U dosad jedinstvenom, burnom procesu izbora predsjednika Vrhovnog suda, ovaj su se tjedan dogodile dvije važne stvari, predsjednik Zoran Milanović predložio je Državnom sudbenom vijeću raspisivanje novog javnog poziva, na koji će se prijaviti i Zlata Đurđević, a HDZ je objavio da profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu nema njihovu podršku.

​Vjesnik rezolutnog stava HDZ-a da Zlata Đurđević ne dolazi u obzir, bio je u srijedu ujutro predsjednik Odbora za Ustav Dražen Bošnjaković. On je u jednoj emisiji Hrvatskog radija objasnio zašto ima loše mišljenje o njoj, a premijer Andrej Plenković je nešto kasnije istog dana do kraja artikulirao odluku HDZ-a da zaustavi Milanovićevu kandidatkinju, neovisno o mogućnosti da ona prođe proceduru ponovljenog javni poziv.

– Da, ja sam upozorio na problem što se tiče Zlate Đurđević, profesorice Pravnog fakulteta koja je prihvatila biti kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda mimo Zakona o sudovima i javnog poziva. Time je poslala jasnu poruku da ne poštuje pravni sustav Republike Hrvatske. Njezino je mišljenje bilo da ovaj zakon nije ustavan i da ga zato ne treba poštovati, iako svi znamo da jedino Ustavni sud može o tome odlučiti.

Različite stvari

I to je, kako je rekao premijer Plenković, trajno diskvalificira za obnašanje dužnosti predsjednice Vrhovnog suda.

– Stav je naše stranke da neće prihvatiti takvu kandidatkinju. Ona je došla voljom predsjednika, mimo javnog poziva, što je bilo nekorektno prema ljudima koji su se prijavili na taj javni poziv i iznijeli svoj program rada.

Predsjednik Republike je rekao da će Zlata Đurđević biti njegova kandidatkinja dva tjedna prije nego što je Ustavni sud donio odluku da su sporne odredbe Zakona o sudovima u skladu s Ustavom.

– Znam, ali zakon je bio na snazi i moralo su ga se svi pridržavati, iako se vodio postupak na Ustavnom sudu.

Nije Zlata Đurđević jedina koja je mislila da su izmjene Zakona o sudovima iz 2018. problematične odnosno da predsjednik Republike može izravno primijeniti Ustav. Uostalom, četvero sudaca Ustavnog suda također se složilo sa Zlatom Đurđević i glasovali su protiv odluke da je ovaj zakon ustavan. Jesu li se onda i Andrej Abramović, Lovorka Kušan, Ingrid Antičević Marinović i Goran Selanec time diskvalificirali kao ustavni suci?

– Pozicija ustavnih sudaca je drukčija. Nama je neprihvatljivo da zakon koji je na snazi nije poštovala Zlata Đurđević. Ušla je u cijelu ovu igru protuzakonito.

Ako je to diskvalificira, u tom bi slučaju jednako trebalo biti i s četvero spomenutih članova Ustavnog suda. Oni bi onda sada trebali podnijeti ostavke ili bi ih se nekako moralo izbaciti iz Ustavnog suda jer ne priznaju zakon koji je na snazi i smatraju da je Milanović postupio ispravno.

– Dužnost ustavnih sudaca je da kažu je li neki zakon ustavan ili ne i ovo četvero je samo radilo svoj posao. Obveza svih nas je poštovanje jednog zakona sve dok je on na snazi, a Zlata Đurđević nije se tako ponašala.

Dražen Bošnjaković, snimio Davor Kovačević

Da, ali mišljenje je tih ustavnih sudaca da taj zakon uopće nije smio biti na snazi, oni ne priznaju pravni poredak Republike Hrvatske.

– Oni to smatraju, devet ustavnih sudaca je imalo drukčiji stav. Nisu se oni morali složiti s većinom u Ustavnom sudu. Ne može se to usporediti sa situacijom kad je netko zaobilazio zakon koji je na snazi, to su dvije sasvim različite stvari.

Krupna greška

Zlata Đurđević priopćila je da u potpunosti poštuje odluku Ustavnog suda i da će se zato javiti na poziv koji će biti ponovljen.

