Izv. prof. dr. sc. Vjekoslava Jurdana, sveučilišna profesorica, književna teoretičarka i književna autorica, sudjelovala je u uspjelom pokušaju korekcije Nacrta prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku, u kojem je prije ulaska u saborsku proceduru uvedena klauzula da se u školama, u određenim situacijama i po slobodnom nahođenju učitelja, uz hrvatski standardni jezik može koristiti i dijalekt. Razgovarali smo s prof. Jurdana o toj inicijativi, kao i o potrebi donošenja zakona o jeziku.

Članak pod naslovom »Stručnjaci o zakonu o jeziku: izbacuju naše lipo ča iz vrtića i škola, čakavskom nije mjesto o kazamatu«, objavljen 4. kolovoza u Novom listu, u kojem je obrazložila svoje stavove o potrebi očuvanja čakavskog narječja u učionicama, izazvao je, kaže Jurdana, lavinu pozitivnih reakcija.

Vjekoslava Jurdana / Foto: L. RITOŠA

Materinski govor

– Prenesen je i u drugim dnevnim nacionalnim listovima, kao i regionalnim, na mnogim portalima, a društvene mreže su se užarile prenoseći i komentirajući u bezbrojnim komentarima taj članak, odnosno pozdravljajući i podržavajući sve rečeno. Krajem kolovoza Franjo Butorac pozvao me je da kao nestranačka osoba i stručnjakinja sudjelujem na konferenciji za medije koju organizira PGS.

Moram reći da sam se nerado tome odazvala jer nisam stranačka osoba, a k tome sam u Novom listu već rekla utemeljeno svoje stavove. Također, gospodin Butorac me zamolio da napišem i dulji tekst izlaganja kako bi isti bio središnji dio spomenute konferencije te dostupan i svim zainteresiranim medijima.

U tom tekstu pod naslovom »O Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku«, na šest stranica detaljno ekspliciram problematiku uporabe narječja unutar sustava odgoja i obrazovanja, obilno se pozivajući na svoju znanstvenu knjigu »Igri. Mala zaviČAjna čitanka«, s primjerima iz čakavske poezije Drage Gervaisa, za koju sam 2016. godine dobila i hrvatsku državnu nagradu »Ivan Filipović« i to za područje stručnog i znanstvenog rada.

Knjiga je nastala kao plod mog višedesetljetnog rada u odgoju i obrazovanju, i to od predškolskog odgoja do visokog školstva. K tomu sam i čakavska pjesnikinja, višestruko nagrađivana, a nadasve želim istaknuti da sam doktorirala na liku i djelu antologijskog čakavskog pjesnika Drage Gervaisa.

U svojem tekstu ističem: Polazeći od činjenice da je zavičajnost u životu djeteta prije svega emocionalna kategorija, prostor njegove senzibilnosti, u odgojno-obrazovnom sustavu re-kreiramo složen pojam zavičajnosti kao književnu i pedagošku, odnosno didaktičko-metodičku kategoriju. U tom pravcu već u predškolskom razdoblju valja razvijati kod djece svijest o svome materinskom govoru kao i o standardu.

Valja zarana postupno i pažljivo osvještavati jezično bogatstvo kojim je okruženo: zavičajnu riječ i standardni jezik. Samo na toj podlozi dijete će kasnije i u životu kao odrasla osoba moći uočavati razlike prema standardu i savladati obrazovne zadaće koje se pred njega postavljaju. Zaključila sam da u Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku valja implementirati postavke o važnosti i uključivanju narječnih idioma u odgojno-obrazovni rad na svim razinama i u svim oblicima.

Zajednički istup

Bio je posljednji dan e-Savjetovanja o tom zakonskom prijedlogu, a zbog praktičnih razloga te zbog zajedničke suradnje, nismo podnosili na e-Savjetovanju odvojene prijedloge, nego jedan zajednički, a uz naše članstvo u Katedri čakavskih pjesnika pri Ustanovi »Ivan Matetić Ronjgov« čija sam članica. U tom prijedlogu navodi se detaljno i moj stručni tekst koji sam ranije spomenula. Dakle, podnošenje prijedloga dopune na e-Savjetovanju nije djelo pojedinca koji je potpisan, nego zajednički istup uz moju inicijativu i temeljnu uključenost.

