Potrošnja droge među mladima u Hrvatskoj u ozbiljnom je porastu, a veliki dio odgovornosti za takav trend, tvrde stručnjaci, nose svi oni koji su zadnjih godina promovirali zdravstvene dobrobiti konzumacije kanabisa i relativizirali činjenicu da se u konačnici radi o drogi, pogubnoj za zdravlje.

Hrvatska je danas iznad europskog prosjeka po konzumiranju ilegalnih droga među mladima: svaki peti učenik u dobi od 15 godina barem jednom je probao marihuanu, a svaki drugi smatra da je bez problema može nabaviti.

Broj osoba u tretmanu istodobno pada, što znači da je u populaciji sve više ovisnika koji prolaze ispod radara i kreću se među nama, hineći normalan život i noseći rizik da se i sami nađu na popisu umrlih od predoziranja ili onih koji svoj život i ponašanje više ne mogu kontrolirati.

Procjenjuje se da građani Europske unije svake godine na droge troše oko 30 milijardi eura. Cijena ovisnosti o drogama koju plaćaju i oni i društvo vrlo je visoka, a upotreba droga i dalje je ozbiljna prijetnja našem društvu i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema.

Statistike govore o najmanje 78,5 milijuna odraslih Europljana, u dobi od 15 do 64 godine, koji su konzumirali kanabis najmanje jednom u životu, 13,8 milijuna ljudi probalo je kokain, a 8,7 milijuna amfetamine.

U prošloj je godini 17,4 milijuna mladih u dobi od 15 do 34 godine konzumiralo neku drogu.

Negativan trend

Da bi stala na kraj negativnim trendovima, aktualna zdravstvena administracija upravo donosi novu nacionalnu strategiju za borbu protiv svih oblika ovisnosti do 2030. godine, među njima i ovisnosti o drogama, a ciljevi su smanjiti udio mladih koji su probali drogu s postojećih 21 posto na 16 posto, prosječnu dob prve konzumacije droge povećati sa sadašnjih 16 godina na 20 godina, dob prvog ulaska u tretman liječenja spustiti s 38 na 30 godina, a broj smrti povezanih s konzumacijom droga sa 99 na 80 godišnje.

Kako se nacionalna strategija odnosi na sve ovisnosti, a ne samo onu o drogama, kroz njenu realizaciju nastojat će se stati na kraj svim vrstama ovisnosti koje vrebaju mlade. Tu bi velik dio posla trebali odraditi županijski zavodi javnog zdravstva i njihove službe za prevenciju ovisnosti, ali i civilne udruge koje provode programe prevencije ovisnosti, liječnici i terapeuti, i druge sastavnice sustava.

– Danas nam prevencija nije dobra, imamo programe koji nisu dovoljno kvalitetni, a jako puno vremena prođe od prvog uzimanja droge dok osoba ne dođe u neki tretman.

Svaki sustav ima svoja ograničenja, mi pokušavamo s raspoloživom količinom novca pokriti sve. Želimo mijenjati stvari, ako dobijemo političku podršku za našu strategiju.

Činjenica je da se nikome ne da dodatno raditi, ali morat će. Nitko nije sretan što će dobiti dodatni posao, pa će uz ovisnike o drogama morati raditi i s alkoholičarima, ali to nema tko raditi. Što će čovjek u Dubrovniku koji je prokockao sve što ima?

Pa on nema za autobusnu kartu do Zagreba. To se odnosi i na civilno društvo, jer će njihovi preventivni programi morati zadovoljiti europske standarde kvalitete.

Službe za prevenciju ovisnosti rasprostranjene su po cijeloj zemlji, iskoristit ćemo ih za sve ovisnosti, i maksimalno ih razvijati, najavljuje Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) zadužen za borbu s problemima ovisnosti.

Čitava se Europa zadnjih godina nalazi u vrlo nepovoljnom položaju, jer je upravo europsko tržište, kao bogato i nezasićeno drogama, postalo dobra meta za narkokartele iz Južne Amerike, a i na samom europskom tlu sve je više proizvođača droge.

Ponuda i potražnja idu ruku pod ruku, pa tako veća količina dostupnih droga rezultira i sve većim brojem konzumenata.

Enormno povećanje proizvodnje droga u zadnjih je pet godina postalo globalni problem, a krijumčarske se organizacije jako dobro dopunjuju u opskrbi tržišta različitim ilegalnim supstancama.

– U zadnjih nekoliko godina imali ste proizvodnju od oko 2.000 tona kokaina na godišnjoj bazi, a u tri do četiri godine ta je proizvodnja povećana za više od 50 posto pa danas prelazi 3.000 tona, i sva je plasirana na europsko tržište, ilustrira Petković.

