Nezadovoljni ponuđenim rastom koeficijenata od pet posto, liječnici prijete štrajkom.

Ministar Beroš s druge strane podsjeća da su plaće liječnika od 2016. do danas rasle za 61 posto, a rado posegne i za COP-om gdje upravo liječnici vode najvišim plaćama.

O tome traže li liječnici previše, kao i drugim aktualnostima u sustavu, razgovarali smo s Ivanom Šmit, predsjednicom Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), koja to ovako komentira:

– Uvijek kad liječnici ukazuju da su premalo plaćeni za svoj rad, potegne se COP, i to zato što se tamo vide liječnička primanja, a ne plaće. Ona uključuju i prekovremeni rad, za ljude koji su non-stop u bolnicama, tu su obračunate i naknade za tužbe za prekovremene, to je salata svega.

I onda je vrlo praktično izaći s plaćom liječnika koji umjesto redovnih 168 mjesečnih sati ima, na primjer, 250 sati, da bi se pokazalo da liječnici imaju visoke plaće.

To nije plaća za 8-satno radno vrijeme, to su plaće za trećinu, čak i polovinu veću mjesečnu satnicu od bilo kojeg drugog radnika koji radi normalno radno vrijeme.

Od Beroša smo čuli i da su plaće bolničkih specijalista u Hrvatskoj za 500 eura veće nego u Sloveniji? Jesu li vaše plaće doista preniske?

– Usporedbe sa susjedima nemam. Ali treba vidjeti drugo: je li dovoljno liječnika u sustavu – nije, odlučuju li se ljudi lako na specijalizacije u bolničkom sustavu – ne.

Natječaji za specijalizacije ostaju prazni, a trend odlazaka liječnika u te, kako Beroš kaže, nepopularne zemlje koje imaju puno manje plaće, i dalje postoji. Nešto u toj računici ne štima.

Da su plaće tako dobre kao što premijer apostrofira zadnjih dana, onda bismo imali navalu iz susjednih zemalja u naše bolnice, umjesto obrnuto.

Lani je 148 liječnika otišlo izvan sustava. Podaci govore sami za sebe, mogu oni pričati što hoće. Tu je i inflacija, a zaboravlja se da je u razdoblju o kojem Beroš govori prosječna plaća u državi rasla za 57 do 58 posto. Tek kad se sve to usporedi može se govoriti o realnom rastu naših plaća.

Vjerujete li u dogovor s Vladom oko koeficijenata ili je vjerojatnije očekivati štrajk?

– Na temelju dosadašnjih “sigurnih” dogovora s premijerom i ministrom, moram priznati da sam vrlo skeptična. Jer 11. travnja prošle godine sam mislila da smo sve dogovorili, a danas je 17. siječanj 2024, a ispalo je da nismo ništa dogovorili. Znači da su imali veliku figu u džepu. Suzdržat ću se optimističnih prognoza, u dogovoru s Hrvatskim liječničkim sindikatom kojeg potpuno podržavamo ići ćemo u sve aktivnosti, uključujući i štrajk, kad oni procijene da je vrijeme za to.

Opće bolnice su od Nove godine pod kapom države. To može ugroziti poziciju nekih liječnika ako se pojedini odjeli budu spajali ili ukidali?

– Silom se ne može ništa. Mislim da smo staljinističke metode ostavili u prošlim stoljećima, i da takvih ideja u demokraciji 21. stoljeća neće biti. Ako bi se nešto i ukidalo, smanjivalo, rezalo, onda valjda ljudi imaju pravo odabira hoće li i na koji način prelaziti u druge ustanove. Logično da politika ima alate kojima može promijeniti strukturu bolnice, neke stvari ukinuti. Ali čovjek je taj koji donosi odluku da li ostaje u takvom sustavu raditi ili ne.

“Robovlasnički ugovori” još nisu riješeni, znate li kakav će se model primijeniti?

– Ne znamo ni to. Sastanci u ministarstvu trajali su do početka prosinca i mislili smo da smo dogovorili da to budu realni troškovi specijalizacije. Državni taj Dulibić u nekoliko je navrata rekao da će taj zakon biti na e-savjetovanju 15. 12, a sad je 16.1., a toga nema. Jako smo razočarani, očekivali smo da to bude riješeno.

Založili ste se za naplatu pregleda nehitnim pacijentima koji dođu na OHBP. Bi li to moglo ljude koji imaju ozbiljan zdravstveni problem odvratiti od odlaska na hitnu zbog straha od kazne?

– Nisu ljudi toliko blesavi da ne znaju što je hitno stanje, a što nije. Znalo je stvarno biti bizarnih razloga za dolazak u hitnu ambulantu. Ako ste ciljano s banalnim problemom došli u radno vrijeme, preskočili ste liječnika obiteljske medicine, nije vam se dalo čekati, a mi u hitnoj osobito u sezoni gripe ne znamo kud ćemo od posla, onda to treba penalizirati. Mislim da su to pametne države na takav način dobro uredile. Takve stvari treba kažnjavati.

Koliko je liječnike opteretila akcija skraćivanja lista čekanja, je li se to uopće isplatilo?

– To i nas zanima. Ministar se na sva usta hvali skraćenim listama, ali nemamo pojma što je uopće skraćeno. Znamo s terena da se radilo popodne i vikendima, mahom ultrazvuke. I to je znalo biti bizarno jer se radilo skraćenje liste čekanja i za pacijente koji su naručeni za godinu dana na redovnu kontrolu. Nastao je cirkus, jer se morala počistiti lista čekanja, pa je pacijent koji je morao napraviti UZV srca za godinu dana, došao na red sada, a taj će mu pregled kad mu bude trebao za kontrolu, biti prestar.

Je li ovakva administracija zaslužila da dovede reformu do kraja, odnosno još jedan mandat nakon izbora?

– Kad pogledam unatrag, sve su to kopije postupaka kojima je jedini cilj zadržati se što dulje u foteljama. Nagledala sam se i lijevih i desnih vlada, sve je to “copy paste”. Onaj tko je opoziciji kudio neku politiku, kad se dočepa fotelje radi iste stvari. Bivši ministar Varga je kratio liste čekanja kroz “Program plus”, a Beroš je to vrlo elegantno prepakirao, iako se u vrijeme SDP-ove vlade po tome udaralo drvljem i kamenjem. Zato ne očekujem ništa novo, nema političke volje da se napravi reforma zdravstva kakvu bi struka zahtijevala

Dakle izbori nam neće mnogo pomoći?

– Nama u zdravstvu neće, to mogu pesimistično reći. Neka me demantiraju sljedeći koji dođu, ali nemam vjeru da će biti bolje.