Šef istarskog Stožera civilne zaštite Dino Kozlevac istaknuo je da nikad ne bi pomislio da bi on ili netko njegov mogao na cijepljenje preko reda dodajući da će čekati.

“Znam da su ljudi umorni i da se žele opustiti. I ja sam umoran. Nikada mi novo normalno neće biti normalno”, priznao je za Večernji list Dino Kozlevac.

Međutim, ističe kako ljudi u Istri slušaju. Kako su malo drukčiji nego u ostatku Hrvatske. Uostalom, sociološka istraživanja su pokazala kako je Istra najmanje tradicionalna regija u Hrvatskoj. Nema velikih okupljanja, nema velikih svadbi…

“I sad imamo izvrsnu suradnju s ugostiteljima i razumiju nas. U Istri nije bilo prosvjeda. Razgovaramo cijelo vrijeme, imamo partnerski odnos s obrtničkom komorom i Cehom ugostitelja, s kulturom, sportom. Ugostitelji su životno zainteresirani da im sezona funkcionira i bili svjesni da prerano otvaranje – što nam se sada možda događa – nije dobro jer želimo ući u sezonu što čišći, jer smo bez još jedne sezone gotovi”, kaže.

I politika im se nikad nije miješala u rad. Gradonačelnici, načelnici, župan, svi oni govore da služe Stožeru. A Stožer sluša stručnjake.

Ističe kako s načelnikom Nacionalnog stožera civilne zaštite Davorom Božinovićem ima izvrstan odnos, kako se redovno čuju i uspješno surađuju.

Doduše, bilo je iskri, bilo je i ljutnje prošlog ljeta jer su mogli produljiti sezonu da se nije na jugu puštalo noćne klubove da rade, što je, kombinirano sa željom stranih država da zaštite i svoje ekonomske interese, dovelo do ograničavanja putovanja u Hrvatsku.

“Mene nadri-ovo i nadri-ono nikada nije privlačilo. Dapače, odbijalo me. Ne vjerujem u kojekakve gluposti, teorije, čipiranje. Virus je tu, on je do sad neviđena opasnost i mislim da će se čovječanstvo morati potruditi da nađe adekvatni odgovor. Po mom mišljenju, to je cjepivo. Generacija sam koja je dobila sva cjepiva, svi imamo ožiljke na ramenima i vjerujem da nismo, da bismo bili bolesni. Zato me ovo hoću-neću cijepljenje ljuti. Vjerujem u demokraciju, ali demokracija nije kad manjina ugrožava većinu”, odlučan je.

Cjepivo još nije primio jer čeka svoj red. “Kako bih uopće pomislio da idem preko reda, ja ili netko moj. Ne, to se ne radi. Ako je mogla moja mama čekati, čekam i ja”, kaže Kozlevac.