Pozicija Hrvatske u EU-u i euroatlanskim integracijama postala je upitna nakon istupa predsjednika Zorana Milanovića, koji je odbio hrvatsko sudjelovanje u NATO-u ako dođe do vojnog sukoba u Ukrajini.

Iz Vlade su jasno poručili da se ta njegova pozicija razlikuje od službene Vladine politike, a s analitičarom Davorom Gjenerom razgovarali smo o tome kakve su mogućnosti za vojni sukob, i koliko ovo mijenja poziciju Hrvatske.

Eurozastupnik Tonino Picula, član vanjskopolitičkog odbora EP-a, ocijenio je da će Vladimir Putin, ako krene u sukob s Ukrajinom, narušiti ekonomsku poziciju Rusije.

– Da, Picula rezonira racionalno, ali pitanje je do koje je mjere racionalan ruski predsjednik Putin, odnosno koliko je spreman riskirati. Kad se ovako zaigra, stvari znaju izmaknuti kontroli. Čini se da je vijeme europskog peacementa, u kojem smo dugo živjeli, isteklo.

Nitko se još na zapadu ne priprema za vojnu intervenciju, ali sigurno da za ekonomske konzekvence ove situacije.

Neodgovorna najava

Nažalost, puno je prekasno da se Sjeverni tok sad zaustavlja, ali i to je nešto. Europa je dugo mirno gledala kako se Putin priprema za ovu situaciju, a gđa. Merkel i ostali u njemačkoj politici su mu još gotovo pa i asistirali.

S druge je strane i činjenica da Ukrajina teško kontrolira situaciju sa svojim radikalima, vidimo popise nepoželjnih i slično, mada je i tu upitno do koje mjere ruske obavještajne službe zapravo iza toga stoje.

Hrvatski predsjednik Milanović rekao je da Hrvatska neće dati svoje vojnike za intervenciju u Ukrajini, ako do toga dođe. Ali Ukrajina nije ni članica NATO-a, pa je upitna takva izjava.

– Ta je izjava potpuno izlišna. No, ono što nije u pitanju jest pomoć NATO-a u konsolidaciji onih zemalja koje se nađu na rubu sukoba, primjerice u ovom slučaju nekim baltičkim članicama NATO-a. Meni je imponiralo da je naša vojska bila prisutna na sjeveru Europe, primjerice.

Vrlo je neodgovorno od predsjednika Milanovića najavljivati da Hrvatska neće sudjelovati, a s druge strane je činjenica da Vlada nema ustavnu mogućnost sudjelovati u pomoći prijateljskim članicama NATO-a ako predsjednik Republike to želi opstruirati.

Zbog podrške oporbe Milanoviću?

– Da, vidimo očekivani stav Peđe Grbina, ali i pomalo neočekivani Davora Bernardića u podršci Milanovićevim stavovima. To znači da dvotrećinsku većinu za odluku o eventualnom slanju vojske ili pomoći trećim zemljama neće biti moguće uspostaviti.

Poput Dodika i Čovića

Liberalni zastupnici IDS-a, Centra ili GLAS-a držat će se SDP-a, kao i socijaldemokrati koji ne žele da ih se poveže s Vladinom politikom, a Možemo! će svakako biti protiv angažmana unutar NATO-a jer je to njihova konsekventna politika otpočetka, oni su protivnici članstva u NATO-u.

To bi za premijera Andreja Plenkovića mogla politički biti dosta teška situacija. Nažalost, Milanović je pokazao da je spreman raditi ono što njegova dva prijatelja, Milorad Dodik i Dragan Čović, već čine u BiH – blokirati institucije.

Mi u Hrvatskoj dobro znamo za prepucavanja i rivalitet predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. No, ponaša li se predsjednik Republike u ovoj situaciji ovako jer je motiviran čistim oponiranjem Plenkoviću, ili je uvjeren u stavove koje iznosi oko Ukrajine, odnosno Rusije?

– On nije uvjeren ni u što, osim svog uvjerenja protiv EU-a i euroatlantskih organizacija, kako se čini. Netko tko ima veze s liberalnom ili lijevom stranom političke arene, a američkog predsjednika Joea Bidena označava kao destabilizatora situacije, taj sigurno ne pripada vrijednostima koje zastupaju EU i euroatlantski savez.

Vrijednosti ga ne zanimaju

Uostalom, od Milanovića smo odavno čuli da EU služi samo tome da se putem njega dođe do novca, a vrijednosti ga očito ne zanimaju. On je čovjek bez političkih vrijednosti, koji sada pokušava promovirati nekakvu politiku neosuverenizma.

Temeljem toga odabire partnere u političkoj areni, a ex partijske drugove gura u avanturu bez povratka, koja će zatrti prostor lijevog centra u Hrvatskoj. Pritom ima prema njima ciničan odnos i kupuje ih za kikiriki, a sve to čini strašnu štetu lijevom polu u Hrvatskoj.

No, eto, činjenica je da neki ljudi koji su dugo radili na afirmaciji europskih vrijednosti u Hrvatskoj, sada šute. Mada ovo destruiranje odnosa s EU-om doslovno šteti javnom moralu u Hrvatskoj.

Mislite na Vesnu Pusić, Stipu Mesića?

– Barem na njih, da.

Kako će na kraju premijer Plenković unutar EU-a uspjeti dokazati da je Hrvatska i dalje stabilan partner?

– Bez potpore onih koji su sve donedavno bili na strani europskog projekta, jako teško. Danas toga nema, i to otežava poziciju Plenkovića. No, sama činjenica da je predsjednik Milanović američkom predsjedniku Bidenu rekao povijesno ne, strašna je sama po sebi, i svi dobro vide što ona znači.

Svi koji plaze za Milanovićem su se kompromitirali

Ostaje neodgovoreno jedno pitanje: šteti li ovo ponašanje predsjednika Milanovića Hrvatskoj, ili njemu samome?

– Zasad Milanoviću, kako se čini, ne. Jer je očito da je taj blok ljudi koji u Hrvatskoj misle da su vrijednosti poslijeratnog europskog mirovnog pokreta kajgod, nije zanemariv.

Rejting Milanovića je čvrst, ali za njim u propast idu i neke stranke lijevog centra, poput samog SDP-a koji je potpuno pokoren i potpuno očišćen od vrijednosti. Svi ti koji plaze za Milanovićem jako su se kompromitirali sada.