Svjetionik Sveti Ivan na pučini / Foto Polovput
Na Jadranu je danas u funkciji ukupno pedeset svjetionika, od čega ih šesnaest još uvijek ima posadu, odnosno svjetioničare koji vode svakodnevnu brigu o njihovom održavanju i, naravno, o tome da svijetle svake noći
povezane vijesti
Na Jadranu je danas u funkciji ukupno pedeset svjetionika, od čega ih šesnaest još uvijek ima posadu – svjetioničare. Od ukupnog broja svjetionika koji su u funkciji, sedamnaest ih je na području Istre i Kvarnera, pri čemu su neki od njih danas i turističke atrakcije, a uz dio ih se vežu zanimljive priče i legende
Na hridima i rtovima, na otocima i na obali svjetionici su još od antičkih vremena naovamo bili i ostali značajan čimbenik sigurnosti plovidbe i pomoraca u noćnim uvjetima, pokazujući im siguran put do ulaza u neku od luka ili upozoravajući ih na opasne hridi, pličine i rtove. Prvi svjetionici bile su, prema povjesničarima, obične vatre zapaljene na kopnu, najčešće na uzvisinama iznad ili pored antičkih luka, da bi kasnije bili zamijenjeni namjenskim građevinama na čijem vrhu je bio zapaljen plamen, pri čemu su se koristile razne vrste krutih i tekućih goriva ili njihova kombinacija.
Prvi svjetionik za koji se dokazano zna da je postojao bio je poznati Pharos u Aleksandriji, izgrađen oko 300. godine prije Krista, a projektirao ga je starogrčki arhitekt Sostrat iz Knida. Ovaj je svjetionik srušen u potresu koji je stoljećima kasnije pogodio egipatsku luku, ali su do danas ostali očuvani neki od antičkih svjetionika, od kojih je možda i najpoznatiji onaj u A Coruni, za koji se pretpostavlja da su ga izgradili fenički pomorci, a obnovljen je za vladavine rimskog cara Trajana te je i danas, sa svojih 55 metara, jedan od najviših u Španjolskoj, simbol je grada u kojemu stoji i turistička atrakcija koju svake godine posjete deseci tisuća turista.
U antičko doba svjetionika je gotovo sigurno bilo i na Jadranu, no nisu očuvani, tako da je danas najstarija očuvana zgrada svjetionika, građena baš za tu namjenu, ona na otočiću Sveti Nikola ispred Poreča. Izgrađen je na samom početku 15. stoljeća odlukom mletačkog senata. U to doba na otočiću se nalazio benediktinski samostan, a za paljenje i održavanje vatre u svjetioniku tijekom noći bili su zaduženi redovnici, dok je svjetionik sa svojih 15 metara visine i bijelim zidovima izgrađenim od klesanog kamena za pomorce predstavljao i jasan orijentir tijekom dnevne plovidbe. Ovaj svjetionik danas više nije u funkciji, već je turistička atrakcija na otočiću koji odavno ne nastanjuju redovnici s obzirom na to da je čitav otok turistički resort.
Izazovi tvrtke Plovput
Prateći različite tržišne izazove Plovput je u proteklom razdoblju ostvario značajan iskorak i u prisustvu na tržištu, pobijedivši na međunarodnom javnom natječaju za postavljanje oceanografsko-meteoroloških plutača na Jadranu, pri čemu tvrtka projektira i proizvodi vlastite plutače, a održava i objekte pomorske signalizacije na Pelješkom mostu i mostu Ston, projektira pomorsku signalizaciju na naftnim platformama i slično. – Sudjelujemo i u mnogim drugim projektima, pretežito onima od javnog interesa za Republiku Hrvatsku. Samo neki od njih su projekti kao što je produbljenje i proširenje plovnog kanala Privlački gaz, implementacija suvremenih AIS, NAVTEX i DSC sustava, modernizacija Sustava daljinskog nadzora svjetionika, uspostava VPN mreže za potrebe radijske službe Plovputa, uspostava kibernetičke sigurnosti u Društvu, kao i uspostava javnog Registra objekata sigurnosti plovidbe. Naglasak je potrebno staviti i na ekološku komponentu koja će do punog izražaja doći nakon završetka izgradnje solarne elektrane na operativnom objektu Plovputa na splitskim Stinicama. Dodana je vrijednost, koja će doprinijeti još većem zamahu Društva, i izgradnja novih brzih brodica i radnih brodova. Za izgradnju nove flote Društvo je apliciralo prema europskim fondovima, no dok se čeka uvrštenje u programe financiranja, Društvo je već ugovorilo izgradnju prve brze brodice koju će financirati iz vlastitih sredstava, kaže Perišić. |
Pedeset svjetionika
Na Jadranu je danas u funkciji ukupno pedeset svjetionika, od čega ih šesnaest još uvijek ima posadu, odnosno svjetioničare koji vode svakodnevnu brigu o njihovom održavanju i, naravno, o tome da svijetle svake noći. Od ukupnog broja svjetionika koji su u funkciji, sedamnaest ih je na području Istre i Kvarnera, pri čemu su neki od njih danas i turističke atrakcije, a uz dio ih se vežu zanimljive priče i legende.
