Čačić: Tužit ću svakog tko me u javnosti proglasi krivim

Nakon izricanja presude u Čačićevom je timu vladalo zadovoljstvo ishodom, a njega osobno posebno je oduševilo rješenje po kojem će biti brisan iz kaznene evidencije nakon pravomoćnosti presude

Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u petak je na Županijskom sudu u Kaposvaru proglašen krivim i osuđen na 22 mjeseca zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je izazvao početkom 2010. na autocesti prema Budimpešti u kojoj su poginule dvije osobe. Sutkinja Kristina Kostyk proglasila je Čačića krivim zbog toga jer nije držao potreban razmak i jer nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti, a na Čačićevu je sreću stvar za koju su se potrošila gotovo tri ročišta presudila u njegovu korist.

Supruga i kćer poginulih 8. siječnja 2010. godine Katalin Liptak izjavila je nakon proglašenja presude da je uznemirena ishodom, te da se ne slaže s onim što je zaključio sud.    – Nisu sve stvari provjerili. To vrijedi za policiju i za sve vještake. Nisu točno provjerili sve što se dogodilo, rekla je Liptak. Tijekom čitanja presude bila je vidno uzbuđena, a na trenutke je i plakala. Kada je jučer ujutro ulazila u sudnicu Laptak je kimnula Čačiću, a on joj je odzdravio. Odvjetnik obitelji Liptak Zoltan Gal ustvrdio je da Čačić nije bio sam u automobilu jer se na snimkama koje su napravili vatrogasci vidi da je u njegovom automobilu aktiviran i zračni jastuk na suvozačkom sjedalu.    – A vještak je rekao da se jastuk otvara samo ako netko sjedi na tom sjedalu, rekao je Gal koji je sutkinju upozorio da je u hrvatskom tisku bilo informacija o tome da je Čačić imao još dvije prometne nesreće u Hrvatskoj. Čačićev odvjetnik Zemecsnik rekao je da je potpuno nevažno je li netko bio s Čačićem u autu, te da su članci o Čačićevim automobilskim nesrećama proizvod hrvatske žute štampe. Na kraju sutkinja Kostyk nije uzela u obzir kod izricanja presude Čačićeve nesreće u Hrvatskoj.  

Uvjetna osuda je vrsta kazne koja primarno služi kao mjera opreza, a u hrvatskom kaznenom pravu, koje je zbog habsburškog nasljeđa zapravo jako slično mađarskom, najčešće se izriče za lakša kaznena djela, odnosno za kazne ispod godine dana zatvora.    Gledano čisto objektivno, Čačić mora biti zadovoljan da se postupak vodio u Mađarskoj, čije su odredbe Kaznenog zakona, ali i kaznena praksa, čini se ipak blaže od hrvatskih. Za slično kazneno djelo u Hrvatskoj bi prijetila kazna do osam, a ne do pet godina, a rok kušnje na kaznu od 22 mjeseca bi bio pet godina, a ne tri. Pored toga, naše pravosuđe rijetko daje uvjet za kazne od preko 18 mjeseci zatvora, što sve govori da je prvi potpredsjednik dobro prošao. 

 Riječ je o brzini kojom je Čačić vozio svoj Crysler za koju je sutkinja utvrdila da je bila 125 kilometara na sat, što je ispod dozvoljenog limita od 130 kilometara na sat na tom dijelu autoceste. Gotovo sve ostale parametre sutkinja Kostyk proglasila je nemogućim za točno utvrditi, a riječ je o tome je li bilo magle, jesu li svi u Škodi u koju se Čačić zaletio bili vezani, je li Škoda imala upaljena svijetla, te što je bilo sa zračnim jastucima. Nakon što je presuda pročitana tužiteljica je najavila žalbu, a isto su najavili i iz Čačićevog odvjetničkog tima.

   Čačić – kojem je zabranjena vožnja automobilom u Mađarskoj na tri godine, a mora podmiriti troškove suđenja od milijun i 170 tisuća forinti, odnosno oko 30.000 kuna, izjavio je da prihvaća presudu, te dodao da njegov odvjetnik smatra da se treba žaliti jer je nevin.   

