Snimio Silvano JEŽINA
Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i nek' ljudi idu svojim putem, kaže mještanka Batera, sela u zaleđu Novog Vinodolskog koja, kao i svi ostali s kojima smo razgovarali na tom području, ali i na Grobniku, o migrantima govori isključivo u kontekstu ljudskog suosjećanja, dokazujući da unatoč većinom negativnim tonovima u javnom prostoru na temu izbjeglica, u konkretnim situacijama ipak prevladava ljudskost i nastojanje da se pomogne onima u nevolji
Došla su njih dvojica, negdje prije mjesec dana. Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatražili su vode, jer su bili žedni. Dali smo im pića i hrane i otišli su svojim putem – opisuje Zvonko Kalanj, vlasnik ugostiteljskog objekta u zaleđu Novog Vinodolskog, svoj susret s ilegalnim migrantima kojih je, čini se, u zadnje vrijeme sve više u šumama u široj okolici Rijeke, kuda prolaze nastojeći se domoći neke od zapadneuropskih zemalja.
Surovi uvjeti
Kao i svi ostali s kojima smo razgovarali po mjestima u zaleđu, istočno od Rijeke, Kalanj je, iako se o migrantima često u javnosti govori u negativnom kontekstu, o njima govorio isključivo u kontekstu ljudskog suosjećanja.
– Jadni ljudi. Što drugo reći. Zamislite da nas, koji smo tu čitav život, netko ostavi u šumi da se sami snalazimo, bez zaklona, hrane, vode, to bi bilo strašno, a kako je tek njima koji ne znaju pravo ni gdje su, ni što ih još sve čeka – kaže nam dugogodišnji ugostitelj.
A koliko uvjeti u šumama i po planinama u zaleđu Novog i Crikvenice mogu biti surovi i usred ljeta, uvjerili smo se jučer i sami. Temperatura se kretala između 14 i 17 Celzijevih stupnjeva, uz obilan pljusak i grmljavinu. Niz brda su na pojedinim mjestima tekle bujice vode, noseći granje, kamenje i sve što im se našlo na putu. Teško je, nama koji smo navikli na sigurnost i toplinu doma, uopće zamisliti kako je ljudima koji već tko zna koliko dugo lutaju divljinom, trpeći ne samo kišu, hladnoću, vrućinu, glad i žeđ, već i potpunu neizvjesnost, bez ikakvih garancija da će stići kamo su krenuli. Kako je tek u hladnijem dijelu godine, bolje je i ne pokušavati zamisliti.
No, i po snažnom grmljavinskom nevremenu, na cesti što vodi od Krmpota prema Bateru, zatekli smo crikveničke policajce, s dva vozila, od kojih je jedno bilo kombi, odnosno »marica«. Iako nisu bili raspoloženi za razgovor s novinarima, uputivši nas na Policijsku upravu primorsko-goransku, bilo je jasno da su tamo bili po sličnom poslu kao i naša ekipa, odnosno zbog izbjeglica koje ilegalno ulaze u Hrvatsku i jednako ilegalno pokušavaju prijeći granicu prema zapadu. Takvih je, prema podacima PU primorsko-goranske, u prvih sedam mjeseci ove godine zatečeno nešto više od 120, prilikom pokušaja ilegalnog prelaska granice, te još četiristotinjak u dubini teritorija koji pokrivaju primorsko-goranski policajci. Koliko ih je uspjelo proći, može se samo nagađati, no brojke sigurno nisu male, s obzirom na to da su susreti s migrantima po šumama postali gotovo svakodnevica.
Zaštitničko raspoloženje
Potvrđuje to i jedan od šumarskih radnika koje smo putem sreli.
– Ja ih, doduše, nisam vidio, ali kolege s kojima radim viđaju ih svako malo. Prolaze šumom, idu prema Sloveniji. Iako, koliko čujemo od kolega, najviše ih prolazi sjevernije, preko Drežnice, pa dalje ka Gorskom kotaru i slovenskoj granici. Nisam čuo da su ikome radili probleme ili bili nasilni. Velika to nevolja mora biti kad čovjeka natjera da tako krene i tko zna koliko dugo putuje. Jadni oni, a jadni i mi s njima – zaključuje radnik.
I na području Općine Jelenje, ponajviše u mjestima koja graniče sa šumskim predjelima poput Jelenja i Podkilavca, susreti s migrantima koji se kreću prema slovenskoj granici nisu rijetkost. U mnogih se mještana tih krajeva čitavog ljeta isprepliću strah, sažaljenje i nevjerica kada posve iscrpljeni stranci skrenu sa šumskog puta te u potrazi za vodom i hranom dođu u njihova dvorišta, a o bliskom susretu s njima posvjedočila nam je i jedna mještanka Jelenja kojoj su krajem srpnja na prag stigla dvojica gladnih mladića.
Gladni na pragu
– Negdje oko četiri popodne čuli smo glasan lavež našeg psa u dvorištu pa smo izašli van, a ondje su stajala dvojica migranata, bili su vrlo mladi. Na engleskom su nas pozdravili i pitali ako bismo im dali nešto za jesti i piti jer da su dugo hodali te su jako gladni i žedni. Isprva, naravno, osjetite strah, no i veliko sažaljenje. Znamo da su oni tu ilegalno, no kad vam gladni i premoreni ljudi dođu na vrata, što ćete negoli im dati jesti. Uz to, bili su vrlo pristojni i kulturni. Mi smo im u kući spakirali hranu koju imamo i stavili nekoliko boca vode u vrećice za ponijeti, a oni su to uzeli te su uz mnogo zahvala krenuli dalje svojim putem. Uistinu su bili pristojni. Nismo pitali odakle dolaze i kamo idu, nije nam baš svejedno bilo, no ponavljam, ljudi su bili u potrebi i morali smo im pomoći – rekla je mještanka koja je odlučila ostati anonimna.
Informacije da izbjeglice lutaju šumama Gorskog kotara, nakon nedavnog tragičnog događaja u okolice Drežnice, koje su se pojavile u nekim medijima, kod većine Gorana izmamiti će kiseli osmijeh. Naime, Gorane više muči što ne samo po šumama već i po naseljima ima sve manje stanovnika, a jedino tko povremeno dolazi su »vikendaši«, povremeno planinari, zaljubljenici u prirodu, berači šumskih plodova, ljubitelji brdskog biciklizma… Da izbjeglice hodaju po šumama u Gorskom kotaru i nasilno ulaze u vikendice nema nikakvih službenih pokazatelja. Policijski službenici Policijske uprave primorsko-goranske reagiraju na svaku dojavu građana u cilju utvrđivanja činjeničnoga stanja i provjere navoda pa tako i u slučajevima koji se odnose na dojave o mogućim migrantima. Prema evidencijama PU primorsko-goranske tijekom prvih sedam mjeseci ove godine na goranskom području zabilježene su tri teške krađe provaljivanjem u vikendice i to dvije na području Čabra i jedna na području Delnica. Kriminalističko istraživanje tih kriminalnih djela još uvijek je u tijeku, ali kakko su se takve krađe događale i ranije, vrlo je mala mogućnost da se radi o izbjeglicama. (V. M.)
Iskustvo nalik ovome prošlog je tjedna imala mlada Podkilavčanka kojoj su dvojica mladih migranata također pokucala na vrata.