Organizirani kriminal

Rast ponude i potražnje za drogama počeo je, tvrdi, pričom oko legalizacije marihuane.

»Čitava ta priča oko droga se na neki način banalizira. Tako se događa da imamo sve veću potražnju kanabisa, a uz tradicionalna mjesta proizvodnje, Albaniju i Maroko, sada imate i Španjolsku, Nizozemci su počeli s indoor uzgojem, a paralelno imate sintetski kanabis…

U desetak godina dogodio se bum na tržištu, osim tradicionalnih droga pojavile su se nove psihoaktivne tvari, sve skupa dobilo je ubrzanje, a paralelno s tim raste i potražnja«, objašnjava.

Od samog konzumiranja droga veći je problem, upozorava, organizirani kriminal i velika količina novca koji se vrti oko toga.

U Antwerpenu kao najvećoj europskoj luci i zapljenama težim od 200 tona kokaina, događa se velik porast kupovine nekretnina za gotovinu.

»Vrti se enormna količina novca, a uz to ide mito, korupcija, prijetnje. Gradonačelnik Antwerpena tako se vozi u blindiranom automobilu. To su stvari na koje Europa nije naučena«, ističe.

– To je uvijek problem ponude i potražnje, dok netko nudi uvijek će se naći i onaj koji traži, i obrnuto. Morate paralelno raditi na suzbijanju jednog i drugog, a danas je najveći problem, što je Europa globalno otvoreno tržište.

Ne možete pojedinačnim akcijama riješiti stvari. Izmjenama regulative nastoji se riješiti taj problem, EUROPOL je preuzeo jedan velik dio posla i postat će operativniji da se suzbije doturanje droge na tržište europskih gradova.

Stanje je loše i unutar Europe, jer ako u jednoj zemlji tijekom godine otkrijete 300 do 400 različitih laboratorija, imate ozbiljni problem.

U jednoj Nizozemskoj otkrije ih se 500-tinjak, navodi Petković, koji za sve okrivljuje »blagonaklon i pomalo naivan stav prema drogama«.

Jedinstvena strategija za borbu protiv svih oblika ovisnosti trebala bi, uvjeren je, pomoći boljem nošenju s rastućom prijetnjom droga na hrvatskom tržištu.

Strategija po prvi puta obuhvaća sve oblike ovisnosti jer programi prevencije ne trebaju biti posebni za alkohol, pušenje, drogu ili kockanje.

»Mlade treba poučiti kako da se othrvaju svemu tome, a paralelno treba razviti dobar sustav za liječenje i tretman, da onaj tko ima problem u njega uđe što prije«, veli.

Preventivni će programi ubuduće morati zadovoljavati neke minimalne međunarodne standarde, a službe za prevenciju ovisnosti u županijskim zavodima morat će se revitalizirati i proširit će im se djelokrug rada.

Na našu opasku kako se čini da sve te mjere kasne, i da ih je trebalo provoditi jučer, odgovara »Prije tri godine, nikoga droge nisu zanimale.

Govorili su – ‘ajmo marihuani dati šansu, a sad kad je došlo do kraja, pitamo se tko je kriv. To je dokaz onog našeg laganog licemjerstva.

Svi šute, svima je smiješno, dok se njima to ne dogodi. Kad im se dogodi onda zovu, traže pomoć, i onda bi svi htjeli odmah, nitko ne bi htio čekati i imati razumijevanja za druge.

Ovisnost je teška bolest i ozbiljan problem, a tek kad imate tako nešto pored sebe, onda shvatite o čemu se radi. Tu nema čarobnog štapića. To nije tlak pa ćete dobiti tabletu i kontrolirati ga«.

Najteže je, kaže Petković, doći upravo do ovisnika o marihuani i drugim psihoaktivnim drogama, jer njima nije u interesu potražiti pomoć.

Klasični opijatski ovisnik kad dođe u tretman dobije supstitutsku terapiju, i time je motiviran da se javi, dok ovisnici o drugim drogama nemaju takav motiv.

Tu su i ovisnici o kombinaciji tableta i alkohola, oni koji imaju problem s lijekovima, kockanjem, igricama, društvenim mrežama…. Sve te ovisnosti namjerava se »napasti« novom strategijom.

– Namjeravamo podići zakonski minimum za konzumiranje droga, a ono što nas najviše boli je preprodaja – to je kazneno djelo gdje je isključivi motiv novac, gdje ste zbog novca spremni počiniti kazneno djelo, pa čak i ubojstvo.

Dobro je dok plijenimo drogu, bit će kasno kad zbog te droge počnemo brojati mrtve na cesti. Onda će se opet pitati tko je kriv, zaključuje Petković.

