KNIN – Hrvati i Srbi iz Knina i okolice, s kojima smo razgovarali protekla dva dana, koliko god imali dijametralno suprotne stavove o brojnim političkim i društvenim temama, slažu se u jednom, za njih sudjelovanje potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u obilježavanju 25. obljetnice Oluje ne predstavlja nikakav naročito važan događaj koji će, sam po sebi, označiti prekretnicu u odnosima između dvaju naroda.

Zamjenik gradonačelnika Knina iz redova srpske nacionalne manjine Željko Džepina, koji je i predsjednik gradske organizacije SDSS-a, 5. kolovoza je već niz godina u situaciji u kojoj se jučer našao Milošević. Džepina je, naime, po automatizmu dužnosti koju obnaša, u službenom protokolu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu.

– Tako je to od 2006. godine, a ja sam zamjenik gradonačelnika od 2010. Uvijek sam se odazvao na to obilježavanje. Upravo zbog toga za mene Miloševićev dolazak nije ništa spektakularno i ne mislim da će sada doći do nekakvog preokreta. Kao što sam ja, jer sam na toj poziciji redovito u protokolu za Oluju, tako je sada, iz istog razloga, bio Milošević. Ja to isključivo tako doživljavam. Mi, Hrvati i Srbi, o Oluji nikad nećemo imati identično mišljenje, to je jednostavno nemoguće, pa ako je to cilj Miloševićeve geste, riječ je o uzaludnom poslu, rekao nam je Džepina.

Željko Džepina
Foto Davor Kovačević

Dopušta ipak da u skorijoj budućnosti bude određenih manjih pomaka u svakodnevnom životu ljudi, koje će potaknuti Miloševićeva nazočnost u Kninu.

– Ali, ničiji dolazak u Knin ne može ništa radikalno promijeniti. Ne kažem da je Milošević napravio pogrešku, ali stvari treba realno sagledavati. Treba zato pričekati s ocjenama tog njegovog čina, naglašava Džepina koji, naravno, pozitivnim smatra odlazak potpredsjednika Vlade Tome Medveda na komemoraciju u Grubore.

Nema kod nas izgreda

Branko Čolović, predsjednik kninskog ogranka Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, jako se začudio da smo ga uopće pitali je li za njega Miloševićev dolazak u njegov grad neki bitan događaj.

– Kako to mislite? Zašto bi važno bilo što se jedan političar, bio to Milošević ili Plenković, pojavio u Kninu? Je li to presudno? Ja to ne bih komentirao, rekao nam je Čolović.

Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Nikola Blažević dobro poznaje novu saborsku zastupnicu SDSS-a, Anju Šimpragu, čiji je prošlotjedni govor u parlamentu naišao na ogromno zanimanje javnosti. Ona je Blaževićeva bivša kolegica, također zamjenica šibenskog župana, ali je na tu dužnost, zbog ulaska u Sabor umjesto Miloševića, morala podnijeti ostavku.

– U potpunosti podržavam politiku premijera Plenkovića, Miloševićev je dolazak u Knin korak u dobrom pravcu, ali ne bih rekao da je baš epohalnog značaja. Uostalom, u Kninu nema međunacionalnih izgreda, nema kod nas ni, kao možda u Vukovaru, kafića u koje zalaze pripadnici samo jedne nacije, ističe Blažević, kojem ni Milošević nije nepoznat.

SDSS-ov potpredsjednik Vlade je i znanac zamjenika načelnika općine Kistanje Roke Antića, koji je HDZ, zbog neslaganja s ratifikacijom Istanbulske konvencije, napustio 2018. S Miloševićem su mu se putevi prekrižili kada je on svojedobno kao pripravnik radio u općinskoj upravi Kistanja.

– Uputio sam mu nedavno sms poruku u kojoj sam mu napisao, ajmo se kao ljudi prebrojiti. U Hrvatskoj, a onda i u Kistanjama, velik je problem popis stanovništva, koji stvara lažnu sliku udjela Srba. Kod nas je to ovako, u Kistanjama realno živi 1.300 Hrvata i 700 Srba, nitko to ne može osporiti. Međutim, prema popisu iz 2011. ukupno imamo 3.600 stanovnika, od čega su 36 posto Hrvati. Dakle, puno pripadnika srpske nacionalne manjine fiktivno živi u Kistanjama.

Oni su ili u BiH, ili u Srbiji, a s Hrvatskom su povezani samo tako što sudjeluju na lokalnim izborima, pa je onda na osnovi njihovih glasova načelnik općine SDSS-ovac Goran Rejić, a ja sam njegov zamjenik iz manjinske hrvatske kvote. Ne želim biti nacionalna manjina u vlastitoj državi, pogotovo u slučaju kad su Hrvati u Kistanjama faktična većina. Neka se Milošević i ovim bavi, neka popis stanovništva iduće godine ne bude plod političkog dogovora HDZ-a i SDSS-a, kazao nam je Antić.

Napumpana priča

Njega ljuti publicitet što ga je dobio Milošević.

– Žao mi je zbog toga, to je usiljena, napumpana priča. Nije Milošević stigao u Knin jer je to istinski htio, nego zato što su mu tako nalagale trenutačne političke okolnosti. Čak je tvrdio da ima želudac koji može podnijeti gestu prisutnosti proslavi Oluje. Uvjeren sam da će on te svoje želučane tegobe zaliječiti na način da će temu ćirilice u cijelom našem kraju nametnuti kao bitno pitanje, što ona nije.

Nije to ni elektrifikacija srpskih kuća, jer na prostoru Kistanja samo dvije, u zaseoku Parčić, nisu spojene na električnu mrežu nego imaju agregat, upozorava Antić, koji Srbe iz Kistanja poziva da se vrate, umjesto da samo glasuju na lokalnim izborima.

Pavo Ćurčić
Foto Davor Kovačević

Pavo Čurčić je Hrvat koji je u Knin 1997. doselio iz Ilijaša pokraj Sarajeva. Rat je, kaže, na to natjerao njegovu obitelj kao i dosta drugih Hrvata iz Ilijaša, koji svake godine posjeti dva do tri puta. U Kninu je Čurčić zadovoljan, zaposleni su i on i supruga, a kućni proračun dopunjuje iznajmljivanjem jednog apartmana. Miloševićev dolazak ostavio ga je ravnodušnim.

– Nije loše da je on tu, ali ja mislim da se Milošević trebao ispričati. Ne smeta mi što će ministar Medved ići u Grubore, ali ne može se ubojstvo pet, šest Srba uspoređivati sa žrtvama Hrvata u ratu, za koje sam u Kninu očekivao Miloševićevu ispriku, ali nje nije bilo, rekao nam je Čurčić.