnje u valjanost dokumenata o posvojenju maloljetne djece iz DR Konga i raznih tumačenja oko toga što se dogodilo i tko ima nadležnost u konkretnom procesu međudržavnog posvojenja.

Osmero hrvatskih državljana i dalje su u zatvoru u Zambiji, a četvero djece u dobi od jedne do tri godine predani su u sustav socijalne skrbi.

Dva od četiri para koja su sada pritvoreni u Zambiji nisu upisana u hrvatski Registar potencijalnih posvojitelja niti su dobili pozitivno mišljenje centra za socijalnu skrb da su podobni biti roditelji.

MUP je potvrdio da djeca posjeduju hrvatske putne isprave koje im je izdao u skladu s propisanom procedurom na temelju sudskih rješenja.

Jednu odluku o usvajanjima u ovom slučaju donio je sud u Varaždinu, a tri odluke sud u Zlataru, pri čemu sudovi nisu odlučivali o posvojenju, nego o priznavanju odluke stranog suda temeljem Zakona o međunarodnom privatnom pravu.