Prema zadnjem izvješću Porezne uprave, u prva dva tjedna nakon objave nove liste dužnika svoj dug s osnova poreza, doprinosa, carina i trošarina ili koncesijskih naknada, u cijelosti ili djelomično, podmirila su ukupno 1.382 obveznika koji su u državni proračun uplatili oko 290 milijuna kuna.

Očito je da javna objava dužnika, koja je prvi put uvedena 2012. godine, u mandatu ministra financija Slavka Linića, daje svoje rezultate u naplati dospjelih dugovanja. Te prve godine objave, u mrežu »liste srama« bilo je uhvaćeno čak 120.000 poreznih dužnika, od čega više od 100.000 građana, oko 7.000 tvrtki i oko 13.000 obrta, koji su zajedno dugovali državi oko 30 milijardi kuna.

Ovogodišnja lista, objavljena zadnjeg dana listopada, obuhvatila je blizu 36.000 poreznih obveznika koji ukupno duguju oko 8,5 milijardi kuna. Najveći broj i najveći iznos dugovanja i dalje se vodi na građane kao fizičke osobe – njih oko 30.000 duguje oko 4,2 milijarde kuna dok su tvrtke, njih oko 1.500, dugovale blizu tri milijarde kuna.

Uspješna naplata

Prema podacima iz informacijskog sustava Porezne, njihova prosječna godišnja naplata svih dospjelih i utvrđenih poreznih obveza prilično je visoka, oko 98 posto dok je u onom malom dijelu koji nisu uspjeli naplatiti jedan dio osiguran založnim pravom odnosno hipotekom na imovini dužnika.

Pa ipak, premda se godišnje liste dužnika kroz protekle godine kontinuirano smanjuju, broj onih koji nisu podmirili svoje obveze prema državi i dalje se mjeri u desecima tisuća, a ukupni dug u milijardama. Izbjegavanje poreza i dalje je masovna pojava i jedan od nacionalnih sportova u Hrvatskoj.

Naplatom postojećih dugovanja stalno »uskaču« novi, uz prilično rasprostranjenu pojavu osnivanja i gašenja, uvjetno rečeno jednokratnih tvrtki koje iza sebe ostavljaju (samo) neplaćene obveze koje se onda godinama vuku po listama. Preventivni i učinkovit odgovor na takvu pojavu još se uvijek nije pronašao.

Tu je i element otpisa starih dugovanja zbog zastare. Zato smo od Porezne uprave, između ostalog, htjeli čuti s koliko se novca država ove godine nepovratno oprostila zbog sistemske zastare.

Doznali smo da je u prvih deset mjeseci ove godine po osnovi zastare prava na naplatu otpisano 1,15 milijardi kuna. Od 2017. godine naovamo, otkad je uvedena sistemska promjena da se na zastaru pazi po službenoj dužnosti, otpisano je ukupno 7,8 milijardi kuna duga prema državi. Tako je u 2018. godini otpisano 2,1 milijardi kuna, godinu kasnije 1,8 milijardi, 2020. godine 1,6 milijardi te tijekom 2021. godine 1,15 milijardi kuna.

Nakon proteka jedinstvenog zastarnog roka od šest godina, zastarjelo dugovanje može se namiriti iz opterećene stvari, naravno, pod uvjetom da je naplata poreznog duga osigurana zalogom ili hipotekom.

– Porezna uprava kontinuirano provodi i postupke naplate zastarjelog dugovanja, pa je s te osnove u 2021. godini naplatila ukupno 28,5 milijuna kuna dok je tijekom ove godine naplaćeno 38 milijuna kuna iz čega proizlazi da je samo prošle i ove godine Porezna uprava naplatila 66,5 milijuna kuna zastarjelih poreznih obveza čiju je naplatu osigurala založnim pravima na imovini dužnika, odgovaraju iz Porezne uprave.

Prihvatljivo namirenje

No, tih spomenutih 7,8 milijardi kuna samo je dio potraživanja s kojima se državni proračun zauvijek oprostio. S osnova zaključenja stečajnog postupka ili zbog brisanja društva temeljem Zakona o sudskom registru, od 2018. godine otpisano je čak 11 milijardi kuna, ukazuju podaci koje smo dobili iz Porezne uprave. Najviše 2018. godine – 3,3 milijarde, 2019. i 2020. po 2,7 milijardi kuna, a prošle godine 2,3 milijardi.

– U otpise za svaku pojedinu godinu uključeni su svi subjekti nad kojima je pravomoćno okončan stečajni postupak, neovisno kada je postupak otvoren što bi značilo da su pojedini stečajni postupci nad kojima je pravomoćno zaključen stečaj, otvoreni i prije pet, deset ili više godina, a otpis je izvršen u godini u kojoj je rješenja o zaključenju stečajnog postupka postalo pravomoćno, pojašnjavaju iz Porezne.

Zanimali su nas i konkretni podaci koji se odnose na predstečajne postupke, u kojima je Porezna jedan od vjerovnika.

– Vezano za posebne postupke, konkretno predstečajne postupke koji se vode pred sudom za dužnike kod kojih je utvrđena prijeteće nesposobnost za plaćanje, Ministarstvo financija, Porezna uprava kao vjerovnik u tim postupcima, sukladno propisanim kriterijima i uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, kao i mogućnost naplate duga koji je predmet postupka, odlučuje o prihvatljivom načinu namirenja svoje tražbine.

