ZAGREB » Biografija šefa vojne policije brigadira Tihomira Zebeca ipak se istražuje. Postupak je naredio on sam nakon što je prozvan zbog lažiranja dijela ratnog puta. 

   – Povodom napisa u tisku i iskazanog nezadovoljstva od strane dijela bivših pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, na Odjelu vojne policije Glavnog stožera Oružanih snaga RH službeno je pokrenut postupak vezano za utvrđivanje mog statusa branitelja i otvoren je predmet kao i za sve druge provjere sukladno propisima za dokazivanje statusa branitelja, odnosno utvrđivanja moje pripadnosti Jedinici za posebne zadatke Rakitje 1991. godine. No, već sada ću reći, da ukoliko u upravnom postupku i dobijem potvrdu svoje pripadnosti toj postrojbi, neću tražiti nikakva dodatna prava niti išta mijenjati u svom životopisu, kao što neću potraživati nikakvu financijsku korist koja bi proizašla iz toga – rekao nam je brigadir Tihomir Zebec, načelnik Odjela vojne policije, kojeg je dio pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, prve policijske postrojbe iz Domovinskog rata, prozvao zbog lažiranja biografije objavljene upravo u knjizi o Vojnoj policiji. 

   Naime, kako smo već pisali, u Zebecovoj biografiji stoji da je bio pripadnik Rakitja od početka Domovinskog rata, no nitko od tadašnjih boraca te postrojbe ne sjeća ga se iz tih vremena. Rakitje je, prema službenim podacima iz monografije o toj postrojbi, postojalo od listopada 1990. do svibnja 1991. godine. 

   – Bio sam nekoliko dana u Rakitju, te na Sljemenu i u Kumrovcu, rekao nam je brigadir Zebec prisjećajući se živo sredine 1991. godine kada je, unatoč činjenici da je imao stalan posao i relativno bezbrižan život 22-godišnjaka, otišao kao dragovoljac u tu postrojbu. 

  Odora i oružje

– Dali su mi da nosim odoru i oružje! Znači da sam bio pripadnik neke postrojbe, tvrdi Zebec opisujući vrijeme što ga je proveo pod zapovjedništvom legendarnog Gente Međugorca. Isto tako naveo je osobe koje su bile s njim u to vrijeme zajedno u istoj postrojbi, a ni dan danas nisu riješili svoje statuse. Ne želeći za sada navoditi njihova imena pokazao nam je dokument iz kojeg je vidljivo da je jednoj osobi od strane Upravnog suda priznato da je bio u postrojbi, ali je navedeno da je bio na vojnoj vježbi. 

   – U mojim službenim dokumentima godinama je pisalo i da sam bio pripadnik 1. gardijske brigade. To, međutim, nikome nije smetalo do 2006. godine. Temeljem dokumentacije koja se nalazi u mom personalnom dosjeu, što je vođen od samog početka, vidljivo je da je u svim dokumentima naveden podatak od 1991. godine i bio je dostupan svima onima koji su imali za to ovlasti. Te dokumente potpisivali su moji nadređeni. Tako da ne znam zašto nitko u to vrijeme nije reagirao na te podatke, a bili su dostupni i osobama koje su u to vrijeme, odnosno 1991. godine bili pripadnici navedene postrojbe. Moj životopis objavljen u monografiji sačinjavan je i pisan od strane osobe koja je podatke crpila iz mog osobnika i dostupnih dokumenata kao i za preostale načelnike čije su biografije objavljene u monografiji. Osobno stojim iza svakog podatka koji se nalazi u mom životopisu. Prema dokumentima koje sam sada priložio u spis za ovaj postupak, a dokumentacija datira iz 1991. godine, proizlazi da sam u lipnju, srpnju i kolovozu 1991. godine bio na vojnoj vježbi. Pa zar je tada bilo vojnih vježbi, pita se Zebec, čudeći se što ni u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, ni u Središnjem vojnom arhivu, nema podataka o njemu iz sredine 1991. godine. Od Uprave za ljudske resurse MORH-a i drugih državnih tijela od kojih su zatraženi podaci još čeka odgovore. 

  Službeni podatak

»Novi list« je već ranije došao do podataka kojima raspolaže MORH. Prema njema Zebec je 27. studenog 1991. godine ušao u pričuvni sastav 67. bojne vojne policije, da bi 1993. godine postao operativac za suzbijanje kriminaliteta u Vojnoj policiji. 

   – U svibnju 1993. godine raskinuo sam ugovor o radu s tvrtkom u kojoj sam do tada bio zaposlen i postao djelatna vojna osoba, potvrdio nam je sada i sam Zebec. 

   – Nisam ranije ništa želio dokazivati iako znam da sam u Rakitju bio. Za dokazivanje pripadnosti nekoj postrojbi u upravnom postupku potrebna su dva svjedoka, a jednostavno nisam želio pokretati taj postupak. Sada ću, međutim, to morati učiniti. Znate, u ono vrijeme sam samo osjećao potrebu otići u obranu zemlje, tvrdi Zebec napominjući kako je i ostalim njegovim suborcima iz tog vremena različito upisan datum pripadnosti tadašnjoj specijalnoj policiji. 

   – Tako, ako se uzima podatak da je postrojba bila do svibnja 1991. godine, zašto se drugim pripadnicima vodi službeni podatak da su bili u toj postrojbi do listopada 1991. godine. Isto tako, ako mi je zapovjednik bio pripadnik te postrojbe a ja nisam, lijepo bi molio da mi netko odgovori ili dostavi podatak koje sam ja onda postrojbe bio pripadnik. 

   Ja sam u ovom slučaju ispao statistička pogreška administracije, nažalost kao i neki drugi, no ako osobno nekoga smeta što smatram da imam pravo iznositi da sam u to vrijeme bio u Rakitju, jer znam da sam bio tamo kao i osobe koje to mogu potvrditi, vjerujte meni je još više žao što se na ovaj način moram pravdati za to.