Za usporedbu, rusko tržište čini nešto malo manje 2 posto ukupnog broja noćenja. Tamo je došlo do preslagivanja, neki veliki touroperatori počeli su prodavati Hrvatsku pa su tom logikom neki specijalisti za Hrvatsku bankrotirali. Tu, dakle, ima i drugih trendova koji utječu na konačne rezultate, smatra ministar
Vrlo izazovna, najčešće se čulo za ovogodišnju turističku sezonu koju su pratili brojni izazovi poput rasporeda blagdana, vremenskih (ne)prilika, snižavanja cijena kod konkurenata, ali i u Hrvatskoj. Uoči današnje objave rezultata za kolovoz, o sezoni, ali i događanjima u Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice, privatizacijskoj jeseni te smjenama u ACI-ju, razgovarali smo s ministrom turizma Darkom Lorencinom.
Ministar je krajem kolovoza izabran i za potpredsjednika Glavne skupštine Svjetske turističke organizacije (UNWTO) o čemu je kazao kako je time Hrvatska ušla u Izvršno vijeće što puno znači jer ima mogućnost nositi inicijative. Ujedno, na Generalnoj skupštini se čulo naznake da će EU krajem ove godine objaviti kako će se ići k pojednostavljivanju viznog režima. Glavnom sezonom ministar je, kazao je na početku razgovora, zadovoljan.
Je li sezona uspješna ili neuspješna? – Od početka smo govorili da će biti uspješna i mislim da idemo k tome. Indikativno je da su splasnule izjave katastrofičara o upitnosti ove turističke sezone. Čak i ako ostvarenje kolovoza bude na prošlogodišnjoj razini, uz dobre najave bukinga za rujan, imat ćemo ponovno jednu dobru turističku godinu.
Jeste očekivali ovako turbulentnu glavnu sezonu u kojoj se događalo da hotelijeri usred špice snižavaju cijene? – To je stvar njihove poslovne politike. Uvijek je i početak srpnja problematičan. Sigurno da je bitno s kojom se cijenom ulazi u razdoblje glavne sezone jer ona ovisi i tome koje će se cijene postići u kolovozu. Isto tako, znali smo kakav je ove godine razmještaj praznika, svibanj je nadoknadio manjkove pa čak i lipanj je donio pozitivne pokazatelje. Potvrdila se ta žilavost turizma.
Kako komentirate nedavna događanja oko Hrvatske turističke zajednice (HTZ)? Direktoricu Matešić se prozivalo za »strahovladu«, reorganizacija je digla poprilično bure, spominje se i neizglasavanje povjerenja direktorici… Govori se i o preko 5 milijuna kuna koje je bivši direktor Bulić platio nastupe i produkciju Ani Rucner. – Vremena su se promijenila. Direktorica ima apsolutno podršku da u svakom detalju profesionalizira rad HTZ. U tom kontekstu možemo razgovarati samo kroz rezultate. Ako su oni dobri, onda je i nova sistematizacija dobra.
Je li oportuno u ovom trenutku zapošljavanje pet novih ljudi? – Itekako, ako potreba postoji, ako nova struktura to nalaže aposolutno da. Turističko vijeće je uostalom to potvrdilo na sjednici u srpnju. Gledajte, struktura koja je postojala ondje nije zadovoljavala zahtjeve koje novo vrijeme stavlja ispred nas. Sada je doista napravljena velika promjena, a ako neke stvari ne budu funkcionirale, onda će se podešavati.
Ostaje li Niko Bulić u HTZ-u? – Ja o tome ne odlučujem. Gospodin Bulić je uposlenik HTZ-a gdje ima ukupno 52 djelatnika.
Po Vama, jesu li troškovi koji se vežu uz Anu Rucner bili preveliki? Doduše, nastali su u vrijeme Vaših prehodnika. – To je stvar tadašnje politike i procjene te nešto što su tijela HTZ-a odobrila. Da li bismo danas sličan zahtjev bio odobren, ne mogu reći. Ali mislim da bismo novac svrsishodnije potrošili.