Je li vas iznenadio pozitivan ishod takve intervencije?

– Nije mi to iznenađenje. Naime, slijede se temeljne postavke i principi odgojno-obrazovne struke te dosezi koji su standard kvalitete odgojno-obrazovnog procesa u Hrvatskoj. No, svakako sam radosna zbog toga.

Rezultati e-Savjetovanja nedavno su objavljeni u Izvješću o provedenom savjetovanju s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku. Ondje je i očitovanje o našem prijedlogu gdje se navodi: »Predlagatelj će doraditi tekst Zakona na način da se vezano uz službenu i javnu uporabu, uz hrvatski standardni jezik, naglasi važnost uporabe i narječnih idioma hrvatskoga jezika radi poticanja i uvažavanja regionalnih posebnosti.«

To se i ostvarilo, jer sada u članku 12., više nije samo stavak 1, nego i 2. Navodi se sljedeće: (1) Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj izvode se na svim razinama na hrvatskome standardnom jeziku. (2) U slučajevima kad je polaznicima razumljivija komunikacija na dijalektu, odgojno-obrazovni djelatnici i polaznici mogu se u dijelu komunikacije koristiti nekim od ostalih oblika hrvatskoga jezika, pri čemu se predmet Hrvatski jezik u cijelosti izvodi na standardnome jeziku, osim ondje gdje to iziskuje lingvometodički predložak, književnoumjetnički ili medijski tekst te u spontanim aktivnostima.

Skrb o jeziku

Koliko je danas čakavski uopće prisutan u školama?

U osnovnoj školi radila sam 17 godina kao nastavnica hrvatskog jezika. Vodila sam izvannastavne aktivnosti: recitatorsku, dramsku i literarnu skupinu. U svim tim aspektima rada ostvarila sam rezultate u njegovanju čakavskog narječja uz puno nagrada i priznanja, kako meni kao mentorici, tako i mojim učenicima.

U svojoj spomenutoj knjizi govorim o problematici narječja u odgojno-obrazovnom procesu. Nužno je pritom osvrnuti se na političke (ne)prilike u našoj bližoj prošlosti kada se u bivšoj državi nije blagonaklono gledalo na uporabu narječja u školama. U našoj Hrvatskoj, od 1991. godine, hrvatski jezik je zaživio u svim svojim aspektima u odgojno-obrazovnom sustavu. Došli smo do poželjnog stanja gdje se složenost i iznimna ljepota i bogatstvo hrvatskoga jezika u punini može prenositi najmlađima. No, problem je sada druge naravi.

Naime, u intenzivnoj globalizaciji, prevlasti audio-vizualnih medija, i dubinskom prodiranju engleskog jezika, erodira i to vrlo intenzivno svijest o jezičnoj pripadnosti nacionalnom jeziku sa svim njegovim registrima. I upravo kad smo lijepo započeli, pojavila se nova ugroza. A sada i ovo sa Zakonom.

Čakavsko narječje u školama, kao i druga dva narječja u sustavu hrvatskoga jezika, valja sustavno i s kreativnim metodičkim strategijama njegovati u odgojno-obrazovnom radu, što je sve dobro poznato, posebice prosvjetnim djelatnicima i struci općenito. Tu ne treba nikakvog novog otkrivanja tople vode. Sve je i zakonskim te drugim dokumentima u području odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj lijepo utemeljeno.

Može li se narječje na bilo koji način smatrati prijetnjom hrvatskom standardu?

– Kao što sam već ranije istakla za vaš list, a i u drugim medijskim istupima, evo i sada citiram: Svatko tko živi jezični identitet unutar hrvatskoj jezika pozdravlja zdušno svaki vid njegovanja, očuvanja i razvoja toga jezika. Tri narječja hrvatskog jezika kao njegova tropletna organska sastavnica nisu i ne mogu nikada i ni u kojoj situaciji biti njegova opozicija ili opasnost.

Hrvatski jezik sa svom svojom složenošću, poviješću, nadasve svojim iznimnim narječnim bogatstvom zaslužuje pomnu, rafiniranu, dubinsku i integracijsku zakonsku i svaku drugu regulativu i skrb.