Novi ljudi

Skeptičan je prema takvom pristupu psihijatar i stručnjak za liječenje ovisnosti o drogama, dr. Slavko Sakoman. Ne trebaju nam, kaže, nove strategije, nego novi ljudi koji će donijeti pomake i rezultate. Oni danas izostaju, upozorava.

– Nema novih strategija, strategija je uvijek ista: treba smanjivati potražnju i interes ljudi da se drogiraju, i to tako da se kod mladih stvori negativan stav prema uzimanju droga, da se roditelje educira kako će kontrolirati tinejdžere kad izlaze, i nadzirati njihovo ponašanje.

S druge strane, tu je pitanje kvalitete života ljudi koja bitno utječe na regulaciju mentalnog stanja uzimanjem psihoaktivnih lijekova ili droga.

Kvaliteta života je u Hrvatskoj takve prirode, da bi neki zbog vlastite frustracije ili bilo kojeg drugog razloga vraga pojeli samo da im u glavi bude bolje, ističe Sakoman.

On je krajnje nezadovoljan aktualnim pokazateljima, jer je potrošnja droga porasla za pet do šest puta, a pada broj ljudi u sustavu za tretman.

– Godinama se nije napravilo ništa, pandemija i potres su više isprike, javnozdravstvene politike bitne za zaštitu zdravlja pokazale su se potpuno neučinkovitima.

Štampar je rekao da nije zemlja uspješna koliko je izliječila teških bolesnika, nego koliko je bolesti spriječila da se dogode. Kod nas se ne čini ništa protiv pušenja, a imamo najvišu stopu smrtnosti od karcinoma pluća, upozorava.

Od 2015. godine do danas dogodio se enormni porast potrošnje droga pa je tako potrošnja amfetamina skočila za 10 puta, kokaina za 550 posto, kanabisa za 400 posto, ecstasyja za 300 posto.

– To ukazuje na totalan neuspjeh ove grupacije ljudi, od PNUSKOK-a, HZJZ-a, do MUP-a. Da su radili kako treba nastavio bi se trend od 2009., kad je Hrvatska bila u dobroj poziciji, znatno ispod potrošnje droga od europskog prosjeka.

Kako sad očekivati da će ti isti ljudi s novom nacionalnom strategijom nešto napraviti?, pita se Sakoman.

Političkim odlukama potjerali su, kaže njega i bivšeg šefa Uskoka, Marija Bertinu, »osovinu koja je bila najbitnija za sprečavanje eksplozivnog širenja prodaje droge po ulicama gradova«.

Nekad je represivni aparat funkcionirao savršeno, a više stotina maloljetnika otkrivalo se kroz rad policije na uličnoj razini.

Policija bi ih zatekla u posjedu droge, maloljetnike prijavila centru za socijalnu skrb, roditelj bi dobio informaciju da se dijete drogira, i došao bi u tretman službe za prevenciju zavoda javnog zdravstva.

– Vođenje tih službi danas nitko ne koordinira, nema kontrole ni dostave podataka, ažuriranje, brzina i obrada podataka iz sustava za tretman u bitnoj su mjeri pogoršani, tvrdi Sakoman.

Osim eksplozivnog povećanja ponude i dostupnosti droga, Hrvatskoj se, dodaje, dogodila i aktualizacija javnog stava da je uzimanje droga prihvatljivo.

– Danas imamo situaciju da je šmrkanje kokaina nešto o čemu se političari šale. Znam političare visoke razine koji šmrču kokain, političarke koje to rade…

Danas nisi faca ako nakon cuge poslovnom partneru ne ponudiš lajnu, a ljudi vole osjetiti euforiju, zadovoljstvo i sve ono što kao lažnu sliku života daju droge.

Sedam, osam milijardi kuna se preko droga izbije iz džepova hrvatskih obitelji, a da ne kažem koliko milijardi preko prodaje cigareta i kocke….

Ja to zovem ko-ko-ko: korupcija, kocka, kokain, milijarde kuna izbace se iz naših džepova, a istodobno imamo oglašavanje kockarnica od jutra do sutra na javnoj televiziji.

U Norveškoj su tri casina, a mi ih imamo više nego čitava Skandinavija. A to su mjesta pranja novca stečenog na nelegalan način.

Dovoljna je potvrda kockarnice da si dobio veliki iznos na ruletu, i to je dobar novac, navodi Sakoman.

Puno je, kaže, obitelji i mladih konzumenata droga zadnjih tjedana »banulo« u njegov ured tražeći pomoć. Na pitanje koliko lako dođu do droge svi mu odgovaraju »za par minuta«.

– Zapljene droga i akcije policije bit će uspješne kad na ilegalnom tržištu bude sve teže nabaviti drogu. To bi bio znak uspješnosti represivnog aparata po pitanju smanjenja ponude i dostupnosti droga. A to se za sada ne vidi, zaključuje.