Vezano za troškove, bilo je prozivki da se favorizira Horwath consult koji radi projekt Osposobljavanje sustava TZ-a za djelovanje prema modelu DMO-a i reorganizacija Glavnog ureda HTZ-a, u konzorciju sa španjolskim THR-om Strateški maketing plan, a u mandatu Vašeg prethodnika su radili i godišnji Operativni marketing plan HTZ-a? – Apsolutno nema. Potpisnik ugovora o izradi Strateškog marketing plana je THR, jedini ugovor koji imamo s Horwath Consultingom je onaj o Osposobljavanju sustava TZ-a za DMO i reorganizaciju HTZ-a. Inače, kod samog natječaja za izradu Strateškog marketing plana, smo slali obavijesti direktno na desetak adresa konzultantskih kuća diljem Europe. Doista je cilj bio imati na izbor što više kvalitetnih prijava. Njih pet, šest je podiglo natječajnu dokumentaciju, a u konačnici stigle tri prijave na natječaj, s time da jedna nije ispunjavala uvjete. Ponude su kompletno vrednovane i bodovane prema unaprijed definiranim kriterijima. To je radilo povjerenstvo u kojem su bili predstavnici privatnog sektora, točnije članovi Turističkog vijeća.
Koje pouke se mogu izvući iz ovogodišnjih kretanja na tržištu? Prilično velik porast je imao obiteljski smještaj? – Iz godine u godinu imamo sve više obiteljskog smještaja jer očito građani ulažu te smatraju da imaju dobre predispozicije za bavljenje turizmom. S druge strane, ova je sezona pokazala, a to će biti slučaj i narednih godina, da će svaka iduća turistička sezona biti izazovnija. Samim time moramo se malo bolje i brže reorganizirati.
U kojem smislu? – U smislu nastupa na tržištima, reklamiranja i svega ostalog. Modele udruženog oglašavanja objavili smo tako već prije 15-ak dana, apsolutno nikad tako rano, a sve s ciljem da privatni sektor zna s čime može računati te da se sve marketinške aktivnosti mogu pravovremeno odraditi. Sljedeći je i Strateški marketing plan od 2014. do 2020. čije ćemo osnovne konture predstaviti na Danima hrvatskog turizma nakon čega će se ići u njegovu detaljizaciju. Primjerice, naše najjače emitivno tržište Njemačka ima toliko puno regija koje imaju različit raspored godišnjih odmora. To treba detaljizirati i tome se fokusirano prilagoditi da bi se pravovremeno reagiralo, a ujedno i »popunilo rupe«. Sezona nam je pokazala da neka tržišta rastu, a druga padaju. Osobno me vrlo zanimaju pokazatelji za kolovoz s talijanskog tržišta. Naime, dojam je, iako on može varati, da su se gosti iz Italije u velikom broju vratili u Hrvatsku. Inače, kumulativni manjak od 4 posto s ovog tržišta u sedam mjeseci je poprilično dobar indikator jer pokazuje da su se minusi od 10-ak posto nadoknađivali. Svakako treba spomenuti još dva tržišta koja su ostvarila velik porast. To su englesko i poljsko tržište.
Nova tržišta
Što je razlog takvom porastu upravo u ovim zemljama? – Promotivne aktivnosti i gospodarska situacija. Sve destinacije u kojima je gospodarstvo održalo lanjsku razinu ili je raslo, imale su vrlo slične rezultate i u turizmu. Najveći minusi se bilježe kod Rusije kod koje ne bih istaknuo vize kao glavni problem.
