Željko Dilber i Ante Gotovina 1996. godine
Skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Nikad tamo nisam odlazio svojim brodom jer sam znao da me prate
U filmu redatelja Antuna Vrdoljaka o generalu Anti Gotovini prikazat će se detalji njegova života u bijegu nakon raspisivanja Interpolove tjeralice. No, mnogi detalji njegova spektakularnog bijega i četverogodišnjeg skrivanja po Hrvatskoj i inozemstvu javnosti ni danas nisu poznati, a o nekima od njih ekskluzivno za naš list progovara jedini čovjek koji je s njim svih tih godina bio u kontaktu – njegov prijatelj, kum i suborac Željko Dilber.
Kroz Vrdoljakov film će se konačno doznati nešto više i o Dilberovoj ulozi, ali i o ulozi tadašnje HDZ-ove vlade pod vodstvom Ive Sanadera koja je policiji i obavještajnim službama naredila uhićenje generala Gotovine. Sa sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost 2005. godine potječe i ona poznata Šeksova izjava: »Locirati, identificirati, uhititi i transferirati«, od koje se kasnije branio i sam Šeks, napominjući da je »samo prenio zaključke VONS-a«.
Sastavio tim za obranu
Detalji Gotovinina bijega od 7. srpnja 2001. godine do uhićenja 7. prosinca 2005. na Tenerifima detaljno će se obraditi u Vrdoljakovu filmu, a na pitanje je li poznati redatelj njega ili Gotovinu uopće konzultirao oko iznošenja detalja, Dilber kaže:
– Vrdoljak se nekoliko puta sastao s Antom koji nije imao nikakvih intervencija na sadržaj filma, samo mu je rekao da ga pozove na promociju. No, Vrdoljak je kontaktirao Gotovinin tim za obranu kojega sam ja osnovao radi što bolje pripreme njegove obrane u Haagu i koji je bio sastavljen od naših i američkih odvjetnika. Ipak, vjerujem da će Anti i meni biti dana prilika uoči promocije pogledati film kako bismo utvrdili odgovara li radnja činjenicama. Ne mislimo intervenirati u sadržaj osim, naravno, ako je riječ o nekim neistinama. Jer, kada se već snima film o Gotovini, zaista bih volio da prije svega bude temeljen na činjenicama – kaže Dilber.
Kao Gotovinin kum i prijatelj od najvećeg povjerenja četiri je godine bio jedina osoba koja je znala gdje se skriva Gotovina. Detalje o tome nije znala ni njegova supruga Dunja kojoj je Gotovina uoči bijega tog srpnja 2001. godine, u telefonskom razgovoru kratko rekao: »Dunja, uzmi dijete i kreni za Pakoštane odmah.« Kako Vrdoljak u najnovijem intervjuu povodom snimanja filma kaže da je Dilber bio jedina osoba koja je znala gdje je general Gotovina, Željko Dilber za Zadarski list nakon godina šutnje konačno iznosi na koji način se s generalom u bijegu tajno sastajao četiri godine. Je li istina da je jedini znao gdje je Gotovina, te kako ga je uspijevao toliko vremena skrivati po zadarskim otocima, policiji pred nosom, pitamo ga.
Još 2012. godine Željko Dilber je najavio kako će iznijeti istinu o tome tko je locirao i uhitio generala Gotovinu. »Znam tko je dao uhititi Gotovinu, ali ne smijem reći«, govorio je Dilber tada, a četiri godine poslije pitamo ga je li spreman iznijeti tu istinu.
– Jesam, vrlo brzo ću sve obznaniti, čekamo još samo dokumentaciju iz Haaga. Tada više neće biti prepreke objaviti sve podatke, ali želim biti miran da kada ih iznosim imam sve to dokumentirano.
Iznijet ćete i imena?
– Sva.
Mijenjao rute i brodove
– Istina je da sam jedini znao gdje je Ante i da radi njegove sigurnosti to nije znala ni njegova supruga. Kako je Dunja svo to vrijeme bila pod nadzorom, morali smo paziti da sastanak s obitelji ne bi otkrio Antin položaj, te sam ja jedini kontaktirao s njim. Što se tiče mjesta njegova skrivanja, evo prvi puta ću reći gdje se nalazio i kako sam odlazio tamo. Skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Nikad tamo nisam odlazio svojim brodom jer sam znao da me prate. Svaki put bih unajmio drugi brod i otišao do otoka na kojemu se Ante trenutno nalazio, odnoseći mu hranu i čistu odjeću. Skrivanje po ovim otocima trajalo je dva mjeseca, a onda je prešao granicu i sklonio se u inozemstvu – otkriva nam Dilber.