– Neka se ona javi, to je njeno pravo.

No, mislite da je ona napravilo tako krupnu grešku da je nikako više ne može popraviti?

– Da, nepoznavanje i nepoštovanje zakona je jako krupna greška za nekog tko želi biti predsjednica Vrhovnog suda. Na koncu, ona se javila na poziv za suca Europskog suda za ljudska prava, to joj tada nije predstavljalo problem. Mi smo o Zlati Đurđević sve kazali, nemamo tome što dodati ili oduzeti.

Je li to o čemu pričate jedina njezina mana? Bi li ona bila podobna za predsjednicu Vrhovnog suda da se odmah prijavila na javni poziv?

– Ne znam što bi bilo kad bi bilo.

Političke opcije desnije od HDZ-a, Domovinski pokret i Hrvatski suverenisti, zamjeraju joj stav da su Josip Perković i Zdravko Mustač izručeni Njemačkoj protuzakonito i to što ne voli »Za dom spremni«. Kako vam se čini ta argumentacija?

– To su njihovi argumenti, ja ih nisam analizirao. Naveo sam razloge koji su HDZ-u sasvim dovoljni da ne pristajemo da ona bude predsjednica Vrhovnog suda.

Neće vam biti neugodno ako ćete njezinu kandidaturu uspjeti zaustaviti zahvaljujući tim strankama koje je Plenković proglasio radikalnom desnicom prema kojoj je nužno sagraditi sanitarni kordon? Naime, neki vaši koalicijski partneri podržavaju Zlatu Đurđević, a bez njih nemate 76 glasova koliko vam je potrebno da ona ne postane predsjednica Vrhovnog suda.

– Svatko ima pravo na svoj stav. Kako će svatko glasovati u Saboru, vidjet ćemo kad to dođe na red. Poznato je da HDZ nema sam 76 glasova.

Koliko će vam velik problem biti ako će neki vaši koalicijski partneri glasovati za Zlatu Đurđević, različito od HDZ-a?

– Već je bilo situacija kad unutar parlamentarne većine, pa i unutar HDZ-a, nisu svi u Saboru bili za neku odluku, ali nastavili smo zajedno.

Podnormirano pitanje

Te zakonske odredbe zbog kojih je nastao spor izašle su iz resora pravosuđa dok ste ga vi vodili. Čak ih je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović nazvao podnormiranima, osjećate li zato neku vlastitu odgovornost za aktualni sukob?

– Puno se zakona, kad dođe do određene neočekivane situacije, pokaže da su podnormirani. Tko je uopće mogao očekivati da će predsjednik Republike osporavati javni poziv? Mogao je provesti proceduru i reći da neće predložiti niti jednog prijavljenog kandidata, što je u učinio u četvrtak, i sve bi bilo u redu, DSV bi raspisao novi javni poziv. Stoga ne osjećam nikakvu odgovornost, uvođenje javnog poziva je pozitivan iskorak u procesu izbora predsjednika Vrhovnog suda. Vjerojatno je potrebno sada poboljšati neke norme, ali, kao što je rekao i predsjednik Ustavnog suda, zakon i ovakav kakav jest omogućava da ga se primijeni.

Što ako se prijavi više kandidata, a onog kojeg od njih odabere predsjednik Republike Sabor odbije? Bi li u tom slučaju Milanović mogao predložiti nekog drugog iz tog javnog poziva ili bi se morao raspisati novi?

– To je otvoreno pitanje koje je podnormirano. Po meni, i jedno i drugo bilo bi u okviru zakona. Mislim da bi predsjednik, ako bi mu Sabor odbio prvog kandidata, mogao predložiti drugog, bez ponavljanja javnog poziva. Ali, moguća je i opcija raspisivanja novog javnog poziva.

Što ako se sada Zlata Đurđević, budući da je Milanović rekao da će ona sigurno opet biti njegova kandidatkinja, jedina prijavi, a Sabor je ne izabere?

– Onda bi se svakako moralo raspisati novi javni poziv.

Sve to skupa moglo bi se toliko otegnuti dulje od 14. srpnja, kada istječe mandat predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi, pa nećemo dobiti njegovog nasljednika.

