ZAGREB – Demografska katastrofa, teška demografska bolest i tektonski poremećaji – samo je dio ocjena što smo ih čuli od stručnjaka i analitičara dok su komentirali rezultate popisa stanovništva u Hrvatskoj. No, ni za koga činjenica da Hrvatska ima nešto manje od 3,89 milijuna stanovnika nije iznenađenje. Zapravo dio njih sumnja da je broj i manji, odnosno da se u popis »uguralo« i nekoliko tisuća ili desetaka tisuća građana koji su se odselili iz Hrvatske.

Uz očekivani pad stanovništva, a demografi sadašnje brojke najavljuju već desetljećima, ima tu i još lošijih, ako je to moguće, rezultata. Od toga da će biti još gori pokazatelji po dobnoj strukturi, jer iz Hrvatske se sigurno nisu masovno selili umirovljenici, nego mladi ljudi, preko toga da su pojedini prostori gotovo ispražnjeni, do toga da nijedna regija, nijedna županija, pa ni Zagreb, nije uspjela izbjeći smanjenje broja stanovnika od prošlog popisa, što znači da ne postoji kraj u Hrvatskoj koji je u stanju zadržati svoje stanovnike.

Demografi Anđelko Akrap i Stjepan Šterc desetljećima već upozoravaju da dolazi vrijeme u kojem će broj stanovnika Hrvatske pasti ispod četiri milijuna, a jučer objavljene brojke potvrdile su samo očekivanu katastrofu, kako je stanje okarakterizirao Šterc, ili tešku demografsku bolest, što je Akrapova dijagnoza.

Pogrešne izlike

– Od samog pada broja stanovnika za oko 400 tisuća ljudi, možda je još gore to koliko se promijenila dobna struktura, što ćemo doznati u podacima koji će naknadno biti objavljeni. Uz to, prostori koji su bili prazni, dodatno su se ispraznili, bit će uskoro pusti. Sve govori da gospodarska, ali i ostale politike baš nigdje u Hrvatskoj ne mogu zadržati stanovništvo, ističe Akrap. Dodaje da politika, i pozicijska i opozicijska, već desetljećima odbija priznati da je riječ o općedruštvenom problemu, a posebice pogrešnim smatra izlike da se to događa i u ostalim europskim zemljama.

– Ne dijelimo mi sudbinu svih ostalih u Europi, to je izlika političara, pa susjedna Slovenija nema našu situaciju. Koga ćemo mi privući da se doseli kad ne možemo zadržati ni svoje stanovništvo, rezigniran je Akrap. Isto je raspoložen i Šterc koji je uvjeren da je broj stanovnika u Hrvatskoj manji od onog koji je pokazao popis, jer se dio ljudi u njega upisao iako se odselio.

– Mislim da Hrvatska nema više od 3,8 milijuna stanovnika, ali i ova brojka koju pokazuje popis je velika katastrofa. Još veća katastrofa od toga je samo mirnoća s kojom političke elite to prihvaćaju i ne čine ništa da bi Hrvatska bila država u kojoj vrijedi ostati živjeti. Ništa što se zadnjih 30 godina događalo nije slučajnost, političarima nije bilo bitno da zadrže te ljude jer su znali da bi nam država trebala biti drukčija, a njima to nije odgovaralo. Ne znam koliko još snage u narodu ima da napravi pritisak, jer njegov najvitalniji dio, onaj koji je bio zainteresiran za promjene nabolje je otišao, zaključuje Šterc.

Da Hrvatska ima i manje stanovnika od broja koji pokazuje popis smatra i ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, ali kaže da i takav popis jasno pokazuje tektonske poremećaje i trendove koji se događaju te procjenjuje da će ovim tempom Hrvatska za deset godina imati oko 3,5 milijuna stanovnika.

Prazan prostor

– Popis jasno pokazuje da će se stanje nastaviti pogoršavati, ukazuje na to da će stanovništvo u Hrvatskoj biti svedeno na nekoliko točaka, Zagreb, Istru, sjeverozapad koji je blizu Slovenije i Austrije i nekoliko priobalnih gradova. Sve ostalo bit će prazan prostor, eventualno naseljen sve starijim stanovništvom, upozorava Lovrinčević. Dodaje da će sličan trend u budućim popisima vjerojatno biti i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori te da će se pokazati da je od svih država nastalih raspadom Jugoslavije samo susjedna Slovenija ispunila očekivanja koja su građani imali kad su stvarali svoje države. Da to Hrvatska nije, pokazuje i popis stanovništva i to ne samo brojkom, nego, napominje Lovrinčević, razotkrivanjem toga da u 30 godina država nije bila u stanju napraviti baze stanovništva, popisa birača, a ni registre stanova koji odgovaraju stvarnom stanju.

– Mi se u baze MUP-a ne možemo pouzdati, jer na osnovi njih je DZS radio procjenu stanovništva i ona je pokazivala da Hrvatska ima i do 150 tisuća stanovnika više od onoga što je pokazao popis. Prema tome, mi nemamo ni točan registar birača, a to onda znači i da su nam izborne jedinice neodgovarajuće i da svaki glas ne vrijedi jednako. To onda znači da ne znamo ni koliko potpisa treba za referendum.

Postavlja se pitanje legitimiteta bilo kojeg izbora i odluke. Nemamo ni jasno stanje osiguranika za zdravstvo. Na toj osnovnoj razini država je neuređena, o ostalome ne treba ni govoriti. Logična je posljedica da ljudi odlaze i još smanjenje broja nije najgora stvar, nego dobna struktura preostalog stanovništva koja dovodi u pitanje održivost i funkcioniranje države na svim razinama, napominje Lovrinčević. Dodaje da će nedostatak radne snage biti toliko dominantan da će se postavljati pitanje održavanja cesta, električne mreže, posebice u krajevima koji su opustjeli, pa i mogućnost da se granica čuva po pravilima Schengena.

Što se tiče lijeka za sadašnju situaciju, svi naši sugovornici slažu se da on nije u naknadama, poreznim olakšicama, nego u tome da oni koji odlučuju iskreno odgovore na pitanje zašto ljudi odlaze i zašto bi netko došao živjeti u Hrvatsku, a odgovor bi značio, uvjereni su, da su Hrvatskoj potrebne potpune promjene.

Mladi odlaze jer su cijene stanova više iz dana u dan

Pomalo ironično ekonomski analitičar Željko Lovrinčević kaže da nije sve tako loše u rezultatima popisa, odnosno da se nešto dobro dogodilo onima koji su otišli, a da posljedično od toga koristi ima i obitelj kojoj šalju novac, pa i država u kojoj se taj novac troši. Uz to, popis je pokazao i da u Hrvatskoj raste broj nekretnina, iako broj kućanstava i stanovništva pada.

– Dio je prazan jer ljudi odlaze i umiru, a dio zato što se stanovi grade i kupuju iz špekulativnih razloga. To onda diže cijene stanova, država tome pogoduje svojom poreznom politikom, jer svi bježe od uvođenja poreza na nekretnine. I eto vam jedan od odgovora zašto mladi ljudi odlaze, zato što su cijene stanova skuplje iz dana u dan. Nema nikoga tko bi ta špekulativna ulaganja zaustavio i proveo politiku koja bi poticala ulaganja u investicije i proizvodnju, zaključuje Lovrinčević.