Dilber se pune četiri godine uspijevao sastajati s Gotovinom u brojnim zemljama, osobito dok se Gotovina skrivao na našim otocima, a na pitanje kako to da ga nikad nisu otkrili kaže:
– Vjerujte mi, kada danas razmišljam o tome, ni sam ne znam. Morao sam paziti na tisuću stvari, prije svega na to da do ovih otoka često mijenjam rute i brodove kojima sam dolazio. Nije smjelo biti uobičajene sheme po kojoj bi me otkrili jer sam znao da sam sve vrijeme pod nadzorom – pojašnjava Dilber.
Iako Dilber kaže kako je oprostio svima koji su ga privodili i od kojih je potajice morao Gotovini odnositi hranu i odjeću, činjenica je da se među tim ljudima nalazi i dio kolega iz njegove stranke. Riječ je o ljudima koje i danas viđa u Saboru, pa čak s njima sjedi na stranačkim sastancima. Dapače, za razliku od mnogih, Dilber je u aktualnoj kampanji jedini kandidat svih stranačkih lista koji od Gotovine nije tražio podršku na izborima. Kako uspijeva prijeći preko svega i komunicirati s njima kao da se ništa nije dogodilo, osobito što i sam danas kaže kako su pojedinci unutar HDZ-a za Gotovinin progon jednako odgovorni, kao i oni koji su ga uhitili?
– Istina, teško mi je suzdržavati se da im nešto ne kažem, ali sam našao jedan dobar način. Zamolio sam kolege u stranci da niti na saborskim sjednicama ne otvaraju tu temu jer će mi biti teško ostati miran. Vjerujte mi, ima situacija kada se jedva suzdržavam, ali u tom trenutku odmah se prisjetim kako se Ante izdigao iznad svega pa je ljudski da i ja to učinim. S godinama sam shvatio da mi je najbolje izbjegavati tu temu, iako često osjećam nelagodu onih koji su odgovorni za sve što nam se dogodilo. Mnogi bi danas i u HDZ-u voljeli da nisam tu – kaže Dilber.
Privođenja i pretresi
Naime, poznato je da mu je policija više puta pretresala kuću, pretresali su i brod i vikendicu na Pašmanu, a jednom je čak završio i u pritvoru. Bilo je to 24. rujna 2004. godine kada su njemu i još jednom Gotovininom prijatelju, Anti Žoniju Maksanu iz Pakoštana, upali u obiteljske kuće i priveli ih »zbog osnovane sumnje da su pomagači odbjegloga generala Ante Gotovine«. MUP, kojim je tada ravnao SDP-ov ministar Ranko Ostojić, javnosti je obznanio kako su pretresi i privođenja izvršeni zbog »kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenog kaznenog djela« te da je cijela akcija »nastavak poduzimanja mjera traganja za Antom Gotovinom«.
Ove izjave, iz današnje perspektive u kojoj se svi političari otimaju za Gotovinin stisak ruke ili makar zajedničku fotografiju, izgledaju nevjerojatne, ali je to doista bilo vrijeme u kojemu su hrvatske tajne službe privodile ljude samo zato što su Gotovinini prijatelji i pretresali im kuće pod sumnjom za pomaganje u bijegu. Sve se ovo događalo u tranziciji dviju hrvatskih vlada – najprije SDP-ove koja se pravdala kako provodi nalog međunarodnog suda, a onda i HDZ-ove koja je na vlast došla 2003. godine »nasljeđujući« i Gotovinin slučaj.
Mnogi bi rado zaboravili
Mnogi bi danas zasigurno ovaj dio svoje karijere zaboravili, a kako sam Dilber gleda na one koji su ih nekad proganjali, a danas trče za njim i Gotovinom, odgovara:
– Jako teško, ponekad ni sam ne znam kako se nosim s tim. Ali nešto mi je jako pomoglo, a to je Antin oprost svima koji su ga proganjali. Kada sam vidio da je on svima njima oprostio, rekao sam sebi: Ako je oprostio on, moraš i ti. Danas mi je nepojmljivo da sam se od svih morao skrivati kako bih Anti odnio hranu i odjeću, prenio mu poruku obitelji, ali tako je onda bilo. Smeta mi ta spoznaja kada ih danas vidim, ali neću od sebe praviti žrtvu, ostavio sam to iza sebe jer ne želim živjeti s tom gorčinom. Neka s njom žive oni koji su Antu i mene proganjali – poručuje na kraju Dilber.
