Znanstvenica i profesorica na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branka Lozo potpredsjednica je stranke DOMiNO i kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima.

Razgovarali smo o njezinom programu, kao i viziji kako bi funkciju predsjednika Republike trebalo obavljati.

Demografski oporavak

Koje su glavne točke vašeg programa, što želite naglasiti u svojoj kampanji – vanjsku politiku, vojsku, sigurnosne službe ili pak nešto drugo?

– Hrvatska vapi za suštinskim promjenama, tako da se i teme mog programa nižu unutar i izvan striktnih predsjedničkih ingerencija, a odnose se na zaštitu i jačanje suvereniteta Republike Hrvatske, na demografski oporavak i povratak iseljenih, zaštitu braka i obitelji, stambenu problematiku mladih, zalaganje za standard umirovljenika i dostojanstvenu starost, brigu o hrvatskoj kulturi i jeziku, jačanje obrambenih potencijala i nacionalne sigurnosti, očuvanje prirodnih bogatstava, onemogućavanje klijentelizma i korupcije u državnim i javnim službama, žurno operacionaliziranje veleposlaničkih i konzularnih službi, donošenje deklaracije o zločinima Josipa Broza Tita, urgiranje kod Pape za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim, i još ponešto.

Od svih nabrojenih tema, osobno smatram da najopasnija ugroza prijeti od zamjene stanovništva, sve drugo se može mijenjati i popravljati brže ili sporije, s većim ili manjim učinkom, no ako izgubimo stanovništvo – povratka nema. A bojim se da bi Hrvati za 10 ili 20 godina mogli u vlastitoj zemlji postati manjina. To je najveća prijetnja, a o njoj se premalo govori, strani radnici se i dalje nekontrolirano dovode bez ikakvih kriterija, ilegalni migranti nadolaze ili se vraćaju iz drugih EU zemalja, a naša mladost se iseljava. A politički vrh o tome šuti. Međusobno se prepucavaju kao da u Hrvatskoj cvatu ruže. Nedopustivo!

Kako gledate na ovlasti predsjednika, smatrate li da su tu potrebne određene ustavne reforme, o čemu se povremeno piše i govori?

– Osobno ne bih mijenjala ovlasti predsjednika, lista predsjedničkih ingerencija nije dugačka, no odnosi se na ključne domene, sigurnosno-obavještajne službe, vojsku, veleposlanstva, ugled domovine u svijetu. Ako se predsjednik tim temama bavi, onda ima mnogo i dovoljno posla, pogotovo nakon trenutačnog predsjednika koji je propustio dosta toga učiniti. Hrvatski sustav ima predsjedničku funkciju bez izvršnih ovlasti, no to je slučaj s još najmanje deset zemalja u Europi.

Podjela snaga

Koliko su promjene Ustava uopće realne kod nas s obzirom na to da je za promjene Ustava nužna dvotrećinska većina u Saboru, a tamo zdrav razum, razumijevanje nacionalnih interesa i međusobno uvažavanje ljudi iz različitih stranaka nerijetko »nije u modi« u raspravama koje najčešće slušamo?

– Kao što se vidjelo nedavno kod izbora sudaca Ustavnog suda, podjela snaga u Saboru na dva ključna tabora, HDZ i SDP, dovodi do političke trgovine, koja dominira nad parlamentarnom demokracijom. Zbog toga nije izgledno očekivati bilo kakav kvalitetan dogovor, pa niti oko promjene Ustava.

Kakva je vaša vizija, na koji način biste nastojali obavljati predsjedničku funkciju – pokušavajući kroz međusobne kompromise ostvariti nekakav dogovor s Vladom o određenim pitanjima gdje vam se ovlasti isprepliću, primjerice veleposlanicima, ili inzistirajući na stalnim tenzijama, kao što je bio slučaj posljednjih pet godina?

– Potpuno sam svjesna da se bavim temama od kojih neke jesu, a neke nisu u ingerenciji predsjednika. Od onih koje su pod ingerencijom predsjednika neke zahtijevaju dogovor ili supotpis predsjednika Vlade. To su situacije u kojima bih se s predsjednikom Vlade dogovarala i razgovarala, na pristojan način.

Ne bih se svađala i u cijelosti bih napustila razinu komuniciranja koja sada vlada između dva predsjednika, države i Vlade. Meni bi uvijek na prvom mjestu bila dobrobit domovine, radi toga sam se u ovu utrku i uključila, tako da ne bih stavljala svoj ego ispred dobrobiti države. Znam da to nije lako, no važan je cilj! Što se tiče imenovanja veleposlanika, zalagala bih se da se prekine praksa uhljebljivanja podobnih, da se imenuju kvalitetne osobe koje će doprinositi ugledu Hrvatske u dotičnoj zemlji i biti na korist Hrvatima koji tamo žive.

Također bih se zalagala da se otvori daleko veći broj konzularnih službi u zemljama u kojima živi velika hrvatska zajednica. S obzirom na demografsku sliku u Hrvatskoj, uloga konzularnih službi je od iznimne važnosti za pomoć raseljenim Hrvatima da se vrate živjeti u domovinu svojih predaka. Povrh toga, neprihvatljivo mi je da, na primjer, na predstojećim izborima u cijelom SAD-u Hrvati mogu glasati samo na četiri glasačka mjesta!