Ne? Touroperatori govore o padu i do pedesetak posto zbog problema s vizama? Dobro, je li se to moglo ranije reagirati? Još u mandatu Vašeg prethodnika Veljka Ostojića, jer se za promjenu viznog režima znalo odavno? – Reagiralo se, izdato je 54.000 viza s time da veliki broj Rusa ima schnegenske vize s kojima također mogu dolaziti k nama. Napravljeni su vizni centri, aplicirati se može on-line, sve je isto kao i kod drugih. Niti jedna viza nije izdana izvan roka od pet, odnosno tri dana ako je hitno. Prema zadnjim informacijama, redovite su se također izdavale za dva ili tri dana. S druge strane, u Rusiji dolazi do preslagivanja, neki veliki touroperatori počeli su prodavati Hrvatsku pa su tom logikom neki specijalisti za Hrvatsku bankrotirali. Tu, dakle, ima i drugih trendova koji utječu na konačne rezultate.
Ako je, kako kažete, ovo godina preslagivanja i ako je izdavanje viza uhodano, može li se onda iduće godine očekivati stabilizacija tog tržišta? – Vidjet ćemo kako će se situacija na tržištu razvijati. Inače, znamo da su Rusi last-minute gosti i stoga smo dodatnim oglašavanjem početkom lipnja na ruskom tržištu došli do ulaganja od 60 posto vrijednosti budžeta za jedno njemačko tržište. Za usporedbu, rusko tržište čini nešto malo manje dva posto ukupnog broja noćenja. Inače, i sam ulazak u Europsku uniju je »kumovao« nekim plusevima. Po meni su se zbog toga neka druga tržišta jače otvorila poput Norveške, Švedske, Finske, Irske, i Belgije. Ipak je to nekakvo dodatno jamstvo što je Hrvatska članica EU. I ulijeva povjerenje gostima.
Mnogi ukazuju da uspjeh sezone treba gledati kroz zaradu, umjesto kroz broj turista. Govorili ste tako da je ove godine moguće očekivati rast prihoda od turizma od 2 do 3 posto. Je li realno to očekivati? – Da. Već kumulativ u prvih sedam mjeseci govori o 6,6 posto rasta.
S obzirom da ste predsjednik Skupštine ACI-ja, zbog čega je ustvari došlo do smjene predsjednika Uprave Brune Bonifačića? – Vrlo jednostavno, ono o čemu smo razgovarali i što je trebalo napraviti, nije napravljeno.
Što se trebalo napraviti? Koji su planovi s ACI-jem? Je li točno da bi u vlasničku strukturu u fazama ušli mirovinski fondovi, a država u konačnici zadržala 51 posto? – ACI ide u dva osnovna pravca. ACI marine imaju velik nedostatak sadržaja i usluga. Zbog toga je definirano kako se već za ovu turističku sezonu mora napraviti plan i konkretan napredak po tom pitanju. No ništa nije napravljeno. Drugi dio su dugoročni ciljevi. Mi smo mišljenja da treba ići u dokapitalizaciju po fazama u kojoj bi u konačnici država zadržala tih 51 posto udjela. No kapitalizaciju trebaju pratiti konkretni, veliki investicijski projekti jer smatramo da bi ACI u dogledno vrijeme trebao dobiti nove marine, dakle povećati kapacitete. Dakle, ideja je da se novac iz svake faze dokapitalizacije uloži, ne u šminkanje postojećih marina, već u novi projekt, novu marinu. Sami razvojni projekti bi tako diktirali dokapitalizaciju, a tvrtka bi iz faze u fazu imala veću vrijednost čime će se još dodatno pojačati njezini efekti. Ići u dokapitalizaciju radi dokapitalizacije, to nije posao. To se, međutim, nije dogodilo i tek sada kreću ti procesi.