– To je istina, ali ako Sessi prestane dužnost prije nego što bude izabran novi predsjednik Vrhovnog suda, tu će dužnost obnašati njegov zamjenik. Tako zakon to uređuje.

Tko bi bio predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, što je po položaju predsjednik Vrhovnog suda?

– Zamjenik predsjednika Vrhovnog suda bio bi i predsjednik DIP-a.

U zakonu to ne piše.

– Tako treba zakon smisleno tumačiti.

Predsjedničin kandidat

Kakvog bi to kandidata trebao Milanović predložiti, a da vama bude prihvatljiv?

– HDZ nema svog kandidata. No, jasno je da kandidat za predsjednika Vrhovnog suda mora imati dobar životopis, iskustvo, program rada iz kojeg bi se znalo kako namjerava obnašati tu dužnost… Zanima me i koje bi kandidat probleme detektirao kao glavne, jer predsjednik Vrhovnog suda može Ministarstvu pravosuđa predlagati neke mjere.

I očekujete, što je rekao premijer Plenković, da Milanović postigne dogovor s HDZ-om prije nego svog kandidata pošalje u Sabor.

– Bilo bi, u svakom slučaju, dobro da se u Sabor ide s kandidatom oko kojeg postoji nekakav konsenzus. Nedavno smo u Saboru izabrali pučku pravobraniteljicu, prethodno nije bilo međustranačkih razgovora, a ipak smo se poklopili prilikom glasovanja.

Što je zapinjalo 2017. kada je Sessa izabran praktično u posljednji trenutak?

– Izabran je na vrijeme. Tada još nije bilo javnog poziva i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imala je sve ovlasti nekoga predložiti.

Isprva nije htjela Sessu, ali Plenković nije prihvaćao njezinog kandidata i zato je prije četiri godine to usuglašavanje toliko trajalo.

– Ja bih rekao da je to došlo na dnevni red na samom kraju mandata i Sessa je izabran u roku.

Sessa je neosporno bio vaš kandidat.

– Predsjednica ga je predložila, on je bio njezin izbor.

Vi ste ga, ako ništa drugo, izglasali.

– Jesmo.

Onda je bio vaš kandidat.

– Kandidat je jedno, a ono što smo izglasali je drugo. Kažem da ga je predsjednica predložila, potom je prošao Opću sjednicu Vrhovnog suda i Odbora za pravosuđe, pa smo ga i mi prihvatili.

I cijeli ste mandat podržavali Sessu. Prije nekoliko mjeseci je HDZ, unatoč žestokim kritikama oporbe na račun Sesse, izglasao njegovo izvješće o stanju pravosuđa.

– Nismo mi stali uz njega osobno nego smo podržali Sessino izvješće o stanju cijele sudbene vlasti.

Podržali ste to njegovo izvješće i iz toga je lako zaključiti da ste htjeli da Sessa ostane predsjednik Vrhovnog suda.

– Mi mu nismo rekli da se prijavi na javni poziv. Nismo to nikome rekli.

(Ne)objektivna slika

Sessa je u tom izvješću, koje je HDZ podržao, vrlo pohvalno govorio o funkcioniranju hrvatskog pravosuđa. Vi ste, dakle, zadovoljni pravosudnim sustavom.

– Gledajte, mi smo svjesni problema kojih tu ima, međutim, ne smatramo da je stanje katastrofično, što neki sugeriraju. Sustav koji godišnje riješi milijun i 200 tisuća predmeta, s trendom smanjivanja zaostataka i skraćenja roka trajanja postupaka, nije katastrofalan. Ako je sada 400 tisuća predmeta koji su neriješeni, a prije desetak godina ih je bilo milijun i 600 tisuća, to je sigurno nekakav pomak.

Vi često navodite te brojke, ali ne biste to morali da percepcija javnosti o pravosuđu nije izrazito negativna. Ne biste morali neprestano nešto negirati da ne postoji rašireno suprotno mišljenje.