Nadalje, ako se dužnik ne pridržava rokova i načina plaćanja sukladno potvrđenom planu restrukturiranja u predstečajnom postupku, odgoda naplate predmetne tražbine odnosno otpis predmetne tražbine prestaje vrijediti u odnosu na vjerovnika prema kojem je dužnik zakasnio s plaćanjem.

U tim slučajevima Porezna uprava pokreće mjere naplate za cjelokupni iznos duga utvrđen u predstečajnom postupku. Na isti način Porezna uprava postupa i u slučajevima kada se nad dužnikom otvori stečajni postupak, a pravomoćno potvrđen plan restrukturiranja u predstečajnom postupku nije u potpunosti ispunjen, elaborirali su iz Porezne uprave, bez konkretnih iznosa i brojki.

Porezni referenti

Na godišnjim listama poreznih dužnika nalaze samo oni obveznici čije su porezne obveze dospjele, drugim riječima da su rješenja temeljem kojih su iste utvrđene postala pravomoćna odnosno izvršna.

– Sudski postupci pokrenuti protiv izvršnih rješenja pred upravnim sudom su u nadležnosti sudova te Porezna uprava ne vodi evidenciju takvih postupaka, ističu u Poreznoj.

Koliko god da »lista srama« imala smisao u »utjerivanju« naplate poreznih dugovanja, dio javnosti s pravom pita i kritizira kako to da se na tom popisu dužnika pojavljuje nemali broj onih čija se imena i milijunski dugovi iz godine u godinu ponavljaju, a isti i dalje voze skupe aute, imaju vile i vode tvrtke.

Kako je moguće da takvi primjeri, gdje je evidentno da se raspolaže i uživa u značajnoj imovini i bogatstvu, prolaze neokrznuto dok, uvjetno rečeno, običnom građaninu ovrha stiže zbog par tisuća ili stotina kuna? Kako je to moguće u poreznom sustavu koji se hvali tako visokim postotkom naplate dospjelih dugovanja? Ili, pak, slučajevi gdje se tvrtka nalazi na listi najvećih poreznih dužnika, a svi javno dostupni servisi kažu da joj računi nisu u blokadi.

Tražili smo pojašnjenje za potonje primjere, ne navodeći o kojoj je tvrtki odnosno tvrtkama riječ, s obzirom na to da se iz Porezne odbijaju očitovati o bilo kojem konkretnom slučaju, no tvrde da takvo što – nije moguće.

– Kako bi se osiguralo pravovremeno i jednako postupanje prema svim poreznim dužnicima, Porezna uprava koristi aplikaciju putem koje se jednom mjesečno kreiraju liste poreznih dužnika na razini pojedine županije, sortirano od dužnika s najvećim iznosom duga prema dužnicima s manjim iznosima dugovanja.

Mjesečna se lista dužnika formira temeljem definiranih parametara i s liste dužnika nije moguće ukloniti ni jednog dužnika koji ih zadovoljava.

Ovako formirana lista dodjeljuje se u rad službenicima koji su zaduženi za poslove naplate i ovrhe, objašnjavaju iz Porezne. U praksi to bi značilo da se poreznom dužniku upućuje pisana ili elektronička opomena kojom ga se poziva na plaćanje duga, a ako to ne učini kreće se u postupak ovrhe.

Ovrha dužnika

– Najčešće, ovrha počinje donošenjem rješenja o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava na računu i oročenim novčanim sredstvima.

Na taj se način kod svih dužnika koji ostvaruju primitke po računu provodi pljenidba novčanih sredstava pristiglih na račun, navode iz Porezne, podsjećajući ujedno da se naplata obavlja prema redoslijedu pristiglih osnova za plaćanje koje zaprima i vodi Financijska agencija.

Ako se porezni dug ne naplaćuje ovom mjerom ili ovršenik nema otvorenih računa, elaborira se dalje u njihovom odgovoru, Porezna uprava poziva dužnika da dostavi podatke o svojoj imovini, istovremeno prikupljajući podatke iz službenih evidencija drugih javnih tijela koje imaju podatke o imovini dužnika.

– Prilikom odabira sljedeće radnje ovršnog postupka vodi se računa da se provedu one ovršne radnje koje su primjerene visini poreznog duga te da se ovrha provodi u opsegu koji je potreban za namirenje poreznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika (potraživanja, vozila, plovila, nekretnine i slično), navode iz Porezne te dodaju kako se po pitanju osobne imovine dužnika, u ovršnim postupcima poštuju izuzeća i ograničenja od ovrhe koje, osim Općeg poreznog zakona propisuje i Ovršni zakon.

Drugim riječima, na jedinoj nekretnini u kojoj stanuje ovršenik, koji ne obavlja registriranu djelatnost, ne može se pokrenuti ovrha.

– Ako dužnik fizička osoba ima više od jedne nekretnine, nad njima se pokreću postupci osiguranja naplate i ovrha. Provedba postupaka osiguranja i ovrhe na nekretnini je u nadležnosti sudova, pred kojima Poreznu upravu zastupaju mjesno nadležna državna odvjetništva.

U slučaju da je neki od dužnika darovao svoju imovinu nekom od članova svoje obitelji kako bi izbjegao da se na imovini provede ovrha radi naplate poreznog duga, Porezna uprava također u suradnji s državnim odvjetništvom, pred nadležnim sudovima pokreće parnice za pobijanje pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika, objašnjavaju iz Porezne uprave.