Uprava je ostala na jednom članu, hoćete li je širiti? – Smatram da je potrebno. Inače, ja sam bio apsolutno pobornik da se tijekom sezone ne poduzimaju takvi koraci, no na kraju se iz nužde moralo napraviti to što se napravilo. Konsolidirano je i poslovanje po marinama, naime, prihodi nisu povećani kako se prikazivalo. Sada, pak, u listopadu krećemo rješavati kratkoročne ciljeve. A paralelno s time raditi na projektima novih marina. U ovom trenutku Hrvatskoj fali oko 15.000 vezova, trend je porasta gabarita brodova. ACI ima svoju akumulaciju i treba procjeniti gdje se samostalno može krenuti u manje investicije. Realne šanse ima i pretvaranje vojnih luka, poput Lastova, u marine nautičkog turizma.
Ovogodišnju špicu sezone obilježio je pojačan porezni nadzor. Ranije ste izjavili da se nećete petljati u postupanje Porezne uprave, no je li zatvaranje objekata usred ljeta pravi način za kažnjavanje i smatrate li da je potrebna veća komunikacija i suradnja s Ministarstvom financija? – Očito da je to jedina mjera koja je preostala. Pogledajte koliki broj nadzora je obavljen, a koliki broj objekata nije zatvoren. Imamo veliku većinu od 85 posto koja radi po propisima, i manjinu 15 posto koja to ne radi. Naravno da je netko koga zatvorite, najbučniji.
Ali neki dugovi se gomilaju godinama? Ne šalje li to lošu sliku o Hrvatskoj kao turističkoj zemlji? – Za to je kriv onaj tko se ne pridržava propisa.
Paketiranje usluga
I država snosi svoj dio krivice. – Samo u onom dijelu kada nije u mogućnosti osigurati red, ali smatram da je ova Vlada u tom segmentu napravila i radi ogromne pomake. Imate ljude koji uporno ne izvršavaju svoje. Kada na primjer platite bocu vode u kafiću, uvjereni ste da je taj netko 25 posto te cijene uplatio državi. No nije, već je zadržao za sebe. Novac ste uplatili vi i trebao je biti proslijeđen državi za zdravstvo, mirovine, obrazovanje i tako dalje. Je li to u redu?
Nedavno se povela rasprava o tome je li smanjenje PDV-a na 10 posto bilo opravdano obzirom da ugostitelji nisu snižavali cijene? Koji efekti se, ustvari, očekuju? – Kratkoročni se očituju u tome da neki subjekti jesu snizili cijene. No to malo snižavanje nije presudno. Smanjenje stope PDV-a na konkurentnost utječe u prvom redu kroz akumulaciju i investicije te samim time na dugoročni razvoj turizma. Činjenica je da sve nama konkurentske zemlje imaju istu ili manju stopu na te proizvode i usluge. Turizam je, kod nas, bez daljnjega najdinamičniji sektor. Stoga ga poreznom politikom možemo i želimo još više razviti. To je bitno i za investitore jer će projekt biti isplativiji i konkurentniji ondje gdje je stopa poreza 10, nego gdje je 25 posto.
Stopa PDV-a je, međutim, povećana kod agencija koje sada na maržu plaćaju 25 posto što ih čini daleko manje konkurentnima od konkurencije iz Europe. Jeste li razgovarali s agencijama, ima li na vidiku kakvog rješenja? – Takva je stopa posljedica primjene europske direktive. Bilo je nekih pokušaja da se to promijeni, ali se pokazao da je to fiksno definirano. Inače, iduće godine očekujemo direktivu o paketiranju usluga u turizmu. Naime, ako imate hotelsku kuću koja u aranžmanu prodaje uslugu smještaja, ali i wellnessa, hrane i ostalog, sve se oporezuje s 10 posto. Međutim, ako imate drugi gospodarski subjekt koji unutar hotela pruža uslugu wellnessa, ona se oporezuje po stopi od 25 posto. Direktiva bi trebala razriješiti takve dubioze. Inače, velik posao dosad smo odradili u suradnji s Poreznom upravom, jer se nije jasno znalo koje usluge oporezivati s 10, a koje s 25 posto. Porezna je na primjer imala namjeru oporezivati uslugu cateringa s 25 posto, međutim zahvaljujući otvorenosti i uviđavnosti u razgovoru s njima došli smo do toga da ga treba oporezivati s 10 posto. Isto je bilo s nautikom.