– Svaki dan se, a i vi u ovom intervju, sugerira da pravosuđe ne funkcionira. Ne znam kako to ne funkcionira sustav koji godišnje riješi milijun i 200 tisuća predmeta. Stvara se percepcija da je baš sve crno, da pravosuđe baš ništa ne valja. To nije objektivna slika. Znam da je pojedine predmete potrebno još brže rješavati. Zaista je loše kad ti neki veliki predmeti traju dulje od deset godina, ali njih je u okviru milijun i 200 tisuća ipak manji broj. Nismo mi nesvjesni percepcije, ali ona bi trebala biti plod objektivnog stanja tog sustava. Kod nas se ističe gotovo isključivo ono negativno, a dobro se zanemaruje.

Ova situacija sa Zdravkom Mamićem i osječkim sucima sjajno je došla Milanoviću koji se predstavlja kao netko tko se zalaže za promjene u pravosuđu.

– On je četiri godine bio predsjednik Vlade, pa što su napravili da bi se poboljšalo to, kako ga nazivaju, HDZ-ovo pravosuđe? Možete komparirati brojke koje su bile u njihovom mandatu s onima sada. Slažem se da se dosta toga nakupilo u kratko vrijeme, splitski suci, osječki suci, stečajni sudac u Zagrebu, pa kad se to tako posloži teško je reći bilo što pozitivno o pravosuđu. Ali, od 1.700 sudaca i 600 savjetnika, ogromna većina pošteno radi svoj posao.
Naravno, sve ovo što se događa u posljednje vrijeme mora se brzo riješiti stegovnim, a, po potrebi, i kaznenim postupcima. To moraju biti poruke i drugim sucima da ne ulaze u neke takve loše stvari.

​Loša slika

Upoznali ste kao odvjetnik i ministar pravosuđa brojne suce, je li vam uvjerljivo ovo što Mamić tvrdi za te suce iz Osijeka? Je li vam zamislivo da bi se suci družili s čovjekom kojem sude i primali od njega novac i razne darove?

– Ispada po fotografijama da se takve stvari događaju. Imali smo i sliku Željka Keruma sa splitskim sucima, strašno mi je bilo to feštanje. Biti sudac nije klasična profesija nego način života. Suci si ne mogu dopustiti puno toga što drugi građani rade.
Osobno nikad nisam sreo suca za kojeg bih posumnjao da čini nešto nezakonito. A sucima koji se u slobodno vrijeme zabavljaju s onima kojima sude, nije mjesto u pravosuđu.

Dražen Bošnjaković, snimio Davor Kovačević

Milanović tvrdi da HDZ želi zadržati kontrolu nad Vrhovnim sudom zato što će se tamo uskoro odlučivati o žalbi vaše stranke na presudu za pljačku državne imovine.

– Nikakvog smisla nema njegova teza da je pravosuđe HDZ-ovo. Ponavljam svoje pitanje, što je on kao premijer poduzeo da to promijeni. Pravosuđe nije HDZ-ovo, a mislim da nije ni SDP-ovo.

Da Sessa ostane predsjednik Vrhovnog suda, to vam ne bi bilo nikakvo jamstvo da bi se žalba HDZ-a usvojila?

– Nema jamstava. Pravosuđe vodi taj predmet i utvrđuje činjenice. Dva puta je donijeta nepravomoćna presuda protiv HDZ-a, sada je druga na Vrhovnom sudu i vidjet ćemo kakva će biti odluka.

Kad Milanović daje izjave, mnogi dobiju svoju porciju. U srijedu je niti vi niste izbjegli, podsjetio je i na jednu vašu sliku, kad su vas uhvatili s optuženim Ratkom Mačekom.

– Već sam to objasnio. Nije mi drago zbog te slike, ali nisam se s njim sastao nego smo se slučajno sreli. Znam otići u taj restoran kad imam pauzu i dok sam bio tamo Maček mi je prišao kako bi me pozdravio. Sjedili smo za odvojenim stolovima i ručak sam si sam platio.
Što se, pak, tiče predsjednika Milanovića, on je, u danima lockdowna, išao u nekakav lokal zatvorenog tipa, kao netko ga je zvao da se ne bi bacila hrana. Ima li taj netko moć nad njim kad ga je tamo gostio i častio? Ja sam zabrinut zbog toga, neka predsjednik objasni tko ga je to zvao.

I vaše kolege iz HDZ-a navraćale su u taj prostor.

– Ja to ne podržavam. Ni opravdavam ni predsjednika ni njih.