Bez dosjea

– Ovu presudu sam prihvatio bez obzira što formalno pravno moj odvjetnik i dalje smatra da se treba žaliti i da sam ja nevin. Druga je stvar ljudska odgovornost i suosjećanje prema nastradalima i obitelji Laptik. Međutim, za mene je važno da uvjetna presuda u sebi zadrži dopunsku odluku, koja nije standard u mađarskom pravosuđu, a kod nas ni ne postoji, a po kojoj se trenutkom početka valjanosti presude briše svaki kriminalni dosje. Dakle, ne nakon isteka uvjetne presude nego trenutkom njene pravomoćnosti nemam nikakav dosje i nitko ni na kakav način me ne može zbog toga prozivati u javnosti. To dodatno ukazuje na stupanj moje nevinosti od odgovornosti, rekao je Čačić.

Dodao je da je sve što je govorio o brzini, vidljivosti, svjetlima i pojasu sud prihvatio. Govoreći o odnosu između njega i premijera Zorana Milanovića Čačić je rekao da su oni obavili razgovor nakon nesreće i dogovorili se oko stajališta s kojim će nastupiti.

   – Nakon toga s tim smo stavom pobijedili na izborima i ja poslije na stranačkom saboru. Za mene je sada ovaj slučaj završen, rekao je Čačić. U Čačićevom odvjetničkom timu nisu bili previše oduševljeni izjavom premijera Milanovića koji je u četvrtak uspoređivao hrvatsko i mađarsko pravosuđe, a njegov se odvjetni Peter Cemecsnik u završnoj riječi ogradio od nje.

Nakon izricanja presude u Čačićevom timu vladalo je vidljivo zadovoljstvo ishodom, a njega osobno posebno je oduševilo rješenje po kojem će biti brisan iz kaznene evidencije nakon pravomoćnosti presude. Spreman je, ako drugostupanjski sud potvrdi ovakvo rješenje, tužiti svakog tko ga u javnosti proglasi krivim za prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom.

Žalbeni bi postupak mogao biti gotov za četiri do pet mjeseci, a on neće biti otvoren za javnost. Čačićevi odvjetnici smatraju da čak postoji mogućnost da se tužiteljstvo na kraju uopće i ne žali na prvostupanjsku presudu jer će o tome odlučivati nadležni šef mađarskog odvjetništva, a ne tužiteljica koja je vodila proces protiv Čačića. Njegovi su odvjetnici toliko zadovoljni presudom, neslužbeno se moglo doznati, da se uopće neće žaliti ako se ne žali tužiteljstvo.   

Liberalna atmosfera u sudnici

Inače, samo je izricanje presude prošlo u vrlo kaotičnoj atmosferi pa nije čudo da su gotovi svi prisutni novinari u prvom trenutku krivo razumjeli presudu. U sudnici je bio ovašteni sudski prevoditelj koji je tijek procesa šaptao na uho Čačiću koji s njihovim prijevodom nije bio baš do kraja zadovoljan.

Stoga je sa sobom iz Zagreba poveo odvjetnicu i ovlaštenu sudsku prevoditeljicu Evu Jany. Međutim njih oboje radili su naravno isključivo za Čačića, a prisutni su novinari iz Hrvatske ovisili o dobroj volji i velikom trudu kolege iz jednih mađarskih novina koji je pripadnik hrvatske manjine u Mađarskoj.

Činjenica da su svi loše čuli presudu leži u činjenici da je sudnicom vladala vrlo liberalna atmosfera – moglo se slobodno ulaziti i izlaziti, fotoreporteri su sjedali po podu kako bi uhvatili što bolju kompoziciju, tonci s televizija u kratkim hlačama trčali su amo tamo postavljajući mikrofone pred aktera koji je u tom trenutku govorio, a s vremena na vrijeme začula bi se i neizbježna zvonjava mobitela. 

  Veći dio prijepodneva u petak bio je potrošen za završne riječi tužiteljstva i obrane. I dok su tužiteljica i odvjetnik obitelj Liptak govorili zajedno oko sat vremena, Čačićev je odvjetnik Zamecsnik govorio preko dva sata detaljno obrazlažući zašto bi Čačić trebao biti oslobođen ili u najgoru ruku uvjetno osuđen. Tužiteljstvo je tražilo kaznu zatvora ode jedne do pet godina.