Odnedavno i Most ima predsjedničkog kandidata, svog saborskog zastupnika i sinjskog gradonačelnika Miru Bulja. On tvrdi da je odluka o ulasku u ovu izbornu utrku bila isključivo njegova.

– Promatrao sam ponašanje dva brda, očito je da Zoranu Milanoviću odgovara Andrej Plenković i obratno, a nijedan ne odgovara Hrvatskoj. Ne bave se ključnim stvarima poput demografije, odnosno iseljavanja iz Hrvatske. Ili stanja na hrvatskim granicama, koje su šuplje, a meni su se obojica rugala kada sam govorio da vojska treba spriječiti da nam migranti ulaze u državu kao kroz švicarski sir. To su razlozi zašto sam donio odluku o kandidaturi za predsjednika Republike, a na koncu je povod bila antihrvatska reakcija državnog vrha kada sam zabranio da se u gradskom prostoru u Sinju održi izložba Srpskog narodnog vijeća.

Srbi i četnici

Je li ta zabrana bila već dio vaše kampanje?

– Ne. Na kandidaturu me ponukalo ono što se kasnije događalo. Čak je pučka pravobraniteljica tražila moje očitovanje, odgovorio sam joj pitanjem je li tako postupila i kada je, primjerice, zagrebački gradonačelnik Tomašević zabranio na javnim površinama reklamiranje Hoda za život ili kada Thompsonu nije dopušten koncert u Puli. Već prije nekoliko godina, kada je SNV-ov Dejan Jović izrazio podršku izjavi Pere Kvesića o retardiranoj zamisli o stvaranju hrvatske države, tražio sam da se prekine državno financiranje onih kojih ne priznaju Domovinski rat i ne mire se s neovisnom Hrvatskom. Ljudi srpske nacionalnosti, kojima kao gradonačelnik pomažem, su jedno, promotori politike »srpskog sveta« Aleksandra Vučića i mrzitelji Hrvatske su nešto sasvim drugo. Niti jedan predsjednički kandidat nije podržao moju odluku o izložbi koju financira SNV. Politika »srpskog sveta« provodi puzajuću revoluciju kroz naše institucije. Vučić je inicijator, Pupovac provoditelj, a Plenković sponzor te revolucije. Svi koji ne govore protiv toga su ili kukavice ili slijepci.

Puno se bavite Srbima, predstavljaju li oni zaista danas toliku opasnost za Hrvatsku?

– Srbima se bavim samo na području Sinja i to tako da rješavam probleme svih građana, neovisno o etničkoj pripadnosti. Opet naglašavam, treba praviti razliku između pripadnika srpske manjine i klike oko Milorada Pupovca koja je na vlasti u Hrvatskoj. Nisu mi sporna prava niti jedne nacionalne manjine, ali Pupovac je etnobiznismen i nisam ga ja tako nazvao nego Ivo Josipović koji sigurno nije meni ideološki blizak.

SNV je etnobiznis Milorada Pupovca, a ja sam odmah nakon potresa na Banovini sa svojim Sinjanima u Majske Poljane dovezao Srbima dva kamiona humanitarne pomoći. Srbi iz sela Otišića mi pak tvrde da potpore, preko Anje Šimprage, dobivaju samo oni koji su uvezani u SNV-u, a da se ostale maltretira. Strogo razlikujem Srbe koji žive među nama i četnike.

Prevarena predsjednica

Često koristite termin četnik. Nije li već pomalo anakrono ljude proglašavati četnicima budući da su oni bili jedna vojna formacija u Drugom svjetskom ratu, nije li, recimo, za Vučića dovoljno kazati da je srpski nacionalist?

– Vojislav Šešelj je četnički vojvoda, a Vučić mu je bio desna ruka. Taj Vučić je u Glini uvjeravao svoje sunarodnjake da trebaju činiti zločine nad Hrvatima i da Glina nikad više neće biti Hrvatska. Vučić je četnik, to i on sam zna. To su živući sudionici agresije na Hrvatsku, nema ništa anakrono u tome.

Nije mi jasno kako ga je bivša predsjednica primila u Zagrebu, pa ju je prevario da će joj predati popis o Hrvatima nestalim u Domovinskom ratu. On danas preko svojih pipaka politiku »srpskog sveta« provodi i u Hrvatskoj, a naša Vlada ne traži ratnu odštetu od Srbije. I još se kod nas progoni legitiman pozdrav HOS-a »Za dom spremni«, a četničke nadgrobne spomenike se ne dira.

Što se Pupovca tiče, on je bio dobar suradnik Franje Tuđmana za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i prilikom izmjene Ustava 1997. Je li se Pupovac od tada tako jako promijenio ili se ipak možda pretjeruje u ocjenama da je on instrument Beograda?

– Pupovac je, kao dio hrvatske vlasti, stajao u Bačkoj Palanci uz Vučića na komemoraciji u povodu godišnjice Oluje. On, znači, ne priznaje Oluju, a na vlasti je u Hrvatskoj, meni je to nepojmljivo.

Ista je to politika kao prosrpskih snaga u Crnoj Gori, koji tu državu žele pretvoriti u Vučićev pašaluk. Pravi državnici prepoznaju i spriječe takve nakane na vrijeme, prije nego one eskaliraju kao u Crnoj Gori.

Mene će razumjeti

Predstavljate se kao narodni predsjednički kandidat, implicira li to da ostali nisu narodni?

– Ja nisam izdanak zrinjevačkog inkubatora i nisam produkt diplomatskih akademija čija se politička karijera gradila daljinskim upravljačem. Živim s narodom i borim se za njegove interese. Kad ja progovorim protiv antihrvatske politike SNV-a, šute i Milanović i Primorac. Dragan Primorac, loš Sanaderov ministar i sada zapravo Mesićev kandidat, najavljuje besplatne dječje vrtiće za sve, a ja sam u Sinju to već uveo. U stalnom sam kontaktu s ljudima i puno bolje od drugih kandidata znam kako oni žive i što im treba. Kada slušate Plenkovića sve je bajno, sve cvjeta, a jedno jaje je 57 posto skuplje nego prošle godine. Slično i kruh, otkad je euro naša valuta. Takvim ću se stvarima najviše baviti u svojoj predizbornoj kampanji.

Oporezivanjem stranih banaka i teleoperatera koji ostvaruju ogromnu dobit. Optuživat će me da sam populist, ali narod će ovaj put imati i drugačiji izbor, mene će svi razumjeti. Kao kada sam Plenkovića pitao u Saboru hoće li slati u Ukrajinu hrvatske vojnike.

Rekao je da neće.

– Je, ali onda je odmah krenula inicijativa da se šalje hrvatske časnike.

U Njemačku, ne u Ukrajinu.

– To je samo priprema za Ukrajinu. Radije bih si odsjekao ruku nego je digao za to da se hrvatskim majkama sinovi vraćaju u kovčegu. Neka Plenković i Grlić Radman uzmu pušku i slobodno neka idu u rat u Ukrajini.