RIJEKA – Europski sud za ljudska prava presudio je u korist trudnice, u slučaju »Jurčić protiv Hrvatske«. Danas je ona sretna majka jedanaestogodišnjih blizanaca. Nakon jedanaest godina suđenja, borbe s hrvatskom državom, konkretno s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, područnom jedinicom Rijeka, Europski sud je zaključio da je u ovom postupku riječ o diskriminaciji žene u prvom redu, a potom i trudnice.

No, idemo redom, jučer je na konferenciji za novinare Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, naglasila kako je i presudom Europskog suda za ljudska prava donesenom 4. veljače ove godine, utvrđeno da je HZZO diskriminirao trudnicu vezano za prava iz osiguranja.

Trudnica je, kaže Ljubičić, dovedena u nezavidan položaj, jer je izgubila prava trudnica i rodilja, a nije mogla ostvariti svoja prava kao nezaposlena osoba jer je bila zaposlena.

– HZZO-u smo poručili da mora napustiti takav način razmišljanja i ne može samovoljno donositi takve odluke, jer je ugovor o radu sklopljen između poslodavca i zaposlenika, rekla je Ljubičić.

Ugovor o radu

Navela je i da je Ministarstvo zdravstva upozoreno 2013. da će se pokrenuti postupak pred ESLJP-om. U međuvremenu je i Ustavni sud ocijenio da HZZO nije diskriminirao Jurčić, dodala je.

Ljubičić je istaknula da su izvješćivanjem o toj presudi željeli potaknuti institucije u Hrvatskoj na pravedan tretman trudnica, jer njen ured i dalje dobiva pritužbe trudnica kojima se uskraćuju prava. Odluka ESLJP-a, istaknula je, donesena je nakon što je na svim razinama pravosuđa u Hrvatskoj ocjenjivano da je HZZO postupio ispravno.

Problemi s HZZO-om započeli su potkraj 2009. godine. Kronološki priča započinje 17. studenog kada je K. Jurčić podvrgnuta postupku izvantjelesne oplodnje, 27. studenog zasniva radni odnos, 14. prosinca otvara bolovanje zbog mučnina, a 17. prosinca joj je potvrđena trudnoća, najljepša moguća vijest koju je s nestrpljenjem očekivala. I sada kreću problemi, jer HZZO, područna jedinica Rijeka, donosi rješenje u kojem navode da je radni odnos sklopljen fiktivno, ne radi svoje svrhe, nego zbog toga da bi podnositeljica zahtjeva ostvarila pravo naknade plaće za vrijeme trajanja bolovanja i rodiljnog dopusta.

Ne samo to, oni su tvrdili da je prijava poslodavca nevažeća te da je sukladno Zakonu o radu, radnik dužan pri sklapanju ugovora o radu obavijestiti poslodavca o svim svojim bolestima ili drugim okolnostima koje bi ga mogle spriječiti u obavljanju posla. Dalje HZZO navodi »kako je podnositeljica 17. studenog znala da je nad njom proveden postupak embriotransfera, uslijed čega je znala da neće moći izvršavati radne zadatke na svom radnom mjestu. I stoga HZZO smatra da je ugovor ništetan.

Gluhe institucije

Protiv takvog donesenog prvostupanjskog rješenja HZZO-a, Jurčić ulaže žalbu istaknuvši kako u trenutku sklapanja ugovora nije znala je li proces izvantjelesne trudnoće uspio, te da u tom trenutku nije postojala nikakva bolest ili druga okolnost koja bi ju spriječila u radu. No, 30. ožujka 2010. godine Direkcija HZZO-a kao drugostupanjsko tijelo odbija žalbu kao neosnovanu, proširujući tvrdnju da je samom okolnošću provođenja embriotransfera ona bila privremeno radno nesposobna, pa da zbog toga nije ni mogla sklopiti ugovor o radu. Početkom svibnja iste godine K. Jurčić podnosi tužbu pred Upravnim sudom, pokreće upravni spor. Ona kaže u tužbi da ovakvo postupanje HZZO-a predstavlja diskriminaciju u odnosu na spol, te u odnosu na žene koje su zatrudnjele uz medicinsku pomoć, a sve temelji na Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

Tužiteljica čak spominje i raniju praksu u kojoj je Sud navodio »kako zasnivanje radnog odnosa s trudnicom koja je petnaest dana nakon početka rada otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći«, nije fiktivan ugovor. No, početkom prosinca, ali nakon skoro dvije i pol godine, stiže odgovor, Visoki Upravni sud odbija njezinu tužbu, prihvativši sve argumente prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, kažu da je »ispravan zaključak kako je radni odnos fiktivan te da tvrdnje Jurčić o tome kako je pretrpjela diskriminaciju, nisu utemeljene«.