Pred Ministarstvom je već ove jeseni velik posao pronalaska kupaca i privatizacije većine turističkih tvrtki iz državnog portfelja? Koji su rokovi? – Neminovan rok je listopad. Naime, tada ističu rokovi za okončanje predstečajnih nagodbi kod kojih smo se zahvaljujući Ministarstvu financija izborili za produljenje od 90 dana. U protivnom, predstečajne nagodbe su trebale biti gotove usred sezone te je prijetila opasnost da usred ljeta uslijed neuspješne predstečajne nagodbe tvrtke otiđu u stečaj. Inače, Ministarstvo turizma je formiralo radnu skupinu koja ima stalne i povremene članove i koja je oformljena s ciljem da upravama i nadzornim odborima tih tvrtki da smjernice u vođenju tih procesa i generiranju tih planova. U njemu su predstavnici Ministarstva financija, Ministarstva turizma, DUUDI-ja te uprava i nadzornih odbora tih tvrtki. Većinu prijedloga zaprimamo tijekom rujna, nakon čega ide otvaranje i evaluiranje ponuda.
Kakav je odaziv investitora, javljaju li se više domaći ili strani? – Dobar, zainteresiranih ima i među stranim i među domaćim tvrtkama. Interes ovisi o lokaciji tvrtke pa je više interesa za ulaganja na Jadranu.
Kupari, pa Brijuni
Privatizacijsku jesen otvaraju Kupari? Kada se otvara natječaj? – Kupari nisu dio ove privatizacije već neperspektivna vojna imovina. Tekst natječaja je napisan, sada se izračunavaju parametri, sagledavaju vremenske dimenzije kako bi se izračunale naknade. Dakle, sada samo trebamo popuniti ona »prazna polja« u tekstu natječaja. Sljedeći projekt je Otočje Brijuni paralelno s Brijuni Rivijerom.
Proces privatizacije bi trebala proći i kvarnerska turistička tvrtka Imperial Rab, i to, kako se najavljuje, po principu ESOP-a, odnosno radničkog dioničarstva? – Ovisi kakav stav se zauzme.
Vi imate stav po kojem prinicipu bi se privatizirala ova tvrtka? – Sve opcije su otvorene. Imperial Rab je svijetli primjer funkcioniranja državnog poduzeća, uz hotel Maestral i Hotele Makarska. Jasno da se država mora riješiti svog portfelja jer tvrtke u kojima je vlasnik u pravilu se ne razvijaju dovoljno i nemaju jasnu investicijsku politiku.
Ali Imperial je ima i razvija se. – Da, tim više. Sigurno je da bi ta tvrtka s privatnim partnerom bilježila još veće rezultate. Kad odradimo ove tvrtke koje su u procesu predstečajne nagodbe, onda ćemo se u miru posvetiti rješavanju ovih drugih zdravih tvrtki. Nema smisla da ih pošto poto trpamo u nekakve rokove.
Već lani bilo govora kako je sve spremno da privatizacija krene i onda je sve stalo. Bilo je govora da bi se čak jedan objekt izdvojio? – I ja bih izdvojio najbolji dio, ali treba sagledati širi kontekst. Trenutno možemo samo reći da smo otvoreni za sve opcije, jasno, mi ćemo štiti interese države i tvrtke, jer i država treba nešto dobiti za svoju imovinu.
Kada se može očekivati konačno rješavanje pitanja turističkog zemljišta? – Radimo na tome. Tu je jako teško govoriti o rokovima obzirom na 20 godina iza nas. Mi smo oformili stručne timove u kojima su i prestavnici privatnog sektora i cilj nam je identificirati najkraći put do toga da se tvrtkama omogući investiranje u kampove.