Svjetionik na otoku Susku – detalj / Foto Plovput
Suvremena povijest svjetionika u Hrvatskoj počinje za vrijeme Austro-Ugarske, točnije u 19. stoljeću, tijekom kojega je na hrvatskom dijelu Jadrana bilo izgrađeno čak 57 svjetionika, od kojih je dobar dio i danas u funkciji. Najstariji od njih, onaj u Savudriji, ujedno je najsjeverniji i najzapadniji svjetionik na hrvatskoj obali. Izgrađen je na temelju carskog dekreta izdanog 1816. godine, a s radom je počeo dvije godine kasnije, pri čemu je prvom paljenju prisustvovao i car Franjo I. Svjetionik u Savudriji i danas se smatra jednim od najljepših na Jadranu, sa svojim tornjem visokim 35 metara, vidljivim s mora i danju s velikih udaljenosti.
Uz ovaj je svjetionik vezana legenda prema kojoj ga je dao izgraditi austrijski grof Metternich, koji se, kaže legenda, na balu zaljubio u plemkinju s područja Savudrije pa je u ime te ljubavi odlučio izgraditi svjetionik. No odabranica njegova srca preminula je tijekom posljednjih dana izgradnje svjetionika, pa ga nesretni grof više nikad nije posjetio.
Svjetionici Istre i Kvarnera
Plovno područje PULA svjetionici s posadom – sa svjetioničarima: – Rt Savudrija – Hrid Sv. Ivan na pučini – Hrid Porer Plovno područje PULA svjetionici bez posade: – Rt Zub – Rt Peneda – Rt Verudica – Rt Marlera – Rt Crna punta – Rt Vnetak Plovno područje RIJEKA svjetionik s posadom – sa svjetioničarom: – Otok Susak, Garba, brdo Plovno područje RIJEKA svjetionici bez posade: – Rt Prestenice – Hrid Zaglav – Mlaka – Rt Oštro – Kraljevica – Otok Prvić, Rt Stražica – Otočić Trstenik – Rt Vošćica |
Porer i Sveti Ivan na pučini
Među zanimljivijim svjetionicima na sjeveru Jadrana su i dva smještena na hridima, nedaleko od obale Istre. Prvi je Porer, koji se nalazi na istoimenom otočiću, u biti hridi, izgrađen još 1833. godine. Udaljen je od kopna oko dva i pol kilometra, a visina tornja je 35 metara, što je gotovo jednako polovini promjera otočića na kojemu se nalazi, širokog svega osamdeset metara.
Svjetionik Hrid Porer / Foto Plovput
Porer nudi usluge smještaja za turiste, a posebno je omiljen među roniocima zbog brojnih ostataka brodova koji su na tom mjestu stradali u brodolomima, što je i jasan pokazatelj važnosti izgradnje ovog svjetionika u vrijeme kada nije bilo satelitske navigacije, radara, sonara i drugih suvremenih nautičkih pomagala koja bi pomorce u mrkloj noći mogla upozoriti da se približavaju opasnoj hridi. Porer je zanimljiv i zbog velikog broja morskih organizama koji žive u vodama oko njega, pa se tako u okolnim vodama može pronaći više od 90 posto svih vrsta riba i drugih morskih organizama koji u žive u Jadranu.
Drugi i ne manje atraktivan je svjetionik Sveti Ivan na pučini, izgrađen na istoimenoj hridi ispred Rovinja. Kao i u slučaju Porera i oko njega buja živi svijet, što ga čini atraktivnim za ronioce. No, na oba ova otočića plivačima, osobito onim manje iskusnima, preporučuje se oprez i plivanje u neposrednoj blizini obale zbog jakih i potencijalno opasnih morskih struja. Uz Sveti Ivan na pučini veže se i legenda o mletačkom duždu koji je ploveći prema Rovinju u nevremenu za dlaku izbjegao nasukavanje na ovu hrid. U znak zahvalnosti obećao je da će na otoku zapaliti svijeću visoku kao toranj rovinjske katedrale, ali je na svoje obećanje zaboravio. Legenda kaže da ga je nekoliko mjeseci kasnije na istom području zatekla oluja u kojoj se njegov brod razbio o hridi otočića, a dužd i cijela posada nestali su u moru.