Odluke bez provjera

No, K. Jurčić ne odustaje, krajem veljače 2013. godine podnosi tužbu Ustavnom sudu protiv presude Visokog Upravnog suda. Stiže odgovor Ustavnog suda 22. travnja 2015. godine i sud odbija njezinu ustavnu tužbu. U presudi se između ostalog navodi kako »nije bilo diskriminacije, pošto su ranije odluke donesene na osnovi medicinskog vještačenja, a ne na osnovi činjenice da je Jurčić žena, trudnica, odnosno žena čija je trudnoća medicinski potpomognuta«. Citirani dio iz presude Ustavnog suda: »Uz navedene činjenice, utvrđen medicinski status podnositeljice, odnosno medicinski uvjetovana potreba mirovanja nakon obavljenog postupka medicinski potpomognute oplodnje i postojanje preporuke liječnika glede mirovanja nakon navedenog zahvata i tjekom trudnoće, te s time u vezi utvrđene podnositeljičine privremene nesposobnosti za rad, u konkretnom slučaju, dodatno opravdava stajalište upravnih tijela i Visokog upravnog suda prema kojemu ugovor o radu s poslodavcem nije sklopljen radi zasnivanja radnog odnosa, nego isključivo radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja«.

Nije bilo druge, Jurčić potkraj listopada 2015. godine traži pomoć izvan Republike Hrvatske, podnosi zahtjev Europskom sudu za ljudska prava koji je utvrdio da je Jurčić bila diskriminirana. U obrazloženju presude stoji da je HZZO zaključio da je žena u trenutku sklapanja ugovora o radu bila nesposobna za rad, a da to nije ni na koji način provjereno i nije se utvrđivalo je li uopće počela raditi. ESLJP je izrazio zabrinutost zbog takvih pretpostavki hrvatskih institucija, rekla je odvjetnica Stefana Požgaj.

Spolna diskriminacija

Sud je primijetio kako je u odlukama domaćih tijela došlo do razlike u tretmanu prema trudnici koja je sklopila (fiktivni) ugovor o radu u odnosu na ostale osobe koje su također sklopile (fiktivni) ugovor o radu radi ostvarivanja prava iz osiguranja. Stoga je očito da takav različit tretman trudnica predstavlja diskriminaciju na osnovi spola, kaže Europski sud. Diskriminaciju predstavlja, navodi se dalje u obrazloženju Europskog suda, i stav HZZO-a, ali i domaćih sudova da Jurčić nije bila sposobna zaključiti predmetni ugovor o radu zbog toga što je u tom trenutku mogla znati da je trudna te da za vrijeme trudnoće zbog komplikacija neće moći raditi. Ne samo diskriminaciju trudnica, već ih se obeshrabruje da traže zaposlenje tijekom trudnoće ili planiranja trudnoće, zaključuje Europksi sud za ljudska prava.

Na kraju, Sud upozorava na to da »rodna stereotipizacija koja se dogodila u ovom predmetu predstavlja ozbiljnu prepreku postizanju stvarne suštinske ravnopravnosti spolova, a što je jedan od glavnih ciljeva država članica Vijeća Europe«.

Uime odvjetničkog ureda Jajaš&Vukelić, odvjetnica Katja Jajaš je iscrpno opisala tijek borbe s tijelima uprave u Hrvatskoj, naglasivši da je Europski sud podnositeljici zahtjeva dosudio naknadu za povredu prava u iznosu od 7.500 eura te još 1.150 eura na ime troškova postupka, što će platiti Republika Hrvatska.