Bljesak na Mlaki
Neobična je i priča o najpoznatijem riječkom svjetioniku, na Mlaki. Iako zvuči kao legenda, priča o svjetioniku koji je tri puta mijenjao poziciju ipak je istinita, o čemu su u svom tekstu pod naslovom »Bijeli bljesak 10 sekundi (riječki svjetionik na Mlaki)« pisali autori Jakov Karmelić, lvana Golob i Miljenko Smokvina. Svjetionik je, prema njihovim istraživanjima, prije više od 130 godina bio izgrađen na Molo longu, tada na vrhu lukobrana, oko 800 metara od njegova početka, da bi kasnije bio dva puta premještan, sve do sadašnje pozicije na Mlaki, gdje je izgrađena i trokatna zgrada u kojoj su nekad živjeli svjetioničari sa svojim obiteljima.
Još jedna posebnost je brat blizanac riječkog svjetionika u Budimpešti, replika izgrađena 1937. godine kao spomenik herojima mornarice iz Prvog svjetskog rata. Spomenik je smješten sa sjeverne strane mosta Petofi u Budimpešti i zapravo je željezna replika riječkog svjetionika, koji je postavljen na visoki kameni postament unutar kojeg je bio i mali muzej. Tijekom opsade Budimpešte u Drugom svjetskom ratu spomenik je potpuno oštećen i do danas nije obnovljen. Riječki bi svjetionik, prema mišljenju autora, svakako morao biti jedna od turističkih znamenitosti grada i nezaobilazan dio posjeta turista Rijeci, no do danas se po tom pitanju nije učinilo gotovo ništa. Za razliku od nekih drugih svjetionika, na udaljenim hridima, gdje je moguće i unajmiti smještaj.
Većina svjetionika izgrađenih u 19. i 20. stoljeću danas je potpuno modernizirana, a modernizacijom i automatizacijom gotovo je nestala potreba za svjetioničarima koji su taj posao ponekad radili generacijama, prenoseći znanje i iskustvo s oca na sina. Svjetioničari su postali prava rijetkost, pa tako na sjevernom dijelu Jadrana posadu, odnosno svjetioničare, imaju još svega četiri svjetionika – Savudrija, Porer i Sveti Ivan na pučini te svjetionik na otoku Susku.
Svjetionik na otoku Susku / Foto Plovput
Automatizirani, daljinski nadzirani
Ipak, svjetionike i druge objekte pomorske signalizacije potrebno je i dalje nadzirati i održavati kako bi plovidbeni putevi ostali sigurni. O tom dijelu posla brine se tvrtka Plovput, trgovačko društvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, prisutno na cijelom Jadranu, od Savudrije na krajnjem sjeveru do Privlake na jugu Lijepe Naše. Na tom velikom geografskom prostoru, koji opisuje više od 5.800 km obale te više od 1.245 otoka, otočića, hridi i grebena, od kojih je 67 naseljeno – prema podacima Plovputa – nalazi se i 1.256 objekata pomorske signalizacije o kojima se skrbe zaposlenici tvrtke.
– Svjetionici su najveći i najznačajniji objekti pomorske signalizacije koji omogućuju sigurnu dnevnu i noćnu plovidbu Jadranom. Na hrvatskom dijelu Jadrana ukupno ih je pedeset, od čega ih je šesnaest nastanjeno svjetioničarskom posadom, odnosno svjetioničarima. Na području sjevernog Jadrana, odnosno na području naših plovnih područja Rijeka i Pula nalazi se sveukupno sedamnaest svjetionika. Od tog broja četiri su svjetionika sa svjetioničarskom posadom, a važno je naglasiti i da su svi svjetionici automatizirani i daljinski nadzirani, što je u izravnoj korelaciji s razinom sigurnosti plovidbe na moru, ističe direktor Plovputa Mate Perišić.
Uloga svjetionika u 21. stoljeću je, objašnjava, i dalje krucijalna, bez obzira na moderne tehnologije i dostupnost različitih elektroničkih pomagala.
– Ovu činjenicu svojim iskustvima potvrđuju i brojni pomorci, ali i sve učestaliji kibernetički napadi koji u trenutku svu elektroničku opremu mogu učiniti nefunkcionalnom. Osim pomorskih svjetionika na Jadranu postoji i 1.206 objekata pomorske signalizacije druge vrste, kao što su obalna svjetla, lučka svjetla, svjetleće i signalne plutače i slično. Svi ti objekti čine navigaciju Jadranom sigurnom, a poseban naglasak stavlja se na takozvane vanjske svjetionike koji svojim geografskim položajem opisuju granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske i na kojima će svjetioničarska posada trajno biti zadržana. Obnavljanje, izgradnje i održavanja objekata pomorske signalizacije glavni su zadatak Plovputa. Vodeći se time s ponosom treba naglasiti da je Plovput u proteklih nekoliko godina u potpunosti obnovio dva velika svjetionika. Riječ je o pomorskim svjetionicima Daksa i Vnetak, a samim time Plovput je pridonio obnovi hrvatske povijesti i hrvatske kulturne baštine nakon više desetljeća stagnacije ulaganja u ove spomenike kulture, kaže direktor tvrtke.
